Minulog leta stavljena je tačka na 22-godišnji mandat Jordija Bartomeua na čelu Evrolige.
Za više od dve decenije rada napravio je tektonske promene u klupskoj košarci na Starom kontinentu. Bilo je onih koji su se protivili takmičenju za koje se zalagao i njegovim idejama, ali ne može se osporiti da je ostavio dubok trag u evropskoj košarci. Na kraju krajeva, uvreženo je mišljenje da je liga kojom je tolike godine upravljao, najkvalitetnija u igri pod obručima posle NBA i to mnogo govori.
“To je takmičenje, pa kao i u svakom drugom postoje određene okolnosti koje neko voli, neko ne. Uvek je tako i to je deo lepote“ – priča Jordi Bartomeu u razgovoru za Mozzart Sport.
Gotovo četiri poslednje decenije budio se i odlazio u krevet sa igrom pod obručima na umu. Najpre kao jedan od osnivača španske ACB lige, a potom i kao prvi čovek takmičenja koje danas nazivamo najglamuroznijim na evropskoj košarkaškoj pozornici. Svoje funkcije predsednika i izvršnog direktora Evrolige ustupio je pred početak tekuće, 23. sezone od osnivanja, Dejanu Bodirogi i Marshalu Glickmanu i kako kaže, okrenuo se novim iskustvima.
“Iskreno, trudim se da se udaljim od dnevnih dešavanja u Evroligi, to je sada u rukama drugih ljudi. Nažalost, još postoji podela među klubovima i to je nešto što nije dobro, ali ne pratim toliko pomno. Preda mnom su nova iskustva, ne želim da se mešam”.
Kada vrati film, vidi pregršt lepih uspomena.
“Početak svake sezone je uvek bio poseban i veoma lep. Osećali smo pozitivnu tenziju, jer smo kretali iznova i morali smo da pomognemo klubovima, da damo navijačima ono što očekuju. Bilo je mnogo dobrih trenutaka u istoriji Evrolige, ali kada su na početku svi zajedno, rade i foksuirani su, to je zaista poseban trenutak”.
Na kraju, puno mu je srce zbog svega što je uradio za Evroligu. Dve stvari se ipak izdvajaju…
“Najpre, rezultat svih tih avantura i činjenica da smo uradili nešto što niko nije uspeo. Dobili smo evropsku ligu, čiji vlasnici su klubovi. Ligu koja je nezavisna i profesionalna. To niko nije uspeo. Zbog toga se najpre osećam ponosno. Druga stvar je moj tim. Izvanredan skup ljudi. Da nije njih, ne bismo vodili ovaj razgovor. Oni su duša lige i to su dva aspekta na koje sam najviše ponosan” – ističe Bartomeu i dodaje da ni za čim ne žali:
“Zaista sam zahvalan što sam mogao da uradim nešto posebno, što sam imao priliku da budem tu 22 godine.”
Teško je, iz tačke gledišta srpske košarkaške javnosti, ne zapitati se, da li je možda bilo prilike da se našim klubovima uruči višegodišnja licenca? Dali su mnogo evropskoj eliti, počevši od igrača i trenera, preko sjajno organizovanih Fajnal for turnira u Beogradu, završnica juniorske Evrolige…
“Srbija je uvek bila država koja se razlikovala od onih kojima smo davali dugoročne licence. U Španiji, Nemačkoj, Turskoj ili Rusiji, pojedini timovi su godinama jasno dominirali nacionalnim ligama. Zato je imalo smisla uručiti im višegodišnje članstvo. Kada su pitanju Srbija, kao i Jadranska liga, drugačija je situacija. U jednom periodu je Cibona bila veoma snažna, pa Partizan i Crvena zvezda, tu je bila i Budućnost… Nije bilo tima koji jasno dominira, kao što to recimo rade Panatinaikos i Olimpijakos u Grčkoj, Barselona i Real Madrid u Španiji ili CSKA u Rusiji. Zbog toga nsimo mogli da se odlučimo za jedan put”.
Od prvog učešća 2013, Crvena zvezda danas igra devetu sezonu u društvu najboljih kontinentalih timova. Partizan osam godina nije bio deo elitnog takmičenja, ali je posle određenih oscilacija uhvatio pravi kurs povratkom Željka Obradovića na trenersku klupu. Zbog toga je Bertomeu i uručio vajld kartu crno-belima.
“Sada mogu da kažem da se ove sezone prvi put otvorila prilika za dva srpska tima u Evroligi i da sam ja bio taj koji je dao vajd kartu Partizanu. Bilo je pravo vreme. Čim se otvorila prilika za dva tima iz Beograda u Evroligi, iskoristio sam je. Postojali su objektivni uslovi. Crvena zvezda je bila šampion ABA lige, Partizan se razvijao i bio važan u Evrokupu.”
Omogućio je pred odlazak Srbiji da ima dva predstavnika u Evroligi, a kako tvrdi, planirao je i da ih uvrsti u takmičenje na duže staze.
“Bilo mi je u planu. Zajedno sa brojnim drugim stvarima. Bez sumnje. Evroliga mora više da radi sa timovima, ali mnogo stvari je bilo u mojim planovima… Hajde da pričamo o berlinskoj Albi. Bila je u mojim idejama i dobila je vajld kartu za dve godine. To je proces. Asvel i Bajern su bili u takođe bili u mojim zamislima za budućnost, pa su pre dobijanja dugoročnih licenci dobili vajld karte na dve godine. To je proces i planirao sam da kroz isti prođu Crvena zvezda i Partizan.”
Od dolaska novog rukovodstva, pitanje o licenciranju srpskih klubova ostalo je u magli. Istovremeno, ponovo je aktuelizovana priča oko mogućeg uključivanja Dubaija u rad Evrolige. Stvaranja tima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji bi se takmičio sa evropskom elitom.
“To je interesantna stvar. Razumem da zvuči čudno imati tim koji je van Evrope, ali nije ni Izrael njen deo, a imamo tim odatle i niko ne postavlja pitanja, jer je stvar tradicije. Što se tiče Dubaija, počeli smo da pričamo u februaru prošle godine i dve stvari su mi bile na umu. Prvi put sam video istinsku posvećenost s njihove strane. Druga stvar, to je bilo nešto inovativno, nešto što bi prodrmalo stvari. A Evroliga je uvek ka tome težila. To je deo njene kulture. Zato sam počeo te razgovore i koliko shvatam oni su nastavljeni sa novim menadžmentom Evrolige. Jasno mi je da je teško razumeti iz određenih pozicija, ali ako imate dugoročnu viziju, verovatno ima smisla. Ipak, nije jednostavno. Ne mogu da kažem da je lako to implementirati, jer nije sve u novcu. Novac ne može sve da reši” – ističe Bartomeu i dodaje:
“Nemam ideju kakav je trenutni status tih razgovora. Mi smo pričali i tokom Fajnal fora u Beogradu, imali video konferencije, ali od kada sam otišao u julu, ne znam ništa više osim onoga što se piše u novinama.”
O naslednicima – sve najbolje. Mada, ne primećuje da su napravili nešto inovativno. Nešto što njemu već nije bilo na umu.
“Poznajem ih obojicu. Jedan je bio izvanredan igrač, a drugi moj konsultant nekoliko godina. Ne znam koji im je plan, ali iz onoga što mogu da pročitam, nema ničega novog. Priča se o promenama u takmičenju – to je takođe bilo u mojim planovima koje sam predstavio klubovima. O Parizu i Londonu sam pričao pre nekoliko godina, štaviše, pre odlaska sam im dao vajld karte za Evrokup. Dakle, ništa novo. Čujem da žele da digitalizuju posao, što takođe nije novitet. Tako da, ne znam šta je plan, nisam pričao sa njima, nisu mi se obratili, a u medijima ne vidim ništa što nije bilo u mojim planovima pre odlaska.”
Jedna od poslednjih odluka novog menadžmenta vezana je i za Crvenu zvezdu. Srpskom klubu je zbog određenih dugovanja izrečena zabrana registrovanja novih igrača i trener do 28. februara, uz novčanu kaznu od 25.000 evra. S ozbirom da je Evroliga najpre izrekla privremenu zabranu još 1. decembra, crveno-belima će biti onemogućeno da puna tri meseca pojačaju igrački i trenerski kadar na evrosceni. Samim tim i da do marta upišu verovatno najveće pojačanje u istoriji kluba Facunda Campazza na zvanični spisak u društvu najboljih.
Konačno rešenje doneto je 4. januara, uz obrazloženje da je klub sa Malog Kalemegdana izmirio dugovanja, ali „da je važno da Crvena zvezda pokaže posvećenost ka poštovanju svih pravila u budućnosti.“
Glickman, kao izvršni direktor takmičenja, prema članu 20 disciplinarnog koda Evrolige ima pravo da amnestira kaznu, ali za sada nema naznaka da će ga iskoristiti.
“Kao izvršni direktor lige ima odgovornost, ali svako ima svoj stil upravljanja. Ja sam se trudio sa svojim da uradim najbolje za 22 godine, da uzmem u obzir senzitivitet i osećanja svih, a siguran sam da i Maršal pokušava da uradi najbolju stvar. Ne znam zašto je doneo odluku kakvu je doneo, jer ne pratim redovno dešavanja u Evroligi. Nisam video kako upravlja ligom, ali još je rano” – ističe Bartomeu i okreće se još jednoj temi sa kojom se novo rukovodstvu uhvatilo u koštac – sukobu sa FIBA.
Od 2017. godine, kada je doneta odluka da se implementira sistem kvalifikacija za kontinentalne i planetarne smotre reprezentacija, na snazi je konflikt između Svetske kuće košarke, Evrolige i NBA, jer dolazi do preklapanja kalendara. FIBA prozori su umetnuti u već ustanovljene kalendare klupskih takmičenja, te često državni timovi nisu u mogućnost da tokom kvalifikacionih mečeva igraju u najjačim sastavima.
U novembru je bilo naznaka da bi u budućnosti mogao da se napravi određeni kompromis. Evroliga je omogućila pojedinim timovima da promene termine odigravanja utakmica (doduše ne drastično), kako bi svojim igračima omogućili da nose dres sa državnim grbom u prvoj od poslednje dve etape borbe za mesta na Svetskom kupu u Indoneziji, Japanu i na Filipinima.
Bertomeu tvrdi da srž problema leži u čvrstoj odluci FIBA da se umeša u rasporede klupskih takmičenja.
“Poenta je da sukob postoji oko dva prozora i to je sve. To nije sukob. Oni su ušli u kalendare klubova i odlučili da imaju utakmice reprezentacija u trenutku kada se klubovi takmiče u SAD i u Evropi. Kao posledica, reprezentacije ne mogu da igraju sa najboljim igračima. To je suština priče. A ne konflikt.
Činjenica je da u klupskom fudbalu odavno postoje „reprezentativne pauze“, ali…
“FIFA to radi. U redu, ali to je FIFA. Ona je šef i upravlja kompletnim fudbalom, dok je u košarci drugačija realnost. FIBA nije FIFA, jer nema NBA. Ukoliko želite da uradite nešto, a ne shvatate šta možete i ne možete, nećete biti u pravu, kao na primer ako FIBA želi da bude kao FIFA, a nije FIFA. Odatle sve polazi. Ako vodim Evroligu i pravim se da je NBA, neću biti u pravu. Nikada neće biti NBA. Takmičenje moramo da prilagodimo onome što jeste.“
Otkazivanje jednog prozora nije rešenje.
“Pa šta? Koja će biti razlika? Ni u februaru najbolji igrači neće doći na utakmice, jer ih NBA neće pustiti. Rešenje je da se kalendar prilagodi košarkaškoj stvarnosti. Da se prilagodi realnosti u kojoj imamo odličnu NBA ligu i Evroligu.”
Ističe bivši predsednik elitnog takmičenja da je imao brojne ponude FIBA, ali i da joj je sa svojim timom predložio nekoliko mogućnosti za otklanjanje problema.
“Kada smo razgovarali, a to je bilo dok je Patrick Bauman bio tamo, predstavili smo makar tri alternative FIBA, da donese promenu. Pre početka prozora i nakon njih. Ail rekli su da se o prozorima ne pregovara i da je to od fundamentalne važnosti za njih”.
Ponuđene alternative ležale su na tri postulata i ticale su se isključivo kalendara.
“To su dokumenti od po 50 strana. U pitanju su bila prilagođavanja kalendara na osnovu tri koncepta. Da se da igračima omogući šest do osam nedelja za potpuni odmor. Drugo, da se mesec ili mesec i po dana izdvoji za reprezentativna takmičenja, bez preklapanja sa bilo kojim drugim takmičenjima. A ostatak godine, što je oko devet meseci, da ostane za klupska takmičenja, nacionalne i evropske lige. To je bio koncept. Predstavili smo kalendar do 2026. godine. Dakle, tri različite alternative na ovim konceptima, ali prozori nisu bili nešto o čemo FIBA želi da razgovora, jer je su prema njima utakmice reprezentacija tokom sezone od ključnog značaja za globalnu košarku. Imam drugačije mišljenje, iako njihovo poštujem. Ali videli smo da Slovenija kao evropski šampion nije bila na Svetskom prvenstvu, jer se nije kvalifikovala. To je posledica te politike. Želite da gledate utakmice reprezentacije bez najboljih igrača i smatrate to pomaže košarci? Nisam siguran.”
Jednog dana, ako se ukaže prilika, možda ponovo upliva u košarkaške vode. Možda i u nekom klubu.
“Nikad ne reci nikad, ali u ovom trenutku imam planove koji nisu povezani sa košarkom. Bio sam 17 godina u španskoj ligi, jer sam je osnovao. Posle toga, usledile su 22 godine u Evroligi. Svake nedelje, punih 39 godina, imao sam utakmice. To je previše” – zaključio je Bartomeu.