Kyle Hines, centar Milana, ekskluzivno je govorio za Basketball Sphere o tome koji trenutak u karijeri mu je bio najupečatljiviji, o tome šta je naučio od Vassilisa Spanoulisa, Miloša Teodosića i ostalih, dotakao se toga u čemu su Kevin Punter i Zach LeDay napredovali u Partizanu, a osvrnuo se i na situaciju sa Crvenom zvezdom, koja je mnoge interesovala.
The Philadelphia Inquirer piše o zanimljivoj anegdoti i tome kako je bio prekobrojan u ekipi u osmom razredu, da se potom jedva ugurao kao “freshman” u tim srednje škole Camden Catholic u New Jerseyu. Tada se dešava ono što će biti presudno za njegovu karijeru – naglo je izrastao. Od tog momenta, disciplina i radna etika dovele su ga do UNC Greensboro Spartansa, koledža čiju će istoriju potom obeležiti.
Univerzitet je napustio kao šesti igrač svih vremena u NCAA sa bar 2.000 poena, 1.000 skokova i 300 blokada. Zajedno sa Rickyem Hickmanom, sa kojim će nekoliko godina voditi velike bitke u Evropi, poobarao je rekorde Univerziteta iz Severne Karoline, da bi kao pečat svega toga, ali i dodatni motiv za sve ono što sledi dao Mike Krzyzewski. “Coach K” nahvalio je tandem Spartansa, u noći u kojoj je Kyle Hines postigao 20 poena i uhvatio pet skokova protiv Dukea, najboljeg tima u državi.
Pionir modernih “undersize” petica
Bio je to nagoveštaj kvalitetne karijere. Nakon što nije izabran na NBA draftu, probao je u najkvalitetniju ligu sveta preko Letnje lige. Nije uspeo. Usledila je selidba u Evropu i drugoligaški Veroli, u kojem je dominirao, zatim Bamberg, u kojem je učinio isto. Potom je pojačao Olympiacos, pa CSKA, dok je od 2020. godine u Milanu.
Kada bismo govorili o tome da je rekorder po broju odigranih utakmica, kada je Evroliga u pitanju, da je četiri puta osvojio elitno takmičenje i tri puta bio proglašen za najboljeg defanzivca istog, kao i da je izabran u savršenu petorku decenije u Evroligi, govorili bismo o perfektnom košarkaškom CV-ju. Govorili bismo o tome da je u pitanju jedan od najboljih američkih košarkaša ikada na tlu Evrope.
To i dalje ne bi bila potpuna slika. Uprkos svemu navedenom, ono što više fascinira je skromnost, kojom odiše 198 centimetara visoki 37-godišnjak iz Sicklervillea, jedan od pionira modernih “undersize” petica i onoga što se naziva igrom bez pozicija. Oblikovao je tokove evropske košarke u poslednjih 15 godina, otkako dominira pod obručima Starog kontinenta. Zahvalan zbog svega što je doživeo daleko van granica domovine, ne razmišljajući o tome šta bi moglo da se desi da ga je put naveo na druge destinacije, možda u prvi mah primamljivije, kao što je NBA.
,,Kada bi moglo sve ponovo…”
Košarkaški CV govori jedno, a priroda drugo i protiv nje se ne može. Iako još uvek zvanično nije objavio kada bi mogao da završi karijeru, jasno je da je kraj bliži, nego što je to bilo nekoliko godina ranije. Red je da se svode računi.
U tom smeru je protekao i početak razgovora za Basketball Sphere, tokom kojeg je Hines otkrio da li postoji nešto što bi promenio, kada se osvrne na protekli period.
,,Ništa, možda bih sve želeo da prođem ponovo, kada bi se ukazala prilika (smeh). Čvrsto verujem da se sve dešava sa razlogom. Ako bih promenio jednu stvar, jedan detalj, možda ne bi bilo svega ovoga. Živim san ovde u Evropi. Kada sam kao mlad stigao, nisam mogao ni da zamislim da ću da postignem stvari koje sam postigao”, podvukao je centar Milana.
O prvoj tituli, Spanoulisu, Teodosiću…
Od toliko momenata za pamćenje tokom dugogodišnje karijere i velikih uspeha, jedan je izdvojio koji je bio posebno značajan za njega.
,,Moja prva sezona sa Olympiacosom, kada smo osvojili Evroligu. To finale je najviše uticalo na mene, jer mi je odmah na početku dalo motivaciju da bolje shvatim kako je biti na tako visokom nivou. Kada sam tako mlad došao do takvog dostignuća, to mi je pomoglo da postavim standarde i razumem kako želim da izgleda ostatak moje karijere.”
Igrajući za neke od najvećih evropskih ekipa, Hines je imao priliku da svlačionicu deli sa najkvalitetnijim igračima, koji su ikada bili deo Evrolige. Nekolicina njih je imala veliki uticaj i na njegovu igru.
,,Učio sam malo od svakog. Počev od Olympiacosa i Vassilisa Spanoulisa, od kojeg sam učio o radnoj etici, o tome šta znači biti lider, do Miloša Teodosića, od kojeg sam naučio kakav treba da imam pristup prema igri, kako da je čitam i razumem. U prvoj godini u CSKA igrao sam sa Nenadom Krstićem, koji mi je takođe pomogao u razumevanju.
Sergio Rodriguez i Nando de Colo su mi pomogli da shvatim šta znači biti kvalitetan u kontinuitetu. Sa Chachom sam potom ponovo igrao u Milanu, kao i sa Vladimirom Micovim, Malcolmom Delanayem i Shavonom Shieldsom, sa kojim igram danas. Svi su mi oni pomogli i od svakog sam uzeo malo. To je bila jedna od najbitnijih stvari za moju karijeru.”
Diamantidis ili Papaloukas nedosanjani san
Iako ne postoji nešto za čime žali, dotakao se toga sa kim bi voleo da je mogao da deli parket, a nije u dosadašnjem toku karijere. Odgovor ni ovog puta nije mogao da prođe bez grčkih legendi.
,,Oduvek sam želeo da igram sa evroligaškim velikanima poput Dimitrisa Diamantidisa i Thea Papaloukasa. Dva sjajna plejmejkera, koji su centrima činili život lakšim tih dana. To su dva igrača sa kojima bih voleo da sam imao priliku da igram.”
Njegov bivši saigrač Vassilis Spanoulis postao je selektor Grčke, što nije iznenadilo Hinesa, koji veoma dobro poznaje način razmišljanja jednog od najboljih bekova koje je Evropa ikada videla.
,,Svako ko ga zna, ko je pričao sa njim, zna da je košarkaški genije. Prirodni proces je bio da će preuzeti neku ekipu, kako bi delio znanje sa mlađim generacijama. Srećan sam zbog njega. Znam koliko mu Grčka znači, koliko mu je igranje za Grčku značilo. To je nešto ogromno, do čega mu je baš stalo. Uveren sam da će uraditi dobar posao.”
,,Nisam razmatrao da igram za druge reprezentacije”
Naturalizacija stranih igrača nije nešto što je nepoznato i postoji već duže vreme. S obzirom na to da je ostavio dubok trag gde god da je igrao, kao i da su to bili malo duži mandati, pitanje o ponudama nacionalnih timova da zaigra za njih samo se nametalo.
,,Da, imao sam priliku to da uradim, ali nije nešto što sam razmatrao. Zahvalan sam na šansi da predstavljam neku zemlju, samo što nikada nisam hteo da oduzmem tu priliku nekom drugom. Pričajući sa nekim momcima, znao sam šta njima znači igranje za nacionalni tim.
To ne bi značilo isto meni, kao što bi značilo nekom ko je odrastao u Srbiji ili Grčkoj, čiji san je bio da nosi dres reprezentacije. Kada gledate EuroBasket, FIBA Svetsko prvenstvo, vidite koliko im je stalo. Nikada ne bih uradio nešto, ako to ne osećam 100 odsto.”
O napretku Puntera i LeDaya
Milano je u rezultatskoj krizi drugu sezonu zaredom, tri godine nakon što su Kevin Punter i Zach LeDay pojačali Partizan. Navedeni tandem bio je bitan deo ekipe koja je 2021. godine bila na jedan šut od finala Evrolige i tek u drami bila poražena od Barcelone. S obzirom na to da je prošao određeni period, Hines je dao ocenu koliko su se upravo Punter i LeDay promenili u dresu Partizana.
,,Ettore Messina im je obojici dao priliku da shvate kako da vode tim i obojica su imali veliki doprinos u našoj uspešnoj sezoni. Imali su priliku da budu oko veterana, poput mene, Chacha, Micova, što im je pomoglo da budu zreliji, pretpostavljam. Oni bolje znaju. Kevin je očigledno i ranije bio dobar igrač, znam ga još otkada je nosio dres Lavrija.
Vidite gde je sada, kapiten je Partizana. I upravo to liderstvo je nešto što je dodatno unapredio, razume kako da vodi tim. Zna da može da pomogne timu na visokom nivou, što se dešavalo i u Milanu. Sa Zachom je isto, pokazuje zrelost i razume šta je sve potrebno da konstantno bude na visokom nivou. Pričao sam sa njim o tome. Upravo ta konstantnost je jedna od stvari koju je dokazao u Partizanu za ovo vreme i zbog toga ga navijači i vole”, istakao je Hines.
O atmosferi u Beogradu
Bilo je reči i o atmosferi koju prave srpski klubovi u Evroligi, što je probudilo inspiraciju kod veterana Milana, koji se momentalno prisetio jednog momenta, duboko urezanog u njegovo pamćenje.
,,Kada god imate šansu da igrate u Beogradu, atmosfera je specijalna, nezavisno od toga da li igrate protiv Partizana ili Crvene zvezde. Košarkaška kultura Srbije je unikatna, imam bliske odnose sa njom, što zbog nekadašnjeg trenera Dušana Dude Ivkovića, što zbog bivših saigrača, a i agent mi je Srbin.
Svako je zadivljen atmosferom i svako razmišlja o tome šta bi bilo da je deo nje. Srećan sam što sam to sve iskusio, nema mnogo ljudi tu priliku. To je i prvo pitanje kad se vratim kući. Pamtim play-off protiv Crvene zvezde 2016. godine i snimak navijača koji je postao viralan. Svi me pitaju kako je bilo igrati u takvom ambijentu.”
Hines je prošao kroz različite formate Evrolige, koji su se menjali u smeru ubrzanja ritma igre. Sada su ofanzivni rejtinzi viši nego ikada, a napadački talenat je sve izraženiji. Milano još uvek u određenoj meri odoleva tom trendu, s obzirom na to da se Messina trudi da uspori tempo, o čemu govori i podatak da je italijanski tim među ekipama sa najmanjim brojem poseda po utakmici.
,,To je lepota košarke, što se igra konstantno menja. Kada sam došao, bilo je vrlo striktno, kada je reč o pozicijama. Centri su mnogo više bili uključeni u akcije. Kako je košarka evoluirala, sve više ima postava bez pozicija, ‘undersize’ centara. Sada ekipe mnogo više šutiraju za tri, trude se da postignu što više poena i u tom pravcu će se nastaviti. Nikada nije isto, zato i ljudi uživaju. I ja uživam što sam bio deo tranzicije”, zaključio je Kyle Hines razgovor za Basketball Sphere.