Andrea Trinchieri je završio svoju misiju u Minhenu, koja se može komentarisati na brojne načine, a gde ćemo ga gledati u budućnosti?
Korona sezona je bolna tema za sve navijače Partizana. Mnogi veruju da je ta ekipa mogla mnogo te godine, a sa klupe je imala verovatno svoj najveći adut. Uz čašu vina je na klupu crno-belih nešto ranije seo Italijan, Andrea Trinchieri. Verovatno najbolje rešenje u tom trenutku, ali to je sada već daleka prošlost.
Nakon korona sezone pretpostavljalo se da će iskusni trener nastaviti saradnju sa beogradskim timom, ali desio se preokret. Italijan je odlučio da prihvati ponudu Bayerna, koji je u tom trenutku kao ozbiljnu kartu imao učešće u Evroligi. Tog 15. jula 2020. godine svi navijači crno-belih su zvanično dobili informaciju da se Trinchieri seli u Minhen.
A tamo je usledila renesansa. Barem je tako delovalo. Bayern je postao ozbiljan evropski klub. U Nemačkoj su padali brojni evroligaši, dok su ruku na srce malo trpili rezultati u domaćem prvenstvu. Tim iz Minhena je tu sezonu u Evroligi u regularnom delu završio na petom mestu sa skorom 21:13, ostavivši iza sebe timove poput Fenerbahcea i Real Madrida. S druge strane, u domaćem šampionatu završili su na skromnom četvrtom mestu sa 10 poraza i 24 pobede.
Istorijski plasman u play-off bio je uvod u seriju protiv Milana. Nije najbolje krenulo za nominalno gosta u tom četvrtfinalu. Italijanska ekipa je sa dve pobede na domaćem terenu došla na trijumf od plasmana na Final Four, ali ko je ikada pratio Trinchierijev rad zna da se njegove ekipe ne predaju. Tako je bilo i ovog puta.
Dve pobede u Minhenu uz izuzetno zanimljive utakmice vratile su seriju nazad u Italiju. Borio se gostujući tim i u tom duelu, a Paul Zipser je promašio šut za produžetak nakon velikog povratka svoje ekipe.
Kraj evropskog takmičenja ujedno je značio i povratak obavezama u domaćem šampionatu. Merlinsi i Ludwigsburg su relativno rutinski savladani sa po 3:1 u seriji, ali problem je nastao u finalu. Bayern je protiv Albe izgledao nemoćno. Tim iz Berlina ih je sa 3:1 ostavio bez titule iako su Trinchierievi izabranici važili za favorita.
Ruku na srce, treba pomenuti da ta sezona nije završena bez trofeja. Iako možda deluje nebitno, Bayern je osvojio Kup Nemačke i to pobedom upravo protiv Albe rezultatom 85:79.
Ipak, i pored gorepomenutih kritički nastrojenih pojedinaca, verovalo se da je ta sezona bila neophodna u smislu adaptacije, te da će tim iz Minhena naredne sezone biti bolji. Ispostavilo se da to nije baš tako.
Evroligaška sezona je bila znatno slabija, a razlog je bila i znatno kvalitetnija konkurencija. Ipak, okolnosti su bile na strani tima iz Minhena. U domaćem šampionatu videli smo reprizu prethodne sezone, s tim da su ovog puta Bavarci završili kao treći sa porazom manje u odnosu na godinu ranije. S obzirom na činjenicu da su ruski klubovi izbačeni zbog rata u Ukrajini, Bayern je uspeo kao osmi da izbori drugi uzastopni plasman u play-off.
Tamo nisu dobijali previše šanse, jer ih je čekala serija sa Barcelonom. Opet je Trinchieri uspeo sjajno da spremi ekipu iz uloge autsajdera. Tim iz Minhena je čak stigao i do breaka u drugoj utakmici, te su potencijalno mogli da završe seriju pred svojim navijačima.
Katalonski tim je uzvratio već u trećem meču, te je serija nakon pobede Bayerna u četvrtoj utakmici otišla u majstoricu. Baš kao i protiv Milana, Trinchieri i njegova ekipa nisu imali snage da do kraja naprave iznenađenje, te je Bayern opet ostao kratak za Final Four.
A kada smo već kod reči “opet”, nema razloga da je ne upotrebimo i kada je reč o domaćem šampionatu. Ubedljiva serija protiv Chemnitz Ninersa (3:0), neočekivano mučenje protiv Bonna (3:2), a onda veliko finale protiv Albe. I tu dolazimo do “opet”.
Opet je Alba relativno rutinski slavila sa 3:1 u seriji mada treba istaći da klub iz Minhena nije mogao računati na veliki broj povređenih igrača uključujući Vladimira Lučića, Leona Radoševića i Coreya Waldena. Da stvar bude gora, upravo su pomenuti Ninersi izbacili Bavarce u četvrtfinalu Kupa Nemačke, te je Bayern sezonu završio bez trofeja.
Još od novembra prošle godine kada je promenio menadžera, bilo je jasno da Trinchieri neće ostati u Minhenu, osim u slučaju velikog preokreta. Nakon dva odlaska u četvrtfinale Evrolige, Italijan je potvrdio da je trener za velika dela.
Treća sezona koja je trebala kompletirati Trinchierijev mandat makar titulom završena je na neslavan način. Bavarci su odigrali loše na skoro svim frontovima i razlaz nije došao na pobednički način.
Fijasko Bayerna u Evroligi naslućivao se maltene od početka. Roster nedostojan takvog takmičenja uz povrede vodećih igrača sezonu je završio na poziciji 15 sa svega 11 pobeda i čak 23 poraza. Bio je to prvi put da u eri Italijana Bavarci nisu bili deo najboljih osam. Sada već poslovično, Bayern je u Nemačkoj bio treći sa 25 pobeda i devet negativnih rezultata.
S obzirom na pomenutu katastrofu u najelitnijem evropskom takmičenju, imperativ je bilo osvajanje domaćeg šampionata, prvi put u Trinchierijevoj eri. Play-off je krenuo serijom protiv Gottingena, gde Bayern nije pokazivao ko zna kakav kvalitet, ali su uspeli da dobiju prva tri meča, te je delovalo da polako hvataju zalet. Usledilo je verovatno najteže prizemljene u karijeri iskusnog Italijana.
Ulm je pomeo Bavarce u polufinalu sa rutinskih 3:0, a kada se poslednji put oglasila sirena u trećem meču jasno je bilo da je Trinchieri završio svoju misiju u Minhenu. On je to potvrdio i u prvoj izjavi nakon meča.
Dva dana kasnije oglasio se i sam Bayern, koji je potvrdio da se rastaje sa bivšim trenerom Partizana. Zamena je spremna već nekoliko meseci, a ono što Andrea nije uspeo pokušaće da ispravi Pablo Laso. Ipak, treba istaći da bivši trener Real Madrida ne dolazi u Nemačku sa ambicijom da samo osvaja titule nego da Bayern dovede do Final Foura Evrolige.
Šta će biti sa Italijanom? Opcija nema mnogo, ali su za sada više nego dobre. U ovom slučaju za Trinchierija najverovatnije postoje dve. To su Monaco i Virtus. U igri je navodno bio i Anadolu Efes, mada su evropski mediji javili da postoji dogovor između tog kluba i Erdema Cana. To će najverovatnije biti ozvaničeno po završetku Superlige Turske.
Situacija u Virtusu je dosta neizvesna. Navodno bi vlasnici da zadrže Sergia Scariola, ali zov iz NBA pravi problem. Ukoliko Toronto Raptorsi izaberu Scariola, Trinchieri se nameće kao glavna opcija.
Ne treba zanemariti činjenicu da se klub iz Bologne nije proslavio u Evroligi, te je ime Trinchierija pominjano još od trenutka kada je selektor Španije figurirao kao glavni kandidat u Real Madridu. Prema pisanjima nekih evropskih izvora i sam Andrea preferira povratak u domovinu.
Izuzetno realna opcija je i odlazak u Kneževinu. Rastanak Saše Obradovića i francuske ekipe je tema koja se sve više i češće pokreće, a u takvoj situaciji Monaco ne bi imao previše kvalitetnih opcija. Italijan je trenutno verovatno najjače evropsko ime bez angažmana među trenerima. Važan faktor je i dobro mišljenje koje Trinchieri ima o Mikeu Jamesu i nema dileme da će američki plejmejker biti konsultovan ukoliko uopšte ostane u Monacu.
Bilo kako bilo, epizoda u Minhenu se ne može nazvati uspešnom jer je ekipa zakazala kada je bilo najbitnije. U oba glavna takmičenja. Pogotovo činjenica da Bayern kao najbogatiji i najjači klub u Nemačkoj već tri godine ne zna za titulu ne deluje dobro.
Ipak, ne treba zanemariti ni činjenicu da su Bavarci zahvaljujući Italijanu dve godine uzastopno bili članovi play-offa Evrolige. Pre njih, nikada niti jedna nemačka ekipa nije prošla u top 8 u najelitnijem evropskom takmičenju. Videćemo kako će se sa tim očekivanjima izboriti Laso.
Takođe, biće zanimljivo videti i koji je naredni potez 54-godišnjeg trenera, te da li će naredna destinacija biti među dve pomenute, ili ipak negde drugo? Šta god bio epilog, ta ekipa će sigurno biti ozbiljan izazov za svakoga. Trinchieri se dokazao na najvećoj sceni, ali potreban je i klub sa najvišim ambicijama kako bi Italijan pokazao da je stručnjak za najveća dela.
To je za početak odlazak na Final Four Evrolige. Podrazumeva se.