Bojan Popović, nekadašnji plejmejker Refleksa govorio je o Kupu Radivoja Koraća s akcentom na onaj koji je odigran 2005. godine u Vršcu, a čiji je bio najkorisniji igrač.
Završnica Kupa Radivoj Korać očekuje nas u Nišu i ove godine. U svakoj zemlji finalni turnir predstavlja posebnu draž. Igra se na pola sezone i prilika je ekipama da dođu do prvog trofeja u sezoni, koji može puno da znači na psihološkom planu naredne izazove.
Bojan Popović se za Basketball Sphere “vratio u 2005. godinu”. Domaćin završnice bio je tada moćni Hemofarm u dvorani Milenium.
Uzbuđenja već u četvrtfinalu
Košarkaši Budućnosti priredili su prvo iznenađenje pobedivši domaćina Hemofarm 85:79. Najistaknutiji akter u redovima Budućnosti bio je Ninoslav Marjanović sa 19 poena i sedam uhvaćenih lopti. U timu Hemofarma Milenko Topić i Jasmin Hukić su upisali po 17 poena.
Drugo iznenađenje priredili su košarkaši Atlasa, koji su predvođeni Nikolom Pekovićem pobedili Crvenu zvezdu 89:86. Partizan je sa 105:97 eliminisao niški Ergonom.
Refleks je imao puno problema protiv Vojvodine, koju su pobedili 71:70, a Branko Jorović blokirao je šut Miljana Pavkovića u poslednjem napadu. Najefikasniji u redovima Refleksa bio je Aleksandar Rašić sa 21 poenom.
Naš sagovornik dobro se seća te polufinalne utakmice.
“Ja se sećam da je Aleksandar Rašić dao trojku na kraju koja je prelomila i odlučila pobednika. To su te utakmice u Kupu gde su najteže one unapred dobijene. I ne samo to, u Kupu uvek dolazi do nekih iznenađenja. Tri utakmice i odmah osvojiš trofej tako da zbog toga u jednoj utakmici može da se pogodi loš dan ili odličan dan kada uglavnom neki favoriti mogu da kiksnu.
Sreća po nas u tom četvrtfinalu mi smo opravdali ulogu favorita iako je bilo teže nego što smo očekivali, ali na kraju je bitna pobeda” – počinje priču Bojan Popović, koji je bio kapiten Refleksa.
Borba za finale
Polufinale je donelo manje uzbuđenja. Refleks je slavio protiv Budućnosti 85:76. U drugom polufinalu Partizan je bio bolji od Atlasa sa 87:80.
“Tada su svi u polufinalu očekivali Hemofarm. Da ćemo protiv njih igrati polufinale, ali su oni izgubili od Budućnosti. To je bilo iznenađenje, jer Hemofarm je uz Partizan bio najveći favorit. Mislim da bismo imali puno više problema protiv njih nego protiv Budućnosti, ali kako smo mi teže od očekivanog prošli u polufinale tako smo nešto lakše nego što se očekivalo pobedili Budućnost.
Jesu oni i tada bili dobra ekipa, ali bilo je tu nekih igrača koji su bili na zalasku karijere. Kao i onih koji nisu bili u onom naponu snage i forme. Iz svih tih razloga je došla naša pobeda.”
Trofej za istoriju
Onda u finalu iznenađenje. Košarkaši Refleksa osvojili su Kup Radivoja Koraća, treći put u istoriji kluba, pošto su u finalnom meču pobedili Partizan rezultatom 88:84.
U drugom poluvremenu, kada je konce igre preuzeo njihov glavni igrač Bojan Popović. Onda je u penal završnici sve dileme oko pobednika otklonio bek Refleksa Aleksandar Rašić. Pogodio je dva slobodna bacanja u poslednjim trenucima meča za konačnih 88:84.
Popović je na kraju podigao pehar i proglašen je za najkorisnijeg igrača završnog turnira.
“To je utakmica kao što sam već rekao gde neki, da tako kažem autsajder, može da pobedi favorita u toj jednoj utakmici i tako osvoji trofej. Mi smo se svi nadali tome iako smo i mi i oni nastupili bez nekih važnih igrača.
Opet na terenu je bilo dosta dobrih pojedinaca. Nažalost pokojni danas Dejan Milojević je tu bio alfa i omega u Partizanu. I kod nas je bilo dosta dobrih igrača, koji su kasnije napravili dobre karijere.
Mogu da kažem da je meni taj trofej Kupa Radivoja Koraća kada sam igrao za FMP jedan od najdražih u karijeri. I nagrada za najkorisnijeg igrača takođe jer sam tada bio kapiten ekipe. To mi je bila poslednja godina u FMP-u i zbog toga mi dosta znači” – rekao je Bojan Popović.
Stara garda
Za FMP su još igrali: Miloš Teodosić, Chirs Warren, Aleksandar Rašić, Branko Jorović, Mile Ilić, Milan Majstorović, Bojan Krstović, Ivan Todorović, Velimir Radinović, Nemanja Alesandrov i Mladen Pantić. Sa klupe ih je predvodio prekaljeni trener Boško Đokić.
“On je bio jedan specifičan trener. Stara garda. Nije voleo previše da se odstupa od nekih zadataka. Ja bih to tako rekao, ali sa druge strane je znao kada može i kome može dati slobodu. Kod njega se tačno znalo ko su vodeći igrači, ko je tu da pomogne.
Svako od nas je to prihvatio i bitno je da su igrači prihvatali svako svoju ulogu i zbog toga smo mi te godine dosta dobro igrali. Ne samo na Kupu Radivoja Koraća, nego i u Jadranskoj ligi i ULEB Kupu” – objasnio je Bojan Popović.
Ne postoji neka posebna priprema
Kup je specifičan i po tome što ekipa u kratkom periodu odigra tri meča. Mislimo na one koji doguraju do završnice, odnosno finala.
“Ne postoji neka posebna priprema. Malo psihološko može da bude teško što je nekome u tri dana tri utakmice, nekome u četiri dana. Ja bih za taj finalni turnir rekao da su bile nekako ujednačenije ekipe. Moglo je da se desi nazovimo iznenađenje, ali s druge strane kad pogledaš i ne baš toliko.
Što se tiče neke same pripreme tih mečva, ti si tokom sezone već igrao dve utakmice u nedelju dana. I u mlađim kategorijama si igrao finalne turnire po tom principu tako da svi ti igrači koji dođu na završni turnir su generalno prošli kroz tako nešto.
Možda naš Chris Warren u tom periodu nije. Mi smo njemu morali da konkretno objasnimo kakvo je to takmičenje i kako se igra. Da i njega malo uputimo da zna šta da očekuje. Stalno se igra u februaru, dolazi nakon pola sezone i ističe se šta si radio na pripremama i u prvom delu sezone kad si mogao da treniraš. Tu moraš da pokažeš i fizičku i psihičku spremu” – detaljno je opisao nekadašnji osvajač Kupa Radivoja Koraća.
Zbog čega je svima važan Kup Radivoja Koraća?
Kup kao samo takmičenje ne donosi plasman u evropska takmičenja. Ima mišljenja da osim trofeja Kup Radivoja Koraća ne znači mnogo prevashodno onih koji košarku prate iz fotelja. Svaki trofej i te kako znači.
“Ja znam i pre toga i kasnije i u priči sada sa bivšim saigračima koji su treneri. Svaki trofej se broji i ostaje ti zapisano. Tebi, klubu, saigračima. Bez obzira što neki omalovažavaju Kup Radivoja Koraća, ti kući nosiš trofej i ostaće zapisano tvoje ime u istoriji srpske košarke. Zbog toga je svima važno.
Svi koji treniraju bilo koji sport to znaju. Često se kaže bitno je učestovati i sve je to lepo, ali na kraju kada se dođe do prilike za osvajanje nekog trofeja svi žele to da urade. Osvajanje ti daje samopouzdanje, ali do play-offa ima dosta. Porazi moraju brzo da se zaborave, ali i pobede i osvajanje trofeja, jer odmah kreće novi trening i nove utakmice” – zaključio je Bojan Popović za Basketball Sphere.