Tek sitne korekcije u vidu “switch” odbrane bile su dovoljne da poremete ono što je Crvena zvezda gradila tokom većeg dela utakmice. Nadovezale su se i neke nepotrebne izgubljene lopte, od kojih se posebno ističe poslednja Teodosićeva, kada je de facto i odsviran kraj i pobednik meča odlučen. Na kraju, delovalo je kao da je srpski tim pronašao način da nadigra rivala, ali ne i sebe. Upravo to je potrebno, kako bi se prevazišli ovakvi susreti, u kojima glava igra jednako koliko i noge.
“Deja vu”. I prošle sezone, Crvena zvezda imala je sve u svojim rukama da privede meč kraju u svoju korist. Tada je to bila mnogo značajnija utakmica, jedna od onih koja je odredila sudbinu crveno-belih, koji potom nisu postali deo doigravanja.
I ovaj put, devet razlike u četvrtoj četvrtini, kontrola utakmice, kontrola skoka. Odlično funkcionisanje na relaciji Miloš Teodosić–Luka Mitrović, koje je neutralisalo i slabu partiju “ugušenog” Shabazza Napiera. Sve je išlo kako treba, a onda se ponovo pojavio sindrom Zalgirisa u Kaunasu. Arnas Butkevicius izmislio je poene, nadovezao se vrhunski šuter Brady Manek, kojeg je sastav Duška Ivanovića “uštopovao”…
Samo malo prostora dala je Crvena zvezda rivalu za povratak. Malo je i bilo dovoljno da na volšeban način Zalgiris izvuče još jednu utakmicu, tako da ni sami ne znaju kako posle dva evroligaška kola imaju dve pobede.
O već viđenom scenariju
Strah od trijumfa okuje klub sa Malog Kalemegdana kada uđe u 35. minut utakmice u Zalgirio areni. Tek sitne korekcije u vidu “switch” odbrane bile su dovoljne da poremete ono što je Crvena zvezda gradila tokom većeg dela utakmice. Nadovezale su se i neke nepotrebne izgubljene lopte, od kojih se posebno ističe poslednja Teodosićeva, kada je de facto i odsviran kraj i pobednik meča odlučen. Na kraju, delovalo je kao da je srpski tim pronašao način da nadigra rivala, ali ne i sebe. Upravo to je potrebno, kako bi se prevazišli ovakvi susreti, u kojima glava igra jednako koliko i noge.
Govorio je to i na konferenciji za medije strateg Beograđana, da je Edgaras Ulanovas, bio jedan od najvećih problema. Prepoznatljivom in and out igrom još jednom je potvrdio renome nezgodnog igrača, onog koji najviše povlači u završnicama. I sve to znala je i Crvena zvezda. Znala da se ovi preko puta neće predati. Utoliko je teže i nemoćnije ispratiti taj poraz, koji je stilom podsetio na italijanski scenario srpske reprezentacije.
Znaš kako će rival da pokuša da ti našteti, kontrolišeš to većim delom utakmice i taman kada pomisliš da je to to, da su demoni ostali negde u prošlosti, prevaziđeni, pokucaju na vrata onda kada su najmanje dobrodošli i povrede te na isti način.
O Adamu Hangi i Zalgirisu kao pravom pokazatelju
Ostaće pitanje i zašto Ivanovićev “čovek za sve” Adam Hanga, najbolji defanzivni igrač crveno-belih, igrač sa šampionskim iskustvom, koji zna kako se ovakve utakmice privode kraju, nije odigrao poslednjih pet minuta.
Možda bi on bio taj koji bi sprečio kreaciju Ulanovasa sa niskog posta i na vreme zatvarao rotacije, koje bi usledile posle njegovih pasova. Možda je i Crvena zvezda imala defanzivno dovoljno kvalitetnu petorku i bilo ko da se našao na parketu, epilog bi bio isti.
To su nagađanja, a stvari stoje ovako – Ivanovićev sastav propustio je lepu priliku da otvori sezonu sa 2-0 i na taj način zakorači možda i ka novom maksimalnom skoru, pošto joj u goste stiže poljuljani Monaco.
U isto vreme, ovo može da bude polazna tačka. Utakmica sa Zalgirisom bila je pravi pokazatelj i izloženost nedostataka u igri Beograđana. Na crveno-belima je da već u narednoj utakmici odgovore na partiju iz Kaunasa, koja se najbolje zaboravlja pobedom nad Kneževima. Srpska ekipa i te kako zna kako to da uradi, što je demonstrirala i prošle sezone.