Dušan Alimpijević trener Burse smatra da kvalitet dođe kad tad do izražaja.
Alimpijević je prošle sezone iznenadio sve i sa Bursom igrao finale Evrokupa. Imao je tokom leta ponude mnogih klubova, a pominjao se i Maccabi. Na kraju je ostao u Turskoj i potpisao novi ugovor što je iznenadilo mnoge.
“Bilo je to iznenađenje za mnoge ljude jer ne znaju za moj odnos sa ljudima u klubu. Ovde je nešto veoma posebno, i to je veće od nekih uobičajenih odnosa između trenera i uprave, sponzora i svih u klubu: predsednika, generalnog direktora, članova odbora i naravno sponzora. Da, bilo je ponuda, i imao sam neke razgovore. Zato što sam posle ove godine imao mogućnost otkupa ugovora. Ali imao sam godinu i više u Bursi. Pojavili su se ljudi iz kluba i počeli da razgovaraju sa mnom, pokušavajući da me zadrže još godinu- dve bez te opcije otkupa. Bilo je prilično lako jer kao što sam rekao, postoji odličan odnos sa ljudima sa kojima razumem šta želim, odličan odnos sa ljudima sa kojima smo odrasli zajedno u poslednje dve godine” – rekao je Alimpijević za Eurohoops i nastavio:
“U redu, samo dve godine, uradili smo neverovatan posao, nešto veliko. Mogu da ostanem ovde bar još godinu dana, i da uradim nešto više sa ovim ljudima i ovim klubom. Napravili smo posao bez opcije otkupa ove i sledeće godine, a onda opet imamo tu opciju otkupa. Ljudi pričaju o tri godine, ali to je zapravo ove i sledeće godine. Postoji još jedna stvar u vezi sa svim ovim stvarima. Imam samo 36 godina. Ako sam dobar, budućnost je tu. Ali ako ne radim dobro, nije važno da li sam u Bursi ili Barseloni. Ako vam ne ide dobro, godine nisu bitne. Mislim da imam vremena i budućnosti ako budem dobar i ako dobro radim”.
Alimpijević je jedan od mlađih trenera u Evropi koji su skrenuli pažnju nasebe. Uz njega tu su i Erdem Can iz Turk Telekoma i Andreas Pistiolis iz Galatasaraya. Koliko je po vašem viđenju košarke važno izaći iz istog kruga imena i dati šansu drugim trenerima?
“Mislim da je to veoma važno jer je, pre svega, košarka dosta evoluirala u poslednjih par godina. Ne možemo da pričamo o istom sportu ni pre tri godine ni danas. Ako se vratite u prošlost pre 5-10 godina, sigurno je to sasvim drugi sport. Kada imaš lošu rutinu, stalno ponavljaš isto sa istim imenima… Imamo mnogo talentovanih trenera za koje nismo ni čuli. Ne znamo za njih. Ne znamo njihova imena. Nisu imali svoju ulogu da dobiju šansu. Možete li zamisliti koliko talentovanih trenera imamo u Turskoj koji neće imati priliku da rade na visokom nivou?” – rekao je Alimpijević i ponemu i Srbiju.
“I u Srbiji pravimo istu grešku. Za ove stvari vam je potrebna hrabrost, da biste nekome dali šansu. Jedna stvar je veoma važna: razumeti šta je uspeh. Nije jedna godina. Treba vam još godina i ovo morate ponoviti. Ne kažem da moraš da budeš šampion 3-4 godine zaredom. Svaki klub definiše šta je uspeh za njegov tim. Na primer; Mi smo klub koji želi da ima mlade igrače, koji žele da pobeđuju velike timove. Mi smo klub koji želi da se prvo razvija za organizaciju našeg kluba. Mi smo klub koji želi da bude stabilan u svakom smislu. Čak i ako želite da budete uspešni na ovaj način, onda to morate da ponavljate iz godine u godinu. Ovo je nešto što sam želeo da pomenem. Ne radi se o jednoj godini. Bursaspor upravo sada, radi neverovatne stvari tri godine zaredom. Čak ni tri, četiri možda zato što imamo ovaj tim koji je došao iz II divizije. Mlad smo klub, a ono što su uradili za samo dve godine, sigurno moramo da se složimo da je ovo nešto posebno”.