Da li je Luca Vildoza konačno pronašao modus operandi?
Pobedom Baskonije nad Fenerbahceom okončane su i matematičke šanse Crvene zvezde da se nađe među osam najboljih u Evroligi.
Tako ni uverljiva predstava protiv Asvela u Villeurbannu nije bila dovoljna da se održi san o play-offu, ali je to bila još jedna partija u nizu kojoj su crveno-beli pristupili pragmatično, svesni da su šanse za čudo zvano doigravanje veoma male.
I pored toga, niz pobeda protiv Baskonije, Valencije i tima Tonya Parkera potencijalno može da ima pozitivan odraz na nastavak sezone. Bar u ovom periodu, Zvezda je pokazala mentalnu stabilnost. Nakon što je de facto ispala iz trke za nešto više, sastav Duška Ivanovića okrenuo se brušenju forme.
Deluje da njegova ekipa nije mnogo žalila za propuštenom velikom prilikom (nije doduše ni imala vremena), već da je pokazala čvrstinu i odlučila da izvuče najbolje iz mogućeg. Plasman u play-off to nije bio.
Campazzo kao temelj
Zvezda je najpre vanserijskom odbranom u prethodna tri evroligaška susreta dokazala na koji način će crnogorski stručnjak klesati tim, koji za sobom ima teret neuspešnog nastupa u elitnom takmičenju, a pred kojim je pritisak da to neutralizuje novom titulom na Jadranu. Sa psihološke strane, ključno će biti koliko će ekipa biti spremna da pronađe balans u tome i odgovori na taj zadatak.
Neke naznake da bi sve moglo da ide u pozitivnom pravcu po branioca regionalnog trofeja već se naziru. To se pre svega odnosi na timsku igru. Prestali su crveno-beli da se oslanjaju na Facunda Campazza u najvećoj meri sa napadačke strane, a deluje i da Argentinac posle početnog lutanja ima jasnu viziju toga šta treba da radi na parketu.
To je bilo primetno u susretu protiv Baskonije. Defanzivna energija Campazza preneta je i na “slepe miševe”, da bi protiv Asvela usledila potvrda toga. Ne previsokih 11 poena Facunda, ali i šest skokova, šest asistencija i dve ukradene lopte. Takve partije plejmejkera crveno-belih temelj su na kojem se gradi igra ostatka tima.
Epilog je da su Beograđani defanzivno najkvalitetnija ekipa u rasponu od prethodne tri utakmice. Sumnjam da bi Marcus Howard imao prigovor na tu konstataciju.
Te dve stvari osnov su da Zvezda funkcioniše i u napadu. Osnovni postulati igre svakog trenera na vrhunskom nivou jesu agresivna odbrana, koja pokreće i napadačku produkciju.
Tako je u prethodnom periodu viđeno pregršt akcija koje bi se završavale uzastopnim dodavanjima bez driblinga, kojima bi teledirigovali Campazzo i Luka Mitrović, nakon čega bi usledila lagana egzekucija.
Međutim, Zvezdi će u predstojećim izazovima biti potrebno i nešto više od toga. Jedini rezultatski cilj do kraja su trofeji u ABA ligi i domaćem prvenstvu. Pretpostavka je da će u oba slučaja crveno-beli do pobedničkog postolja morati preko Partizana.
Svestrani Vildoza
Za produžetak dugogodišnje dominacije na ta dva fronta, Ivanovićevom timu potrebna je puna borbena gotovost Luce Vildoze. Najviše zbog sve neizvesnijeg zdravstevnog statusa Nemanje Nedovića.
Drugi crveno-beli Argentinac u poslednje vreme načinio je prvi korak ka tome. Posle perioda slabijih igara u kojima je delovalo da ga je nervoza u potpunosti preuzela, da igra svoju, a ne timsku košarku, počeo je da pruža raznovrsnije partije.
O razlozima lošije forme nikad otvorenije razgovarao je sa novinarima posle pobede nad Valencijom.
,,Imao sam nekih poteškoča u privatnom životu zbog čega sam bio tužan. Manje, više svi znaju o tome. Vraćam se u stari ritam. Određeni životni problemi mogu uticati na samoopouzdanje, ego i ponos. Svađao sam se sa svima. Mnogo mi je značila. Podržali su me svi iz ekipe, kao i trener Duško, iako sam se nepotrebno svađao. Sada sam opet stari Luca, žao mi je zbog svega što je bilo“, rekao je Vildoza tom prilikom.
Počeo je bek Beograđana i protiv Valencije vrlo nervozno, sa nekoliko grešaka. Međutim, ono što je bilo primetno u tom susretu jeste da se ranije oslobađao lopte i da je bio više usmeren ka razigravanju saigrača.
Što se tiče šuta, oslonio se na “spot up” sa 45 stepeni, njegov zaštitni znak.
To je bio nagoveštaj svestrane partije u Francuskoj – 10 poena, šest skokova i osam asistencija. Šut za tri ga nije služio – 1/7, ali je Vildoza stavio sebe u poziciju da njegova partija ne zavisi od šuterskog raspoloženja, što je značajan pomak u odnosu na prethodni period.
“Stari” ili “pravi” Luca. Bilo koja formulacija od dve navedene biće potrebna Crvenoj zvezdi da u završnici sezone bude konkurentna sa Partizanom Željka Obradovića, koji nezadrživo krči put ka evropskim visinama.
To ne može da se pokaže u utakmicama bez realnog rezultatskog značaja. Tek kada situacija na semaforu ponovo počne da se “računa”, tek tada će moći da se vidi od čega je stvarno satkan ovaj tim.
Da li je propušteno doigravanje splet okolnosti, među kojima je i loša forma u najbitnijem momentu ili je to realan odraz komplementarnosti Zvezdinog sastava.
Piše: Vuk-Miloš Petrović (@vuk_milos_)