Crvena zvezda i Partizan u toku prethodne sezone odigrali su zbirno deset “večitih” derbija. Sada je pred nama prvi ovosezonski čin.
Ono što je posebno zanimljivo jeste kalendarski raspored Evrolige i ABA lige. Naime, u rasponu od samo četiri dana, imaćemo priliku da gledamo dve utakmice gde će sve oči evropske košarkaške javnosti biti uprte u Beograd. S razlogom možemo reći, potpuno opravdano.
Šta smo videli do sada?
Ne može se reći da su i jedni i drugi blistali na početku tekuće sezone. Osim ubedljivih pobeda nad Asvelom, i Crvena zvezda i Partizan upisali su po tri poraza. Sastavu s Malog Kalemegdana “kumovali” su Zalgiris, Monaco i Virtus, dok su za crno-bele pogubni bili Maccabi, Barcelona i Olympiacos u Pireju nakon produžetka.
Ukoliko “bacimo oko” na regionalno takmičenje, Crvena zvezda barem za sada nije dopustila niti jedno izneađenje posle četiri odigrane utakmicu. Sastav koji s klupe predvodi Željko Obradović neplanirano (koji se to poraz planira), poražen je sa zvukom sirene i to auto-košem Uroša Trifunovića.
Crvena zvezda
Iako su bili možda i najaktivniji tim na Starom kontinentu tokom prelaznog roka, ne može se reći da je košarkaški mozaik crveno-belih blizu nekog cilja u daljini kako bi želeli da izgledaju.
“Daleko od onoga kako bi trebalo da igramo. To će se videti u narednim utakmicama.”
“Nećemo imati ovaj procenat šuta na svakoj utakmici, moraćemo da menjamo neke stvari, da budemo raznovrsni, ne može se samo šutirati za tri poena.”
“Napravili smo tim od skupa dobrih igrača, sada treba da napravimo dobar tim, da svako nađe svoje mesto i pruži maksimum. Ako ja ne budem radio dobro, neko drugi će doći” – samo su neke od rečenica izgovorene od sada već bivšeg trenera Crvene zvezde, Duška Ivanovića.
Stiče se utisak da je trener Ivanović i te kako svestan bio svih mana koje poseduje ovaj sastav, ali čelni ljudi kluba nisu mu dali prekopotrebno vreme kako bi posložio kockice na svoj način. Posegli su za “rezom”, a šef stručnog štaba postao je Ioannis Sfairopoulous nakon što je skoro dve godine bio bez angažmana.
Ono što “bode oči”
Ukoliko nešto detaljnije obratimo pažnu na dešavanja na parketu tokom do sada odigranih utakmica, dosta toga dalo se primetiti. Ono što definitivno “bode oči” jeste taj pomenuti šut za tri poena. Crvena zvezda je na neki način postala tim koji “živi i umire od šuta za tri poena”.
Shabazz Napier je neko od koga se očekivalo da igra na visokom nivou u kontinuitetu. To barem za sada nije pokazao. Miloš Teodosić na trenutke pokazuje lucidnost, a već sada nije teško pretpostaviti da je “pokretna meta” protivničkih ofanzivnih setova kada je na terenu. Nije sporno da bi se to na neki način moglo i sakriti, ali za tako nešto potrebna je saradnja cele ekipe, što za sada nismo videli.
Odgovornost za to možemo pripisati još uvek nedovoljnom poznavanju igrača u Crvenoj zvezdi. Kao autor ovih redova, ne ciljamo tu na poznavanje u bukvalnom smislu tog termina, ali da bi demonstrirali neke stvari u igri, potrebno je vreme. Ko na koji način od visokih igrača voli da mu se doda lopta? Kako funkcioniše strana pomoći s obzirom na činjenicu na navike preostala četiri igrača na parketu? Koje su to pozicije u kojima se pri šutu za tri poena igrači najkomfornije osećaju? Ponekad nije sve tako crno ili belo.
Neko ko je barem za sada zaslužio kritiku i nije opravdao očekivanja svakako je Mike Tobey. Iako igra u ekipi gde su zajedno s njim košarkaški fantastičnih dodavačkih sposobnosti, Amerikanac sa slovenačkim papirima preti samo šutem za tri, što u ovom trenutku kada Crvenoj zvezdi fali čvrstine u reketu nije nešto pohvalno.
Druga strana medalje
Daleko od toga da ne postoje pozitivne stvari u igri Crvene zvezde u dosadašnjem delu sezone. Ukoliko bi morali apostrofirati pojedina imena, čini se da su Rokas Giedraitis i Joel Bolomboy na visini zadatka.
Izuzetno bitna stavka kada je u pitanju navedeni tandem jeste činjenica da je “ego” strani pojam za pomenuti duo. I Giedraitis i Bolomboy su prihvatili svoje ulogu i zahvalno uzvraćaju na oba kraja parketa. Treba biti pošten, pa reći da njih dvojica nisu ni dovedeni u Beograd kako bi bili lideri na parketu. Druga stvar je što su ti kojima je ta uloga namenjena, barem za sada, zakazali.
Od domaćih igrača, na relativno malom uzorku utakmica koje su viđene do sada, Luka Mitrović je tu da “radi ono svoje”. Izuzetno inteligentan košarkaš koji savršeno koristi svoje prednosti, a dosta mudro krije manjkavosti u igri. Iako su u ovim danima često tema razgovora stranci u ovoj ekipi, stiče se utisak da produkcija onih koji “bolje osećaju dres Crvene zvezde” za sada nije na potrebnom nivou.
Partizan
“Dešava nam se da niko ne želi da napravi faul i da spreči kontru i odigra agresivnu odbranu. Imamo sporo kretanje u napadu, principi u odbrani se nisu poštovali. U situaciji kada imamo nula faulova, primamo lake poene. Igrači se čude. Mislim da je Kevin Punter odigrao slabo.
On je predan i nadam se da ćemo mu pomoći da izađe iz krize. Ja bih voleo da igrači koji su u timu da budu pojačanja, da mućnu glavom i shvate koliko navijači vole klub. To je bitnije od svakog pojačanja. Ne znam da li će doći neko, nemam vremena time da se bavim i svim ovim strahotama koje gledam” – rekao je Željko Obradović nakon poraza od Mege.
I ništa od izrečenog ne ide crno-belima u prilog, a najtrofejniji evropski stručnjak svih vremena ne bi nikada zaradio takav epitet da ne insistira na detaljima. Njegova posvećenost i trud da unapredi tim u ovom trenutku nisu upitni, ali pojedinci koji nose Partizanov dres, barem za sada, ne opravdavaju ono zbog čega su dovedeni.
Minus
Kao što smo prvo istakli negativne strane Zvezdine igre, tako ćemo krenuti i od negativnih konstatacija za rivala s druge strane Topčidera. Možemo da povučemo paralelu i uz kritičku nastrojenost prema šutu za tri poena. Partizan kada pogađa u iole pristojnim procentima napadačka produkcija zaista nije problem.
Možemo se vratiti i 12 meseci nazad, kada smo gledali identičnu sliku. Ofanzivni rejting bio je među vodećima u Evroligi, ali defanzivni propusti bili su istaknuti do te mere, da ni drugi napad elitnog takmičenja nije uspeo to popraviti.
Frank Kaminsky, osim utakmice protiv Mege u kojoj je prikazao najbolju partiju otkad je Partizanov, zaista ne blista. Bilo je jasno da će mu biti potrebno vreme za adaptaciju. Čak i u ovom slučaju napad nije nešto od čega “boli glava”, ali odbrana svakako jeste. Partizanov sistem defanzive u kojem se insistira na preuzimanju i prosečnom posmatraču upada u oko kada je Kaminsky “na tapetu”.
Skoro svaki put kada bi u igri dva na dva niži igrač protivničke ekipe stao oči u oči sa Kaminskim, Partizan je bio kažnjen. Da li prodorom do samog obruča ili povratnim pasom posle nečijeg pomaganja, što protivnici najčešće koriste šutem za tri poena iz jednog od kornera. Rekli bi mnogi, već viđeno, previše puta.
Ako pogledamo ostatak tima, uz neko taksativno nabrajanje to izgleda ovako:
- Povreda je još uvek ostavila traga na Ognjena Jaramaza koji traži prepoznatljivu formu. I ne radi se tu samo u šutu, već o kreaciji kojom bi na neki način olakšao Kevinu Punteru kojem to nije primarni zadatak.
- Pomenuti kapiten Kevin Punter sada već poslovično slabije igra na startu sezone. Ne postavlja se znak pitanja da li će i on zaigrati u prepoznatljivom ritmu, već kada? Prvi ovosezonski “večiti” derbi je idealna prilika da se vrati na “ono njegovo”.
- Kako “sakriti” Kaminskog u odbrani?
- Partizan je na poslednje tri utakmice dopustio 42 ofanzivna skoka, pa je građenje sopstvenog reketa u do sada viđenom veliki problem.
Nije sve tako sivo…
Postoji nekoliko stvari koje raduju navijače crno-belih. Ako izdvojimo samo novopridošle igrače, P.J. Dozier je pokazao veliki potencijal na oba kraja parketa. Duge ruke, brze noge i košarkaški IQ, te sposobnost da vidi sve na parketu. To je do sada pokazao više puta u kombinaciji, a jedina problematika ogleda se u adaptaciji na suđenje, gde je u previše navrata ranije od planiranog završavao na klupi zbog ličnih grešaka.
Zach LeDay i James Nunnally u onome što smo do sada imali priliku da vidimo, igraju kao da je u pitanju završnica sezone. Prvi od navedenih na primeru demonstrira termin “glue guy”. LeDay kao velika spona između napada i odbrane, gde na oba kraja parketa daje ogroman doprinos deluje željan košarke i novih uspeha. O tome svedoče i brojke.
Kada je Nunnally u pitanju, ne možemo da se ne setimo koliko puta je prethodne sezone na kraju dana spavao snom poštenog pravednika uz spoznaju da svojoj ekipi doneo pobedu. Slične momente pokazuje i sada. U odlučujućim momentima “hladan kao druga strana jastuka” (Olympiacos kao merilo), bez problema da preuzme odgovornost. Upravo u takvom izdanju biće potreban i protiv Crvene zvezde.
Alen Smailagić deluje zaista dobro na startu nove sezone. Nikada mu nije bilo strano da “juri blokadu” i da zaustavlja protivničke igrače u reketu. Ono što je na neki način novitet jeste njegova evidentna želja da bude bolji nego prethodne godine. Odigrao je značajnu ulogu i u četvrtfinalnoj seriji, a nivo agresivnosti koji poseduje nešto je po čemu se izdvaja u ekipi Partizana. Posebno otkad tu nije Mathias Lessort.
Koga nema bez njega se mora
Mateusz Ponitka u dosadašnjem delu sezone zbog povrede ramena nije imao dovoljno vremena da pokaže ono zbog čega je doveden. Zamisao da u pojedinim momentima bude “ballhandler”, uz mogućnost da pokriva više pozicija nešto je trenutno prekopotrebno Partizanu. Fizioterapeuti su najavili pauzu od nekoliko nedelja, tako da će s nestrpljenjem čekati njegov povratak u crno-belom taboru.
Nemanja Nedović je izuzetno značajna figura u ovom timu. Posebno zbog činjenice kada se pogledaju pozicije u spoljnoj liniji, on jedini deluje kao izraziti šuter. Crvena zvezda u ovom trenutku ima dovoljno igrača koji bi se pobrinuli o organizaciji napada. Nedović kao bek može biti najopasniji, posebno kada je rasterećen pri prenosu lopte. Prema dostupnim informacijama, evroligaški derbi će sigurno propustiti.
Pod znakom pitanja je kapiten Branko Lazić, što je u “večitom” derbiju i te kako značajna stavka. Dobio je udarac u predelu rebara i ostaje upitno da li će nastupiti. Nebrojeno puta je pokazao koliko je značajan u rotaciji posebno na ovakvim utakmicama.
Marko Simonović i Stefan Lazarević nisu ni bili u rotaciji za utakmicu u Železniku, dok je status Nemanje Bjelice zaista nepoznanica. Plasirane su informacije prema kojima je iskusni košarkaš “okačio patike o klin”, iz kluba su se rekli zvanično oglasiti po tom pitanju, ali odgovore još uvek nismo dobili.
Head to head
Crvena zvezda i Partizan su u prethodnoj sezoni odigrali tačno 10 utakmica. Nećemo ići dalje u prošlost, jer i nema neke svrhe. Domaći teren je na “večitom” derbiju nešto potpuno nevažno, sve dok ne dođe play-off serija ABA lige, što u datom trenutku nije slučaj.
Kada se podvuče refa, prethodne sezone je svako pobedio po pet puta. Možda bi pojedinci menjali određene trijumfe za poraze, s obzirom na važnost, ali to nije moguće. Crvena zvezda je osvojila Kup Radivoja Koraća posle polufinalne pobede nad Partizanom. Na drugoj strani crno-beli su prekinuli “sušu” dugu 10 godina u regionalnom takmičenju. Oba evroligaška derbija u pripala su gostujućim timovima. Da li iz svih ovih informacija možemo nešto značajno zaključiti? Pa i ne baš…
Pitanja od krucijalnog značaja
- Zach LeDay kao centralna figura meča – Svi smo svedoci da je u pretprošloj sezoni Dejan Davidovac uvek pronalazio načine da zaustavi američkog košarkaša. Činjenica je da povratnik u redove crveno-belih trenutno nije u formi, za razliku od Partizanovog košarkaša. LeDay je u stanju svojim šutevima za tri i snalaženjem u protivničkom reketu okrenuti tok meča. Ofanzivno gledano, u prošlosezonskom finalu ABA lige, kaznio je rivala u svakoj situaciji kada su “rizikovali”.
- Na koji način braniti Kevina Puntera – One prve sezone u Partizanu Crvena zvezda je lako rešavala problem. Udvajali su Puntera, a treba biti pošten da kvalitet igrača kojima je tada bio okružen ne može da se poredi sa ovim danas, kao ni prethodne sezone. Branko Lazić je tu bio “glavni i odgovorni”, ali sada je i njegov nastup pod znakom pitanja.
- Šut za tri Crvene zvezde – U istu kategoriju pod ovom tačkom možemo svrstati i šut Partizana van linije za tri poena. Crno-beli se muče, posebno kapiten Punter. Na drugoj strani, nekolicina igrača je u stanju pogađati spolja, ali jedini je Rokas Giedraitis na visini zadatka. U taboru Partizana, to je definitivno James Nunnally.
- Kako sakriti Kaminskog u odbrani – Ovo će možda biti i ključna stavka defanzivne postavke trenera Obradovića. Poznato je kakav napadački potencijal poseduje Frank Kaminsky, a isto tako nije tajna da košarkaški IQ koji poseduju Miloš Teodosić i Shabazz Napier na neki način može pronaći rešenje u tim momentima, posebno već pomenutim iznuđenim preuzimanjem u odbrani.
- Kako sakriti Teodosića defanzivno – Sve ovo napisano za Kaminskog nije tajna. Isto tako, usled okolnosti u kojima Nedović neće igrati za očekivati je da Teodosić i Napier provedu više minuta zajedno na parketu. Ukoliko Partizan uspe profitirati u nameri da napada preko pomenutog tandema, trener Sfairopoulous će se nalaziti u problemu.
- Kontrola skoka – Trener Obradović će verovatno pokušati iznenaditi na startu meča sa Balšom Koprivicom u startnoj petorci. Upravo iz navedenog razloga. Na drugoj strani, Luka Mitrović i Joel Bolomboy mogu napraviti mnogo problema. Adam Hanga će u “ulozi Ognjena Dobrića” vrebati skok dotrčavanjem uz čeonu liniju ili eventualno čekati povratni pas saigrača posle ofanzivnog skoka.
- Alen Smailagić iz senke – Možda se ne piše dovoljno o tome koliko pozitivno na igru Partizana utiče Smailagić. Igrač koji je u stanju vezanim šutevima za tri poena, nekom blokadom ili zakucavanjem podići nivo energije sopstvenog tima, pokazao je to i u Pireju. Bio je značajan faktor i protiv Waltera Tavaresa u četvrtfinalnoj seriji Evrolige s madridskim Realom. Ukoliko crno-beli žele pobedu, takvo njegovo izdanje biće im potrebno i u četvrtak.
Prvi čin
U ovakvom formatu takmičenja jedna utakmica ne mora da znači aposlutno ništa. Ipak, kada se uzme u obzir samo prethodna sezona, svi smo svesni koliko su pojedini mečevi uticali na krajnji ishod “večitih” u Evroligi.
Partizan je posle 13 odigranih kola u najelitnijem evropskom takmičenju imao samo četiri pobede uz devet poraza. Iako su bili u teškoj situaciji kada je Anadolu Efes gostovao u Beogradu, James Nunnally je pogodio trojku za pobedu i sve je krenulo na bolje.
Na drugoj strani, pojedini neočekivani porazi i nekoliko “copy-paste” završnica u kojima je Crvena zvezda poražena, ponajviše boli poraz od Albe, ostavili su ih na korak od plasmana u četvrtfinale Evrolige.
Suma summarum, ne postoji ona “manje važna utakmica”. Favoriti u derbiju postoje samo na papiru. Forma bilo kojeg od rivala nema apsolutno nikakav značaj. Emocije igraju značajnu ulogu i može odlučiti samo jedna lopta. I to ona zbog koje će se neko za nijansu više motivisan baciti na parket, te dati vetar u leđa ostatku tima.
Drama u Beogradu, čin prvi. Šta god da se dogodi, samo četiri dana kasnije gledaćemo iste aktere, na istom mestu. Glavna razlika je u tome što će jedni mnogo mirnije spavati. Neka igre počnu!