Put NBA karavana došao je kao glavni i odgovorni za trofej koji je Syracuse osvojio u NCAA šampionatu, a u košarkašku penziju otišao je poprilično tiho, možda i ne onako kako je zaslužio. Vodiće se debate kakav je igrač bio Carmelo Anthony, ali činjenica je da je neće biti tako lako zaboravljen, što i ne treba da se desi.
Neko ko je od strane saigrača, ali i velikih rivala proglašen kao jedan od najkompletnijih napadača koji su se pojavili na parketima širom planete. Mnogi bi voleli da je umesto tog zvuka tišine, melodija mrežice kada kroz nju prođe lopta i dalje odzvanjala dvorana širom Sjedinjenih Američkih Država. Verovatno da je to priželjkivao i Carmelo, više od svih, ali na kraju se ipak nije dogodilo.
Imao je Anthony u planu i nakon titule 2003. godine braneći boja Syracusea ostati tri godine na koledžu, ali zbog fenomenalnih partija trener mu je savetovao da se okuša u najkvalitetnijoj ligi sveta ranije od planiranog. Kada na to pridodamo činjenicu da mu ocene u školi nikada nisu bile jača strana, jasan je bio put krilnog igrača.
Nije ga mnogo delilo od toga da trofejom NBA šampiona počne karijeru. Kao prvi pick na Draftu mesto je bilo rezervisano za Lebrona Jamesa. Detroit Pistonsi birali su drugi i na čudo mnogih “preskočili” Carmela. Oni su tada “podigli” Darka Miličića, da bi Anthony kao treći završio u Denver Nuggetsima.
“Prevarili su me…”
Već u njegovom rookie sezoni, tim iz “grada Forda” popeo se na tron najkvalitetnije lige sveta. Miličić je samim tim dobio prsten, dok je Carmelo od gubitničke ekipe Nuggetsa bio lider plasmana u doigravanje.
“Da sam došao tamo, Detroit bi uzeo još jednu titulu. Ne mogu da kažem tri u nizu, to je previše, ali dve uzastopne mogu. Bio bih NBA šampion. Imali bismo iskusne igrače od kojih bih mnogo naučio, bio bih bolji košarkaš nakon prve sezone u ligi. Obećali su mi. Još razmišljam o tome, i dan danas.
To bi promenilo tok moje karijere. Obećali su mi da će me izabrati, a onda su prekršili dogovor. Bio sam ubeđen da idem u Detroit” – ispričao je Carmelo pred svoju 19. sezonu u NBA karavanu, ne sluteći da će mu to biti i poslednja.
“Cirkus Colorado”
Uvodnih osam godina svoje karijere Anthony je proveo u Nuggetsima. Tim je sezonu pre njegovog dolaska završio kao poslednji u ligi, uz omjer 17-65. Kakav preokret u franšizi je doneo govori i timskih 43 trijumfa uz 39 poraza tokom debitantske sezone. Ipak, poklekao je Denver već na prvoj prepreci izgubivši od Minnesota Timberwolvesa 4-1 u seriji.
I to je bio već viđen scenario svaki put sem sezone 2008/2009 kada su Denver Nuggetsi prvi i jedini put za vladavine “Mela” preskočili prvu rundu doigravanja. Tada su stigli do finala konferencije u kojem su ispali posle šest utakmica protiv Los Angeles Lakersa. Mnogi će se uvek rado prisećati bitke koju su vodili Anthony i Kobe Bryant, dok autoru ovih redova srce zaigra na pomen dvojice omiljenih igrača. Velika je razlika između najboljih i najdražih, ali kada neko na takav način obeleži dobar period odrastanja uz budne noći i kašnjenja na prvi čas, košarka dobije svoj potpuni smisao.
“Najteže mi je čuvati Carmela Ima kompletan repertoar u napadu. Šut, prodor, izuzetno brz prvi korak, odličnu igru na niskom postu, šutira jednako dobro kada se okrene levo ili desno. Što je najgore, jak je kao bik! To se vrlo često zaboravi. Možda je i najsnažniji igrač na svojoj poziciji u NBA, tako da mi je najteže čuvati njega” – ovim rečima opisao je popularnog “Mela” jedan od najvećih u istoriji igre, Kobe Bean Bryant.
To finale Zapada ostalo je najveći uspeh, a zatim je počelo da tinja nezadovoljstvo. George Karl i Anthony nisu gajili prijateljski odnos, pa je Carmelo odlučio sreću potražiti na drugoj adresi. “Velika jabuka” je sa zadovoljstvom prihvatila momka s ulica Baltimorea, što mu ruku na srcu nije donelo mnogo sreće u karijeri usled loših, blago rečeno, nesportskih navika.
“Za sve moje svađe sa Karlom sam vjerovatno najviše kriv. U mnogo situacija sam se ponio prilično nezrelo i toga sam sada svestan. Lider tima mora da snosi i najveću odgovornost” – u godinama koje su došle, iskreno se pokajao Anthony.
“I am coming home…”
Počelo je kao u bajci. Povratak kući, navijači Knicksa željni nove superzvezde koja će ih vinuti nazad u velikane NBA lige u datom trenutku. Ipak, prve dve sezone i ispadanje u prvoj rundi nisu ne deluju kao srećan završetak. Kada su konačno iz trećeg pokušaja na krilima Anthonyja preskočili Boston Celticse nakon šest mečeva, činilo se da ima nade. U polufinalu Istoka čekala su ih Indiana Pacersi, a opet je završilo neslavno.
Za utehu je što je Carmelo upravo te sezone 2012/2013 osvojio svoju jedinu nagradu za najboljeg strelca ubacivši 2 112 poena na 67 odigranih utakmica. Nakon četiri sezone u kojima Knicksi nisu ostvarili plasman u doigravanje, a desio se sličan scenario kao u poslednjim godinama u Coloradu, bilo je jasno da ni ova epizoda nije uspela.
“Godine koje su pojeli skakavci”
Po jedna sezona u Oklahoma City Thunderu i Houston Rocketsima nije donela očekivane rezultate. Carmelo se trudio da ne razočara očekivanja, kako samog sebe, tako i navijača timova čije boje je branio. I kada je god bilo teško, svi su krivca videli u njemu. Istina je na drugoj strani medalje, ali te bitke iza kulisa očigledno nikada nećemo saznati u potpunosti.
“Pokušavaju na sve načine da mu oduzmu ono sveto, a to je košarkaška igra. Toliko dugo vremena nije bio je bez kluba, a trenirao je vredno svaki dan. Pokazao je ogroman nivo posvećenosti i ljudi su mu se smijali u facu zbog toga. To je ono što me povredilo iskreno i o čemu često razgovaram. Znam kroz šta prolazi taj čovek. Svi su pokazali ogromno nepoštovanje prema njemu.
On je na to sve odgovorio ogromnom mentalnom snagom i izdržao “udare”. Pa uzmite u obzir da se fizički doveo u red i izgledao možda najbolje u svojoj karijeri kada se radi o tom aspektu. I onda se neko usudi reći da Carmelo Anthony nije kandidat za Košarkašku Kuću slavnih? Svi u NBA ligu znaju da jeste. Pokušavaju mu se rugati i sramotiti ga što me dovodi na rub suza.
Volim ga još više jer je pokazao da to ne utiče na njega. Nije dopustio da ga totalno isključe iz sporta, pokušava se vratiti na sve načine. Svaki generalni menadžer i svi u ligi pokušavaju da umanje njegove uspehe” – kao jedan od ljudi koji su stali u odbranu “Mela” bio je C.J. Watson otkrivši da gde ima dima ima i vatre.
Poslednji trzaji
Kada je posle godinu dana pauze i bez tima Portland odlučio angažovati tada već veterana Carmela, svi su se ponadali da će se probuditi onaj stari. Trenirao je možda i više nego ikada u karijeri, bio u fantastičnoj fizičkoj spremi, a na momente je znao da zasija. Prihvatio je ulogu veterana s klupe koji će predvoditi “second unit” u odsustvu Damiana Lillarda na čije insistiranje je i došao put Oregona. Na kraju dana, napustio je Trailblazerse kao jedan od omiljenijih u ekipi.
Nije tajna da su Lebron James i Carmelo Anthony veliki rivali još od tinejdžerskih dana. Upravo njih dvojica bili su akteri prve srednjoškolske utakmice prenošene na televiziji s nacionalnom frekvencijom. Drugarstvo su dodatno razvijali u reprezentaciji koja je Anthonyju služila kao beg od svega i pretvaranje u nasmijanog dečaka koji uživa u “propaljivanju” mrežica rivala, ali o tome malo kasnije.
Osvojili su Los Angeles Lakersi šampionski pehar u sezoni 2019/2020, potom je usledelo ispadanje u prvoj rundi od Phoenix Sunsa. Tada je na insistiranje Jamesa uprava franšize iz “grada anđela” u nadolazećoj potpisala desetodnevni ugovor sa Carmelom. U nekoliko odigranih mečeva opravdao je očekivanja, čim je zaslužio potpis do kraj sezone.
Ipak, gorak ukus ostaje kada se podvuče refa, da su u njegovoj ispostaviće se poslednjoj godini u ligi Lakersi propustili doigravanje. Za razliku od svih prethodnih neuspelih pokušaja, ovaj put barem njega niko nije gledao kao glavnog krivca za tako nešto. U mojim očima to nikada nije ni bio.
Olympic Melo
Za nacionalni tim bez velike uloge debitovao je već 2004. godine u Atini. Kakav je igrač i koliko mu prija igranje za reprezentaciju pokazao je već dve godine kasnije, kada je na Svetskom prvenstvu bio jedan od najboljih igrača ekipe koja je opet osvojila bronzu. Onda je to potvrdio svaki naredni put, kao specijalista za Olimpijske igre.
Čak tri zlatne medalje sa najveće sportske smotre na planeti u svojim vitrinama poseduje Anthony. Američkoj reprezentaciji pošlo je za rukom tri puta u nizu kući vratiti najsjajniju medalju. Od 2008. godine u Pekingu, preko 2012. godine u Londonu, do zlata 2016. godine u Riju.
Na svakom od tih takmičenja, Carmelo Anthony se pretvarao u mašinu za postizanje poena. I nekolicina njih priznala je da kada on uhvati “zonu” ne postoji košarkaš koji u kraćem vremenskom intervalu može toliko zasuti koš rivala. To je možda na svojoj koži najbolje osetila i Nigerija. 37 poena (10-12 pri šutu za tri) za 14 minuta na parketu impresivni su i na školskom takmičenju, a kamoli na Olimpijskim igrama, ma ko god da bio protivnik.
Svedok odbrane
Možda je istina da se sve meri trofejima na kraju karijere, ali kada se sve stavke uzmu u obzir stiče se utisak da Carmelo i nije mogao više od ovoga. Možda i jeste, nikada nećemo saznati. Ipak ostaje jedno veliko “ali”, jer konkurencija protivničkih sastava s kojima je odmeravao snage bila je daleko potentnija u odnosu na njegovu svlačionicu. Ako ovo neko protumači kao alibi, neće pogrešiti, ali biće u pravu i ukoliko to shvati kao činjenicu.
Činjenica je isto tako da je Carmelo Anthony jedan od najboljih čistih strelaca koji su ikada igrali ovo igru. I to nisam napisao ili rekao samo ja. Rekli su mnogi protiv kojih je imao priliku igrati. Takođe, nije tajna da je velike bitke vodio protiv Boston Celticsa i na njegovu žalost, gubio ih.
“Najpotcenjeniji igrač protiv kojeg sam ikada igrao. Radije bih čuvao Bryanta, Jamesa ili Tracy McGradyja nego njega. Neverovatno je jak. Udario bi te ramenom u grudi i “istukao” tokom utakmice” – reči su kojima je Paul Pierce opisao ubicu dečačkog osmeha.
Na kraju dana ostavio je iza sebe 28 289 poena, što ga je svrstalo na deveto mesto večne liste strelaca NBA lige. Prosečno je postizao 22,5 poena na 1260 odigranih utakmica u karijeri. Deset puta zaigrao je All Staru, dva puta je svrstan u drugu petorku lige, a četiri puta u treći sastav. Osvojio je jednu nagradu za najboljeg strelca, 2013. godine, a imao je tu čast da bude svrstan u najboljih 75 igrača u istoriji lige.
(Ne)uspeh
I postojalo je “ono nešto” u njegovoj igri. Estetika šuta kakva se retko viđa. Gracioznost dok je na parketu i koliko god stvari bile ozbiljne, uspevao je pronaći način da nikada ne izgubi dečaka u sebi. Možda ga je to i sputavalo u određenim delovima karijere. Ni to nikada nećemo saznati.
Danas je napunio 39 godina, a u prethodnih 19 sezona koliko je proveo u društvu najbolji, “napunio” je mnoge protivničke odbrane. Prema naprednim statistikama, u poslednjih 30 sekundi utakmica na kojima je nastupao pogodio je 26 “clutch” šuteva. Više nego Kobe, Lebron, Dirk Nowitzki ili Dwyane Wade.
Pošlo mu je za rukom čak u 17 navrata kada se radi o poslednjih pet sekundi utakmice ili produžetka ubaciti šut za vodstvo, što bi rezultiralo trijumfom za njegov tim. To su ipak samo mrtve brojke na papiru. Mnogi ga smatraju igračem gubitničkog mentaliteta, ali za mene lično to nikada neće biti.
“Pomiri sam se čovek s tim. Ideja da si gubitnik ako ne osvojiš prvenstvo više mi ne smeta. Smatram sebe pobednikom. Pobedio sam još 2003. godine kada sam se rukovao sa Davidom Sternom na draftu. Izašao sam iz Red Hooka (mali deo New Yorka). Pobedio sam u životu. NBA prsten je jedino što nisam dobio, ali ipak ne žalim. Učinio sam sve što sam mogao” – reči su kojima se od nama omiljene igre oprostio Carmelo Anthony.
“Swish”
Koliko puta ste u svom životu apsolutno sami uz kožnu narandžastu loptu pokušavali pobeći od svih životnih problema na školskom igralištu, iza zgrade, u sali ili na nekom napuštenom terenu? Zvuk mrežice u tom trenutku bio je nešto impresivno. Svaki put kada bi lopta prošla kroz koš, bez da dodirne obruč rodila bi se nova nada. Sve ono negativno bi nestalo.
Stavite u isti kontekst da isto to radite u najboljim dvoranama širom Sjedinjenih Američkih Država protiv najboljih igrača na planeti, pred cirka 20 hiljada ljudi. Iz dana u dan i iz noći u noć. Možda se u tome i krije zarazni osmeh, te prateća misao “jeb#te, meni ovo dobro ide”…
I najvećim ljubavima dođe kraj, pa tako i onoj konekciji koju je Carmelo Anthony imao sa mrežicama, ma na kojeg god mestu ove planete igrao. Onog trenutka kada je putem društvenih platformi saopštio penziju, sasvim tiho i ne onako kako je zaslužio, okačio je patike o klin…
Legenda kaže da su i mrežice zaplakale…
Piše: Dejan Gajić