MVP ABA lige Luka Božić progovorio je o svom neobičnom košarkaškom putu. Prpustio je godinu dana i radio na sebi.
Ironično, odlazak u Budućnost kristalizirao se u “skok unazad”. Svojevrsni “povratak u prošlost”. Pogledom u retrovizor vraćamo se u 2019. godinu. Luka Božić, nakon dominantne sezone u kalibru MVP-a, iz Zadra je otišao prema crnogorskoj prestonici. Iako, kako nam kaže, tamo nije ni hteo ići. Bila je to sezona za zaborav, a iduću je, unatoč trogodišnjem ugovoru, u potpunosti preskočio. Ipak, ne žali ni za čim. Sve su to bile vredne stanice njegova uspona.
Čovjek koji je pre dve sezone bio bez kluba, košarci se vratio u Širokom Brijegu u leto 2021., na nagovor trenera Danijela Jusupa. Uigrani tandem talente je početkom prošlog leta preneo u Zadar, a tada je počela priča o kovanju novog hrvatskog šampion. Ujedno, i priča o krupnim koracima Luke Božića prema zenitu karijere, a tu je tezu potkrepio nagradama za najkorisnijeg igrača i ABA lige i finala hrvatskog prvenstva. Pprisetio se sezone bez košarke, utakmice protiv Jaysona Tatuma i društva, ali i progovorio o idućoj sezoni i potencijalnoj promeni sredine…
Kako komentirate sezonu iza sebe, i na ekipnom i ličnom nivou?
“Izrazito sam zahvalan i zadovoljan. Napravili smo dobre stvari. Osvojili smo prvenstvo i ušli u play-off ABA lige sa najmanjim budžetom u ligi. Predviđala nam se borba za ostanak, ali svima smo pokazali drugačije. Je li ovo najbolja košarka moje karijere? Rekao bih da tek ulazim u svoj “prime”. Bila je to dobra godina u kojoj sam osvojio i individualne nagrade, ali najbitnije je da sam pomogao momčadi. Najbolje tek dolazi” – rekao je Božić za “Sportske novosti”.
Kada se prisetite pretprošle sezone, u kojoj ste bili bez kluba, kako gledate na taj potez i koliko vam je bio težak taj period?
“Sa finansijske strane, nije bio pametan potez. To nije tajna. No, bila je to godina sazrevanja i ne bih to menjao, ponovno bih napravio isto. Teško je reći bi li bio bolji igrač da sam igrao tu sezonu. Radio sam tu godinu zaista puno, ali verovatno sam izgubio takmičarski ritam i draž utakmica. No, uvek postoji mogućnost da sam se te godine mogao i povrediti, pa svejedno izgubiti sezonu”.
Kako su vam izgledali dani dok niste imali klub?
“Bilo je raznih perioda, menjao sam pristup treninzima. U najtežem razdoblju budio sam se u pet sati ujutro i išao bih trčati deset kilometara. Nakon toga došao bih kući, nešto pojeo i napravio drugi trening koji je uključivao vežbe snage, prevencije povreda, stabilnosti… Ponovno bih odmorio i naveče je sledila košarka, sve na vanjskim terenima”.
Kako ste uopšte ostali bez kluba? Je li odlazak u Budućnost, sezonu pre, bio pogrešan potez?
“Nisam hteo ići nazad u Budućnost, ali bio je već deseti mesec, međutim nisam ni hteo potpisivati “tek tako”. Ponude nisu bile zadovoljavajuće. Čekao sam pravu, ali nije došla. Nije to bila greška i zbog toga sam sada tu gde jesam. Sve što se dogodilo trebalo mi je da bi došao na sadašnji nivo. Naravno, Budućnost nije loš klub, ali bio sam tada nekako zasićen ABA ligom i prostorima, hteo sam promeniti sredinu”.
Karijeru vam je ponovno oživeo trener Jusup. Vaša saradnja počela je u Zagrebu pre gotovo deset godina, a u Širokom Brijegu vratio vas je košarci. Kakav odnos imate?
“Ne samo da mi je pomogao u košarci, nego mi je dao i savete za život. Došao sam kao “balavac” u Zagreb, ali naučio sam od njega puno stvari, zaslužan je za mnogo toga u mojoj karijeri. Liga u Bosni i Hercegovini puno je fizički jača nego hrvatska, pripremila me za ABA ligu. Imali smo puno treninga i nešto manje utakmica, ujedno i više vremena za rad na sebi kako bismo bili što spremniji”.
Godine 2015. sa hrvatskom reprezentacijom osvojili ste srebro na Svetskom prvenstvu za igrače do 19 godina u Grčkoj. U finalu ste u produžetku izgubili od SAD-a za koji su igrali, Jayson Tatum i Jalen Brunson. Na putu do medalje preskočili ste i Kanadu, za koju je igrao “notorni” Dillon Brooks, a u polufinalu ste deklasirali Tursku s Furkanom Korkmazom. Za Hrvatsku je tada, između ostalog, igrao i Ivica Zubac, a vi ste imali najveću minutažu u ekipi.
Koja vam je prva asocijacija na taj turnir i kako je bilo igrati protiv budućih NBA zvezda?
“Prvo što mi pada na pamet sa tog turnira jest govor trenera Ante Nazora pre finala. Bio je zaista motivišući za sve nas i izašli smo na parket bez straha. Nismo se uopšte bojali, štaviše, “grizli” smo. Što se tiče Tatuma i ostalih, videlo se na njima da su to veliki talenti, fizički su bili moćni i obučeni igrači, kao i svi Amerikanci. Iskreno, Brooksa se niti ne sećam, brojni igrači tek kasnije postanu popularni, a dotad ih gledamo samo kao svoje vršnjake i suparnike”.
Selektor Josip Sesar dodelio vam je nagradu za MVP-a finala nakon utakmice sa Splitom. Pritom, videlo se kako vam je nešto kratko šapnuo. Možete li nam otkriti što vam je rekao u tom trenutku?
“Verujem da se neće naljutiti, rekao mi je da se nada da ću ovako dobro igrati i za reprezentaciju”.
Šta vam je u idućim planovima? Kako ćete provesti leto i gde ćete igrati iduće sezone?
“Nakon sezone uvek uzimam odmor, u tom periodu zaista ništa ne radim, a onda krećem s jakim treninzima i pripremam se za ono što sledi. Da, imam ponuda, ali nisam još ništa odlučio. Videćemo što će biti sa Zadrom, moram sesti, razmisliti i odlučiti”.
Ko vam je košarkaški idol? Čiju igru pokušavate kopirati?
“Nemam idola niti nastojim kopirati igru nekog igrača. Ipak, volim gledati LeBrona Jamesa, ima veliko razumevanje igre. Ne mogu reći da mi je uzor, ali volim gledati kako se ponaša na terenu”.
U zadnjoj utakmici protiv Splita upisali ste triple-double učinak, idete li svjesno prema takvim brojkama ili?
“Nisam ni znao da imam triple-double u toj utakmici, rekli su mi tek u svlačionici. Nikad ne brojim niti gledam statistiku na utakmici, jednostavno, gledam što treba raditi. Ako treba skočiti, odbraniti, dodati slobodnom igraču ili zabiti. Naravno, lepo je imati triple-double, u više navrata ove sezone malo mi je nedostajalo da ga ostvarim, drago mi je da sam uspio u toj zadnjoj utakmici”.
Godine 2017. izašli ste na NBA draft. Žalite li sada za tom odlukom?
“Svaki igrač ima san zaigrati u NBA ligi. Međutim, ne žalim ni za čim što mi se dogodilo, sve je to deo puta i zahvalan sam za to”.




