Mario Hezonja je na raskršću u svojoj karijeri – povratak u NBA ili nastavak dominacije u Evroligi?
Kada pričamo o najboljim igračima Evrolige, ime Marija Hezonje gotovo uvek se nalazi na vrhu svake liste. As iz Dubrovnika je doživeo gotovo sve u svojoj karijeri. Od mladog talenta hrvatske košarke do sazrevanja u Barceloni, prelaska u NBA i povratka u Evroligu. Može se reći da je video sve. Od manjih uloga u prosečnim NBA timovima do glavnih uloga u najuspešnijem evropskom klubu svih vremena.
Mario Hezonja je na apsolutnom vrhuncu svoje karijere sa 29 godina. Fizički jači i spremniji nego ikada. Njegovo razmišljanje (problem koji ga je mučio ranije u karijeri) konačno deluje da je na pravom mestu. Jedinstveni karakter koji nikada nije oklevao da izrazi svoje mišljenje, igra najzreliju košarku u svojoj karijeri i ponuda ovog leta mu neće nedostajati.
Iako je ove sezone završio u drugoj evroligaškoj ekipi, jasno je da roster Real Madrida uključuje 15 jednako kvalitetnih igrača bez klasičnog lidera tima poput Mike Jamesa u Monacu, na primer. Hezonja bi mogao imati MVP nivo brojki u bilo kojem timu Evrolige, garantujući mu mesto u prvoj evroligaškoj ekipi kao i druge nagrade. To je dokazao u Unics Kazanu.
Mario Hezonja se povezao sa navijačima Panathinaikosa
Real Madrid je potpuno druga priča. U savršenom sistemu, samo nekolicina uspeva da opstane. Oni koji su sposobni da stave svoje ego u stranu jer je tim uvek na prvom mestu. I u takvoj “suzdržanoj” ulozi, Hezonja je bio najbolji strelac tima (14.0 poena), četvrti skakač (4.5 skokova), drugi najefikasniji trojkaš (45%) i četvrti po minutaži (22.9 minuta) u Evroligi ove sezone.
Mario Hezonja je trenutno na raskršću karijere. Pitanje je, gde će otići u vrhuncu svoje karijere? U Real Madridu je konačno dokazao da može biti deo sistema, iako su mnogi tvrdili da je neukrotiv. Gotovo je osvojio dve Evrolige zaredom i dosegao vrhunac košarke. On je lider i naslednik Bojana Bogdanovića u novoj eri hrvatske košarkaške reprezentacije. Ključevi su u njegovim rukama.
Real Madrid navodno ne može da mu ponudi ono što zahteva
Real Madrid navodno ne može da mu ponudi ono što zahteva, a Panathinaikos se pojavljuje kao prva opcija. Tim iz Atene bio je njegova prva evropska stanica nakon neuspešne NBA turneje. Brzo se povezao sa “zelenim” navijačima i do danas, njihova međusobna ljubav je evidentna preko društvenih mreža. Panathinaikos se vraća u evropsku elitu nakon više od decenije. Predsednik kluba Dimitris Giannakopoulos je odlučio da uloži “koliko god treba” kako bi izgradio novu šampionsku dinastiju.
Potvrda za to je produženje ugovora za Kendricka Nunna, igrača koji se pokazao kao možda najsmrtonosnije ofanzivno oružje u Evroligi ove godine. On je čovek koji je sigurno mogao imati NBA ugovor, ali je odlučio da ostane u grčkoj prestonici. To samo po sebi govori mnogo. Ono što bi moglo motivisati Hezonju u ovom slučaju, osim njegove povezanosti sa navijačima i klubom, jeste glavna uloga. Konačna potvrda njega kao alfa i omega sistema i tima koji bi vodio do vrha Evrope. Naravno, uz izdašan ugovor koji Panathinaikos može da mu ponudi.
Povratak u NBA?
Spominju se još nekoliko evropskih destinacija, uključujući Barselonu, što bi donekle imalo smisla s obzirom da je odrastao u njihovom inkubatoru. Ono što se ne može znati je šta on razmišlja. Uvek je bio nepredvidiv i ekscentričan. Zato nas je sve ove godine i intrigirao.
Spominje se i povratak u NBA. Sa onim što je pokazao u poslednje tri sezone u Evropi, sigurno bi našao konkretniju ulogu nego prvi put kad je bio u NBA. Međutim, mora biti svestan da tamo neće imati glavnu ulogu, vodeću ulogu. Poslednja tri MVP-a Evrolige (Vasilije Micić, Sasha Vezenkov, Mike James) u NBA su imali marginalne uloge ili su trenutno u njima. To su igrači koji su došli sa konkretnim pedigreom. Hezonja ga ima zbog NBA iskustva, ali iskustva koje je bilo prilično skromno.
Takođe, ne verujemo da bi pristao da se pridruži timu koji nema play-off ambicije, ako ne i nešto više. NBA prosečnost je davno iza njega. Zna kako stvari funkcionišu, te ga to ne zanima. U ovom trenutku, deluje kao idealan kandidat za 6th Man of the Year ulogu u timu sa šampionskim ambicijama. Kao lider druge jedinice.
Igrački profil Maria Hezonje najviše podseća na Michaela Portera Jr.
Tim koji odgovara tom opisu i očajnički treba poene sa klupe? Denver Nuggetsi. Njihovi problemi sa tankom klupom su istaknuti od početka sezone. Nakon odlaska Jeffa Greena i Bruce Browna na krilnim pozicijama, okrenuli su se svojoj mladosti. Iako su izgledali kao odlične opcije sa klupe u pojedinim trenucima, posebno defanzivno, Peyton Watson i Christian Braun nisu na tom nivou.
Ono što je Nuggetsima očajnički nedostajalo u iscrpljujućoj seriji protiv Minnesota Timberwolvesa bila su poeni sa klupe. Nisu ih imali. Braunovih pet poena u sedmoj utakmici kao jedini poeni sa klupe stavili su tačku na sve probleme tima Michaela Malonea.
Igrački profil Maria Hezonje najviše podseća na Michaela Portera Jr. Dva visoka krila (Porter Jr. je pet centimetara viši), obojica vrhunskih šutera, ali i igrača koji dominiraju svojom visinom u poređenju sa nižim defanzivcima na njihovim pozicijama. Obojica su “vrući” šuteri, što znači da pogađaju šuteve u serijama. Hezonja je nešto bolji u šutu iz driblinga i stvaranju sopstvenih šuteva, dok je Porter Jr. elita za catch-and-shoot. Postoje sličnosti, ali i razlike, ipak u širem kontekstu, to su krila koja bi se savršeno dopunjavala.
Porter Jr. je pokazao dva lica u ovogodišnjem play-offu. U seriji protiv Los Angeles Lakersa, izgledao je kao drugi najbolji igrač za Denver Nuggetse. Prosečno je beležio 22.8 poena (drugi u timu), 8.4 skokova (drugi), šutirao 55% iz igre (drugi) i 48% za tri poena (prvi). U seriji protiv Minnesota Timberwolvesa izgledao je neprepoznatljivo, pao je na 10.7 poena, 5.7 skokova, šutirao 37% iz igre i 32% za tri poena.
Ovaj tim Denver Nuggetsa je daleko od svoje poslednje reči
Upravo u tim trenucima, Nuggetsima je nedostajao neko poput Greena ili Browna. Zbog defanzivnih zadataka na Anthonyju Edwardsu, Christian Braun je imao priliku da završi ključne akcije, dok je Porter Jr., zbog nepostojanosti, ostao na klupi. Mario Hezonja bi zapravo bio idealan u tim trenucima gde bi mogao doneti više Nuggetsima.
Jamal Murray je potpuno izgubio šut za tri poena u ovom play-offu, Porter Jr. nije mogao “da diše” protiv Jadena McDanielsa i Nicka Alexandera-Walkera, Nikola Jokić je forsirao dok je Kentavious Caldwel-Pope morao da se zadovolji ostacima. Spoljni šut i poeni sa klupe su očajnički nedostajali Nuggetsima u ovoj seriji. Mario Hezonja donosi oboje za njih.
S obzirom da su celu sezonu igrali sa skromnom klupom i završili na drugom mestu u veoma konkurentnom Zapadu, te bili na pragu ulaska u finala Zapadne konferencije (imajući prednost od 20 poena u trećoj četvrtini sedme utakmice), čini se da je ovaj tim Nuggetsa daleko od svoje poslednje reči.
Mali dodatak bi ih približio šampionskoj sezoni, a Hezonja savršeno odgovara toj ulozi sa svojim profilom. Hezonja je sada pokazao kako može da se uklopi u sistem, pokazao kako može biti ključni deo šampionskog tima, i kao takav, ima sve preduslove da se pridruži timu kojem očajnički nedostaju njegove kvalitete.
Hezonja je konačno svestan sebe
U Nuggetsima bi igrao za minimum (mogao bi dobiti 2.4 miliona dolara za sezonu, u Real Madridu igra za 2.5 miliona, a Panathinaikos mu navodno može ponuditi neverovatnih sedam miliona dolara po sezoni), iako bi mogao komotno dobiti ugovor ravan onom Vasilija Micića (3 godine/23 miliona dolara). Posmatrajući Hezonju od njegovog povratka u Evropu, sumnjam da ima želju da se pridruži timu bez šampionskih ambicija.
NBA ga je privlačila u mlađim danima, kao i svakog mladog evropskog talenta, ali je otišao od tamo razočaran, i njegove izjave nakon odlaska nisu izražavale mnogo žaljenja. Hezonja je konačno svestan sebe, svestan onoga što može, i ne oseća potrebu da se ikome dokazuje.
Porter Jr. je spominjan poslednjih dana kao prva opcija u slučaju da Nuggetsi naprave promene. Međutim, malo je verovatno da će se to dogoditi jer je ovaj tim bio zaista na pragu ulaska u finala Zapadne konferencije. S druge strane, dok je Jokić jezgra tima, verujem se da se osovina tima neće menjati.
Caldwel-Pope može koristiti igračku opciju ovog leta, koja vredi 15 miliona dolara po sezoni, i veruje se da će mu nekoliko timova ponuditi više, s obzirom na njegove godine. Pred Nuggetsima je zanimljivo leto dok grade tim. Posao je veoma fleksibilan, i čak ni najmanje greške se ne opraštaju, kao što je bio slučaj pre ove sezone kada su se okrenuli mlađim igračima.






