FIBA Svetsko prvenstvo po prvi put u istoriji odigrano je 1950. godine. Takmičenje obeleženo s dva velika incidenta i političkim aspiracijama.
Svet posle rata se još uvek oporavljao, ali 1948. godine FIBA Kongres se okupio na Olimpijskim igrama koje su se odžavale u Londonu. Odlučeno je na toj konferenciji da će se igrati Svetsko prvenstvo u košarci, a prvi domaćin bila je Argentina.
Argentina je izabrana zbog neutralnog statusa koji je imala u Drugom svetskom ratu. Stoga su se u “Luna Park Areni” od 22. oktobra do 3. novembra okupile najbolje reprezentacije sveta. Među tim državama bila je i Jugoslavija.
Debi Jugoslavije na svetskoj sceni
Jugoslavija se sticajem okolnosti našla na ovom turniru. Prvobitno je planirano da sa svakog kontinenta igraju po dva tima. Putovanja tada nisu bila kao danas, avio industrija nije još bila razvijena stoga su umesto azijskih timova dodane još dve evropske reprezentacije, a to su bile Španija i Jugoslavija.
Ostali predstavnici su bili odlučeni na sledeći način. Prve tri ekipe sa prethodno održanih Olimpijskih igara (Sjedinjene Američke Države, Francuska i Brazil) su dobili poziv. Tim redosledom su osvajane medalje u Londonu. Čile i Peru su se kvalifikovali za ovaj turnir, dok je Urugvaj bio aktuelni šampion Južne Amerike.
Ipak, Urugvaj je odbio da učestvuje na ovom turniru zbog političkih razloga. Naime, razlog zbog koga ova država nije učestvovala na Svetskom prvenstvu je zato što Vlada Argentine nije htela da izda vize. Zato je umesto njih pozvan Ekvador.
Čudo sa Severa Afrike
Egipat se na ovo prvenstvo kvalifikovao kao šampion Evrope. Da dobro ste pročitali. Egipat je bio prvak Evrope. Ova država je organizovala evropski šampionat godinu dana ranije i zbog poteškoća sa putovanjima samo četiri od sedam ekipa koje su se takmičile su bile sa Starog kontinenta.
Egipćani su iskoristili šansu i osvojili su Evropsko prvenstvo. Ono što je još zanimljivije, ova država ima još jednu medalju sa prvenstva Evrope. Bilo je to 1947. godine kada su osvojili bronzu. Ovih devet reprezentacija su prvi učesnici Svetskog prvenstva, uz njih je kao domaćin Argentina zaokružila učesnike na deset i svet je bio spreman za prvi Mundobasket.
Bez nevolje ne može
Nažalost ovo prvenstvo je obeležilo nekoliko incidenata: Prvi je bio na utakmici između Egipta i Francuske. Tim sa afričkog kontinenta trijumfovao je rezultatom 31:28, ali taj rezultat je pao u senku zbog sudijske greške. Egipćani su odbili da igraju drugi meč, a Francuska je pretila napuštanjem turnira. Na kraju su ipak omekšali Francuzi stav i nastavili su takmičenje.
Drugi incident se desio na meču između Jugoslavije i Španije. U Španiji je vladao Francisco Franco, sa čijom se politikom Jugoslavija nije slagala. Stoga, Jugosloveni su odbili da igraju sa Špancima. Ekipi sa Pirineja je na kraju dodeljena pobeda od 2:0. Ovaj događaj je opisan u filmu “Bićemo prvaci sveta”.
Kao rezultat odbijanja da zaigraju, FIBA je odlučila da suspenduje tandem Nebojša Popović – Borislav Bora Stanković na devet meseci. Bora Stanković je kasnije postao generalni sekretar FIBA-e, a Nebojša Popović je bio predsednik Jugoslovenskog Olimpijskog komiteta. Njih dvojica su takođe članovi Kuće slavnih.
Neočekivano iznenađenje
Najveće iznenađenje svakako je priredio domaćin, Argentina. Na prethodnim Olimpijskim igrama, “Gauchosi” su završili na poslednjem mestu i malo ko im je dao šanse da naprave rezultat. Nadmašili su sva očekivanja i osvojili su zlatnu medalju pobedivši SAD u utakmici (64:50) za zlatnu medalju. Argentinci su bili jedini koji su uspeli da probiju barijeru od 60 poena.
Tim iz Južne Amerike je na kraju bio neporažen na ovom turniru, a pred 15,000 ljudi u Luna Parku je počelo ogromno slavlje. U Buenos Airesu, narod je palio novine i ovim je započeta tradicija koja se zove “Noć baklji”.
Najbolju petorku turnira su činili:
- Alvaro Sanadores, Španija
- Oscar Furlong, Argentina
- John Stanich, SAD
- Rufino Bernedo, Čile
- Ricardo Gonzales, Argentina
Zanimljivosti
Prvi koš u istoriji šampionata postigao je Nebojša Popović. Legenda jugoslovenske košarke postigla je prve poene protiv selekcije Perua u porazu ekipe Jugoslavije rezultatom 33:27. Jugoslavija je na tom prvenstvu odigrala tri meča i sva tri je izgubila.
Najbolji strelac prvenstva bio je Alvaro Salvadores. On je rođen u Čileu i njegova životna priča je nesvakidašnja. On je na putu do Španije u koju je emigrirao kao dete bio kidnapovan, ali je ubrzo vraćen roditeljima. Salvadores je u proseku beležio 13.8 poena, a samo dve godine kasnije odlučio je da zaigra za rodni Čile, koji je osvojio bronzanu medalju na ovom šampionatu.
Događaji sa ovog prvenstva su opisani u filmu “Bićemo prvaci sveta“, u tom filmu je opisan sam početak jugoslovenske i srpske košarke i sa kojim su se sve nedaćama susreli tadašnji reprezentativci. U filmu je i prikazana scena gde Jugoslavija zvaničnim rezultatom od 2:0 gubi utakmicu od Frankove Španije.
Amerikanci nisu shvatili ovo prvenstvo ozbiljno. Naime prvi američki tim koji je ikada igrao na Svetskom prvenstvu bio je sačinjen od igrača koji su igrali u timu sindikata “Chevroleta”, to su bili ljudi koji su radili u fabrici. Ipak, taj tim je bio dovoljno dobar da osvoji srebrno odličje izgubivši samo jednu utakmicu i to finalnu protiv Argentine.