Gianmarco Pozzecco kao selektor Italije u opsežnom intervjuu za “Basketball Sphere” govorio je mnogim zanimljivim temama.
Razgovor je protekao u poprilično opuštenoj atmosferi, a glavni trener “Azzura” nije štedeo reči. Osim prolaska kroz kvalifikacije, pomena prethodnog Evropskog prvenstva, razgovarali smo i o čuvenoj utakmici protiv Srbije, te isključenju koje se može okarakterisati kao ključni trenutak susreta.
Zašto je u nekim prošlim vremenima bilo lakše osvojiti Evroligu nego domaće prvenstvo Jugoslavije? Da li su svi igrači isti, a opet tako različiti? Stav o odluci koju su doneli Nico Mannion i Nikola Jokić da ne zaigraju za reprezentaciju na Svetskom prvenstvu. Simone Fontecchio kao udarna igla Italije. Anegdota i razgovor sa Dušanom Dudom Ivkovićem kojim se u trenerskoj karijeri vodi Gianmarco Pozzecco.
Protivnici u grupi na Mundobasketu i iznenađenja koja to ustvari uopšte ne moraju biti? Italijanski stručnjak kao trener i kao igrač, u čemu je razlika? Sve to saznajte u narednim redovima.
Italija je na Svetsko prvenstvo u košarci stigla kroz kvalifikacije. Celi taj period i borba za plasman na planetarnu smotru isprepleteni su Evropskim prvenstvom. Tamo su Gianmarco Pozzecco i družina pokazali da su se mogu nositi sa najboljima.
Pravila gde igrači iz NBA karavana, kao ni oni iz Evrolige nisu bili dostupni posebna je tačka dnevnog reda. Između redova selektor Italije govorio je i o tome, kao i o domaćem prvenstvu Italije koje više nije ono što je nekad bilo.
“Uopšte nije bilo lako, zbog pravila. Bili smo ukraćeni za usluge igrača iz dva najkvalitetnija takmičenja. Po mom mišljenju tokom prethodnog leta na Evropsko prvenstvu igrali smo izuzetno dobro. Potom smo morali smo da se snađemo i koristimo sve raspoložive snage u kvalifikacijama. Znate, italijanska košarka više nije ni u četiri najbolje lige Evrope. Nekada smo bili druga liga Starog kontinenta.
Postoji mnogo liga koje su bolje od naše. Zbog toga je teško razvijati mlade igrače Italije, kao i zbog pravila o strancima. Zbog toga ih nekolicina igra u Italiji. Veliko poštovanje za njih, ali mi ne želimo strance u reprezentaciji. Moji igrači su pokazali kvalitet, čak i oni najmlađi u ekipi. Pokazali su veliki karakter, a cilj je ostvaren plasmanom na Svetsko prvenstvo. Zadovoljni smo, jer imamo priliku ostati zajedno na okupu i nastaviti sa procesom započetim prošlog leta.”
Gianmarco Pozzecco je upravo na pomenutom Eurobasketu imao ogroman uticaj na ishod utakmice osmine finala protiv Srbije. Posle zarađenog isključenja njegov tim se “probudio” i uspeo savladati Srbiju.
Naredni korak bila je Francuska gde su zbog nekih promašenih slobodnih bacanja u završnici ipak izvukli deblji kraj. Iz ugla selektora Italije takva reakcija uopšte nije imala za cilj reakciju tima, već nešto sasvim drugo.
“Pre svega, želeo sam pokazati da sam uvek sa svojim igračima. Ne postoji niti jedno drugo zadovoljstvo veće od toga kada kao trener pokažeš da si uz ekipu 100%. Ako Vam kažem da sam to uradio zbog reakcije, lagao bih. Istina se krije u tome da sam vidio njihovu želju i borbu na parketu, te sam želeo da im pokažem i sa moje strane, te da sam maksimalno uz njih.
Volim svoje igrače i dovoljno sam igrao, te gledao košarku da znam koliko žrtve iziskuje da se postane konkurentan igrač. U tom trenutku smo igrali protiv jedne od najboljih reprezentacija sveta.” – ispričao je Pozzecco.
Poštovanje prema Srbiji i period odrastanja u Trstu
“Imam izuzetno veliko poštovanje prema Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. Odrastao sam u Trstu. Kada sam bio dečak gledao sam više jugoslovensku košarku nego italijansku. Partizan, Crvena zvezda, Cibona, Split, neverovatni timovi. Kasnije sam proveo i dve godine u Zagrebu na klupi Cedevite.
Moram reći da je u tom vremenu iza nas, u takvoj konkurenciji, bilo lakše osvojiti Evroligu nego domaće prvenstvo. Partizan i sarajevska Bosna bili su bolji od velike većine klubova u Evropi.
U tom trenutku osetio sam da su moji igrači pružili maksimum i da konkurišu sastavu u kojem se nalazi jedan od najboljih igrača sveta, Nikola Jokić. Želeo sam da im pokažem spremnost za borbu.
Sve počinje poštovanjem. Pre svega prema Predragu Saši Daniloviću. On je proveo veliki deo svoje karijere u Italiji, zaista ih poštujem sve od toga perioda, pa sve do sastava u kojem se nalaze Marko Gudurić, Ognjen Jaramaz, Nikola Kalinić. Možda je za neke u tom trenutku moja reakcija bila preterana, ali zaista me nije briga.”
Emocija prema igri
Po završetku susreta i nakon velike pobede Gianmarco Pozzecco nije krio oduševljenje. Osim što je u tunelu skočio u zagrljaj Giannisa Antetokounmpa, Italijan je sačekao sve igrače Srbije i pozdravio svakog ponaosob u znak poštovanja.
“Ako neko misli da je emocija koju dajem košarci previše, to je njihov problem. Ponekad posmatram sebe, svestan sam da pojedine reakcije nisu normalne. Zbog toga ne gledam snimke niti preglede utakmica. U tom trenutku jednostavno nisam mogao da se drugačije ponašam.
Morao sam da budem kompetentan u svojoj igračkoj karijeri i dati svoj maksimum, a to isto sam nastavio da radim kao trener. Želim poslati poruku svojim igračima da jednostavno uživaju na parketu. Nije stvar kontrole utakmice, već spremnost pokazati mojim igračima da sam spreman uraditi apsolutno sve za njih. Na kraju su pokazali da mogu i bez mene.”
Dušan Duda Ivković i razgovor koji Italijan nije zaboravio
Srpski stručnjak koji je “otišao na bolje mesto” pre nekoliko godina i dalje je zvezda vodilja mnogima u košarkaškim kuloarima. To ne krije i Gianmarco Pozzecco. Jedan razgovor sa Ivkovićem nikada nije zaboravio, a sada ga je spomenuo u razgovoru za naš portal:
“Trener uvek može napraviti katastrofu. Jednom mi je Dušan Duda Ivković rekao da svaki trener mora napraviti neku katastrofu kako bi bio dobar. Naučio me da trener mora napraviti neko sr*nje kako bi porastao kao trener. Osim toga, glavni trener može igrače učiniti maksimalno 50% boljima nego što jesu. Ostalo je na njima. To mi je rekao pre nekoliko godina i upamtio sam to.”
Otkazi kao sve češća pojava i pedagoški pristup trenera u tom trenutku
Kada se radi o reprezentaciji Italije, ovo leto na raspolaganju neće biti Nico Mannion. Takvu odluku je na kraju doneo trener Pozzecco posle dijaloga za italijanskim košarkašom. Identičnu odluku doneo je i aktuelni NBA šampion Nikola Jokić. Ipak, prvi čovek stručnog štaba Italije ima validno objašnjenje zašto dolazi do takvih stvari.
“Što se tiče Jokića, on je igrao tokom prethodnog leta. Mogu reći da je on zaista sjajna osoba i izuzetan košarkaš. Sve najlepše sam čuo o njemu. Ponašao se uvek profesionalno, ali to su odluke koje igrači ponekad moraju doneti. Ne samo zbog sebe, već i zbog nekih drugih stvari. Odbiti reprezentaciju ponekad znači odmoriti se. Nikola Jokić verovatno razmišlja o narednoj godini i Olimpijskim igrama.
Odazvati se svako leto na poziv reprezentacije? To jednostavno nije moguće. Košarka danas nije ista kao u godinama kada sam ja igrao. Koliko je Nikola Jokić odigrao utakmica prethodne sezone u NBA ligi? Ponekad se jednostavno igrač mora odmoriti. Poštujem njegovu odluku. Ponekad morate reći izvinite, ne mogu da igram. Ja savršeno razumem takve odluke.”
Nico Mannion – “Ja sam odlučio da ne igra, za dobrobit svih”
“Nico Mannion me nazvao i rekao da je umoran od prethodne sezone. Pitao sam ga da li želi igrati za reprezentaciju. Njegov odgovor bio je potvrdan, ali shvatio sam da mu treba odmor.
U prethodnim nastupima pokazao je koliko mu je stalo do reprezentacije, do saigrača i do uspeha. Rekao sam mu da je sasvim u redu da odmori, da ću ja doneti odluku za njega. U redu je, ostani kod kuće, odmori se i pripremi se za narednu sezonu.
Opusti se, vidimo se naredne godine, bićemo opet zajedno na obostrano zadovoljstvo. Gledajući dugoročno meni je važnije da igrač napreduje i dođe maksimalno fokusiran naredne godine. Ponekad se trener mora ponašati kao da razume pojedine odluke, ali sve se na kraju na odnos i poštovanje.
Razumem da želi početi pripreme sa svojim klubom od prvog dana, biti maksimalno spreman i fokusiran za predstojeće izazove. Poštujem te odluke, jednostavno nije moguće odazvati se svaki put pozivu reprezentaciju.”
Sarunas Jasikevicius – Konferencija za medije koja može poslužiti kao primer
Pre nekoliko godina, Augusto Lima kao član Zalgirisa u bitnom trenutku za ekipu dobio je dete. Njegov trener Sarunas Jasikevicius dao mu je dozvolu da napusti ekipu i da se u tim momentima nađe na raspologanju porodici. O tome je govorio i na čuvenoj konferenciji za medije. Gianmarco Pozzecco povukao je paralelu sa tim događajem i još jednom pokazao koliko razumevanja ima prema igračima.
“Sećam se te konferencije za štampu. Nije poenta jedna utakmica, ništa se ne može meriti sa detetom. Ponekad smo svi previše fokusirani na košarku. Jasno da je ta igra meni promenila život, ali ne treba biti manijak. Važno je to pokazati svojim igračima. Nama kao trenerima, sve je važno u odnosu sa igračima. Nadam se da razumete sve ono o čemu pričam.”
“Volim sve igrače kao sinove, ali lagao bih vas da kažem da su svi isti”
Udarna igla nacionalnog tima Italije u bliskoj prošlosti bio je sada član Utah Jazza, Simone Fontecchio. On u NBA karavanu nije dobio očekivanu priliku, ali u više navrata pokazao je svoje košarkaške kvalitete. Uvod u pitanje bila je čuvena teza da su svi igrači isti. Gianmarco Pozzecco govorio je i o tome, ali na svoj način.
“Moram reći da nisu svi igrači isti. Nije šala. Naravno da ih sve volim isto i da ih sve poštujem. Tretiram ih kao svoje sinove. Iz te tačke gledišta, savršeno razumem sve to. Ne pravim razliku između igrača, kao ni sa sinovima. Ali ako mi kažete da su svi isti, nisu. Gabriel Procida i Matteo Spagnolo su najmlađi igrači ove ekipe. Možda ne postižu najviše poena, ali budućnost je pred njima.
Bez dileme, Simone Fontecchio je jedan od najboljih igrača u Evropi. Fantastičan košarkaš. Evropsko prvenstvo je odigrao za pamćenje. Nismo imali sreće protiv Francuske, ali po mom mišljenju on je bio MVP Eurobasketa. Ne kažem ovo jer sam mu ja trener, već zbog toga što je on zaista fantastičan igrač koji je zaslužio poštovanje saigrača, trenera i košarkaške javnosti. Pokazao je svoj kvalitet u prethodnim godinama celom svetu. Fontecchio je naše glavno oružje u napadu.”
Svetsko prvenstvo i predstojeći izazovi
Italija će svoj plasman u narednu fazu tražiti kroz grupu A. Tamo ih osim jednog od domaćina turnira, Filipina, očekuju još Angola i Dominikanska Republika. Iako na papiru važe za glavnog favorita, selektor Italije dao je detaljan odgovor kako nije baš sve kako izgleda.
“Naša grupa jasno nije najteža na Svetskom prvenstvu. Ipak, morate biti svesni da je ta ista Dominikanska Republika pobedila Argentinu. Stvari su se promenile za sve ove godine. Jednostavno više ne postoje utakmice za koje možete reći da ih nećete izgubiti. Košarka je napredovala, timovi su napredovali. Moramo biti svesni da je reprezentativna košarka nešto neverovatno. Možemo pobediti sve utakmice, a možemo i da ih izgubimo.”
Nemačka kao primer
“Evo sada, navešću Vam kao primer reprezentaciju Nemačke koju čine sjajni igrači. Ako mi u ovom trenutku kažete da će Nemačka sve svoje protivnike pobediti, neću biti iznenađen. Isto tako, ako kažete da će Nemačka završiti kao 12. na svetu, takođe neću biti iznenađen. Srbija, Španija, Francuska, Australija, Sjedinjene Američke Države, Slovenija…
To su sve fantastične ekipe. Ni za koga od njih na kraju dana ipak ne možete garantovati. Nije lako. Moramo poštovati sve protivnike. Ono što mogu garantovati, jeste da će Italija pružiti svoj maksimum protiv svakog rivala.”
Italija je poslednju medalju na velikim takmičenjima osvojila 2004. godine na Olimpijskim igrama. Upravo tada, deo tima bio je kao igrač Gianmarco Pozzecco. Osećaj koji je tada doživeo ne može se meriti ni sa čim u njegovoj karijeri, što je između ostalog i potvrdio.
Zanimalo nas je ako bi morao povući paralelu između svega onoga što je bio kao igrač, te sada kao trener, kako bi to izgledalo. Nakon uvodnog šaljivog odgovora, selektor Italije je poslao izuzetno mudru poruku svima onima koji se bave profesionalnim sportom. Naravno da je akcenat na košarci, ali sve ono što je rekao, primenjivo je u svim sportskim sferama.
“Isti idiot (smeh). U ovom trenutku jedino imam manje energije, ali taj osećaj osvajanja medalje na velikom takmičenju je neverovatan. To je ono što pokušavam reći svojim igračima i pokazati im na primeru. Svetsko prvenstvo, Evropsko prvenstvo, Evroliga, domaća prvenstva, svi ti trofeji ne mogu da se mere sa osećajem kada nešto osvojite kao član reprezentacije.
Nisam u karijeri osvojio mnogo trofeja kao igrač, ali osvojio sam srebrnu medalju 2004. godine na Olimpijskim igrama. Na kraju to svi izdvajaju i zauvek će se pamtiti. Bili smo autsajderi, niko nas nije video kao tim za postolje. Pokazali smo strast, emociju i pružili svoj maksimum kako bi ostvarili taj vid dostignuća.
Žrtva je ogromna u profesionalnom sportu
“Ako tokom leta sa reprezentacijom dođete do završnice velikog takmičenja, to nije samo individualni uspeh. Svi te pamte kao deo tima koji je učinio nešto za reprezentaciju.
U tim momentima sve oči su usmerene u velika takmičenja. Zbog toga što sam proživeo tako nešto kao igrač, svaki dan pokušavam uveriti svoje igrače da pruže zadnji atom snage kako bi i oni osetili tako nešto” – zaključio je Gianmarco Pozzecco.
Zahvaljujemo se i ovom prilikom treneru Pozzeccu na vremenu koje je izdvojio za Basketball Sphere i želimo mu svu sreću na predstojećem Svetskom prvenstvu.