Deja vu – idealan izraz u terminologiji za opisati sve ono što donosi evroligaški obračun na parketu Štark arene u 31. kolu takmičenja.
Završnica regularnog dela sezone i borba za što bolji plasman pred “seču”. Partizan na nekoliko kola do kraja dočekuje Real Madrid u ni malo obećavajućoj poziciji. Štark arena kao priloška odredba za mesto. Čak je i priloška odredba za vreme identična, poslednji dani meseca marta. Ako budemo još detaljniji, čak je i satnica utakmice ista – 20 časova i 30 minuta. Zvuči poznato?
Deja vu
Prethodne sezone duel koji su u prestonici Srbije odigrali Partizan i Real Madrid bio je deo 32. kola. Sada je u pitanju jedna “runda” manje. Još jedna sličnost je i u narednom rivalu crno-belih. Tada su s Olympiacosom igrali dva kola pre “kraljevskog kluba”, dok će velikog rivala iz Pireja ovaj put dočekati nekoliko dana nakon obračuna s aktuelnim šampionom Evrope.
Sasvim dovoljno elemenata da steknemo taj čudan osećaj – deja vu.
Ako ništa, postoji više nego dovoljno detalja koji mogu poslužiti kao idealan uvod da se još jednom zapitamo da li smo ovo već videli. Partizan je tada odigrao jednu od najboljih utakmica u sezoni i kralju skinuo krunu rezultatom 104:90. Čak u dva navrata bilo je okruglo 20 poena razlike u korist srpskog tima. Ostaće zauvek u sećanju jedan poseban detalj sa te utakmice.
Težak šut iz okreta pogodio je Alen Smailagić. Potom je upravo reprezentativac Srbije i košarkaš crno-belih na drugoj strani parketa ukrao loptu Džananu Musi. James Nunnally je bio dovoljno blizu da je pokupi i zakuca na drugoj strani parketa za 94:76.
Čula se možda i najglasnija reakcija prisutne publike, a u toku prethodne sezone bilo ih je mnogo takvih, pa je teško pridati epitet “numero uno” upravo decibelima za koje je zaslužan Nunnally. Plesao je Amerikanac, odreagovao je i Zach LeDay, da bi potom na tajmaut gostujuće klupe ceo tim Partizana uleteo na parket.
Razlike u odnosu na period od pre 12 meseci
Možda su najveća razlika tri imena – Mathias Lessort, Dante Exum i Yam Madar. Prvi od navedenih je spakovao kofere i kao ljubimac navijača otišao put Atine. Možda su mnogi bili sumnjivači da li je dostigao svoj košarkaški limit, ali u dosadašnjem delu tekuće sezone Francuz je sve demantovao. Ergin Ataman je verovao i bio u pravu, po ko zna koji put u svojoj karijeri.
Dante Exum je uspeo u svojim namerama. Njegova prvobitna želja tokom dogovora sa trenerom Željkom Obradovićem bila je da igra na poziciji organizatora igre. To u Barceloni nije imao u priliku, pa je svestan okolnosti došao za njega bolju sredinu. Možda toga niko nije bio svestan u trenutku potpisa, ali vreme je pokazalo da je zaista bilo tako. Ispunio je veliku želju i vratio se tamo gde pripada – u NBA ligu.
Yam Madar u ovom trenutku deluje kao pojedinac koji je najviše izgubio odlaskom iz Partizana. U jednoj od najčudnijih afera tokom leta, rame uz rame i sagu u slučaju Nikola Mirotić, izraelski plejmejker otišao je u Fenerbahce. Da se to dogodilo neplanski, svi smo svesni. Da li ćemo imati priliku da čujemo celu priču iza kulisa? To zavisi od toga da li će Miško Ražnatović napisati knjigu. Ukoliko se to dogodi, obećao je celo jedno poglavlje posvećeno Madaru.
Koga nema, bez njega se može
Da li se može bez onih koji nisu tu sada je manje važno. Prosto je, koga nema, bez njega se mora. Ono što raduje sve pristalice crno-belog tabora svakako su oni koji su sada tu.
Najviše razloga za optimizam krije se u prethodnoj evroligaškoj utakmici protiv Baskonije. Frank Kaminsky i Bruno Caboclo pokazali su se kao komplementaran duo u centarskoj liniji. Osim što su u stanju zagraditi defanzivni skok i biti “tornjevi blizanci” Partizanovog reketa, mogu i neke stvari koje Mathias Lessort nije mogao. Kristalno je jasno da se radi o različitim tipovima igračima, te ih uopšte nećemo porediti, ali…
Iza simbolične tri tačke posle reči ali, krije se i odgovor – šut za tri poena. Kada u petorci imate dva pojedinca koji mogu kontrolisati jedan od najbitnijih aspekata košarkaške igre – defanzivni skok, a pritom su u stanju postizati trojke u seriji na drugom kraju parketa, jasno je da posedujete kvalitetno oružje.
“Ko se mača lati, od mača i gine”
Možda i najbolja narodna izreka za opisati Partizanovu igru ove sezone. Samo što je u slučaju crno-belih mač ustvari šut. Osim kontrole skoka, neophodno je da upravo ova dva pojedinca odigraju zrele utakmice kao što je to bilo protiv Baskonije. Vincent Poirier i Walter Tavares kao rivali na drugom kraju parketa su tornjevi blizanci madridskog Reala.
Oni ipak ne poseduju šut za tri poena. Kada u switch odbrani završe na centralnoj poziciji oko linije za tri poena otvaraju se mnoge mogućnosti. Još jedan “deja vu”. Sećate li se šta je radio Alen Smailagić u četvrtfinalnoj seriji Evrolige upravo protiv Real Madrida? U tom pitanju se krije i odgovor.
Koga nema, bez njega se mora
“Moram da kažem, Kevin Punter jeste naš kapiten, ali Zach LeDay je emotivni lider ovog tima. On je taj koji nam uvek donese energiju, zrači njome, naročito kada igramo na domaćem terenu. Znali smo da moramo nadomestiti njegov nedostatak” – rekao je upravo Frank Kaminsky.
Sve stane u ovih nekoliko rečenica. Zach LeDay usled tužnih okolnost i zbog gubitka oca nije tu. Možda fizički nije, ali svesni su njegovi saigrači da je na neki način tu, u mislima. Koga nema, bez njega se i može i mora.
Šta su sličnosti?
Ako bi morali da izdvojimo sve sličnosti, ovi redovi bi bili mnogo duži od prihvatljivih. Sasvim je dovoljno znati da Partizan nastavlja svoju borbu za play-in i šansu da ostvari plasman u četvrtfinale održi živom. I da im je protivnik aktuelni šampion Evrope.
Identična stvar je da će na parketu ponovo pronaći Kevin Punter i James Nunnally. Novi duel oči u oči. Samo što onoga koji je “zakavgao” drugi “deja vu” kojeg se u Humskoj nerado prisećaju neće biti tu. Sergio Llull će propustiti ovu utakmicu. Kao ni Rudy Fernandez i Sergio Rodriguez, španski veterani koji su imali veliki uticaj na najveći preokret u istoriji play-offa Evrolige.
Prvi put od možda i najveće sramote u istorijskim knjigama takmičenja, Guerschon Yabusele će istrčati na parket u prepunoj Štark areni crno-belih pristalica. Poznat je kao neko ko se hrani energijom s tribinama, čak i kada je ona njegovom timu upućena u negativnom kontekstu.
Sličnost je da će akteri biti silno motivisani, posebno oni koje s klupe predvodi najtrofejniji evropski stručnjak svih vremena. Manjka motiva neće nedostajati pojedincu s kojim će trener Obradović odigrati novu partiju šaha. Samo što će tabla za igru biti parket, a figure trenutno raspoložive snage Partizana i madridskog Reala.
Postoji toliko preduslova za novi “deja vu”. Pitanje je da li će do njega i doći? Saznaćemo veoma brzo…