Partizan i u novoj sezoni pokazuje bolje koje su ga pratile prethodnih godina.
Rutiniranje u ABA ligi, ali za sada dva poraza u najelitnijem rangu za crno – bele. I dok za mečom u Berlinu nemaju razloga da žale, izabranici Željka Obradovića su u Španiji morali da stignu do pobede. Neverovatno je šta Partizan uspe da prospe u kratkom vremenskom intervalu. To su nam još jednom pokazali protiv ekipe Baskonije. Uspeli su crno – beli da konsoliduju svoju odbranu u odnosu na meč protiv Albe i dosta furiozno krenu u meč. Tome je dosta doprinela činjenica da su i Zach LeDay i Mathias Lessort bili na visini zadatka.
Ipak, onda je krenuo šut Baskonije, na čelu sa neverovatnim Marcusom Howardom. Nakon par teških šuteva koje su pogodili, utisak je da je samopouzdanje Partizana u odbrani nestalo. I upravo to bismo mogli okarakterisati kao glavni razlog ovog poraza – nedostatak samopouzdanja i koncentracije. Uspeo je beogradski predstavnik da se izdigne iz svega, u par navrata poveo i onda se desio poslednji minut. Verujemo da će navijači Partizana hteti što pre da istisnu iz glave dešavanja koja najviše podsećaju na meč protiv Bursaspora u Evrokupu prošle sezone.
Kevin Punter je poludistancom doneo +4 na dvadesetak sekundi do kraja i otrčao u Obradovićev zagrljaj, slaveći već viđenu pobedu. Ipak, kako to obično bude sa Partizanom, stvari nisu tekle očekivanim tokom. Prvo je Darius Thompson neverovatnom trojkom smanjio prednost, a onda se desio ključni momenat meča. James Nunnally, top 10 izvođača u istoriji Evrolige na osnovu procenta slobodnih bacanja promašio je drugo bacanje i Baskoniji ostavio prostor da trojkom izbori produžetak.
Taj poklon nije protraćio fenomenalni Howard, koji je postigao 33 poena ukupno. U produžetak je Partizan krenuo sjajno, crno – beli su imali +5, ali tada igra Partizana nestaje i počinju “crne minute” koje su sada postale svojevrstan “trademark”. Usledila je serija Baskonije za konačnu pobedu od +7.
Partizan ima kvalitet, niko ne može da mu ga ospori, ali crno – beli moraju da nauče da se utakmice igraju do poslednje sekunde. Ovo već nije slučajnost, s obzirom da se dešava po ko zna koji put da ekipa Željka Obradovića gubi dobijene mečeve.
Boljke iz meča sa Albom su donekle smanjene, s obzirom da je odbrana delovala iole pristojnije, ali činjenica da je na semaforu stajalo 103 primljena poena i dalje daje razlog za zabrinutost. Parni valjak već drugi meč uzastopno prima preko 100 poena što nije dobro, ako u obzir uzmemo da u ekipi imaju individualno dosta dobre igrače.
Željka Obradovića može da raduje igra njegovih pulena u napadu. Crno – beli zaista deluju odlično u napadačkom smislu, gde se koriste brojna oružja koja ovaj tim ima. Treba dodati da pojedini igrači poput Ionannisa Papapetroua još uvek nisu u najboljoj formi, te da se njihov doprinos tek očekuje.
Ono što je još jasnije nakon ovog meča jeste da Partizanu fali igrača u rotaciji. Balša Koprivica i Tristan Vukčević očigledno nemaju poverenje trenera i kvalitet da donose prevagu na ovom nivou, a Leday i Lessort ne mogu cele sezone igrati cele mečeve. Upravo iz tog razloga deluje da će crno – beli morati brzo da reaguju na tržištu, a ekipi bi sigurno dobrodošao i jedan igrač na plejmejkerskoj poziciji.
Kako bilo, Željka Obradovića i njegove pulene u Evroligi sada očekuje domaći “debi” protiv Milana, koji pretenduje na najviše moguće ciljeve. To će biti odličan ispit za ovu ekipu, a eventualna pobeda bi mnogo značila, s obzirom da smo svedoci koliko je samopouzdanje tima za sada labilno.