Trener reprezentacije Poljske govorio je za “Sportal” o karijeri, timu Poljske, o svojim sinovima i o novom angažmanu u Napoliju.
Igor Miličić, trener reprezentacije Poljske govorio je o raznim temama uoči pripremnog meča između Srbije i Poljske. Srbija je taj meč dobila rezultatom 81:66, a Miličić je govorio o tome kako će igrač koga trenira u nacionalnom timu Mateusz Ponitka biti miljenik navijača Partizana.
“Verujem da je došao u najbolje ruke u Evropi. Trener Obradović će znati da iskoristi sve njegove vrline. Ja sam 100 odsto siguran da će on posle dve utakmice biti miljenik navijača. On je sve znao ranije o Partizanu, kao što sam rekao. Kad je to došlo na sto, više nije bilo nikakvih razgovora sa drugima.”
Osvrnuo se Miličić i na vreme koje je proveo u Prokomu, tu mu je saigrač bio Milan Gurović.
“Sa Milanom sam se upoznao u čudnim okolnostima. U Sopotu odmaram sa suprugom i Milan kuca na vrata sa tadašnjom ženom i kaže mi da gledamo zajedno stanove i da verovatno potpisuje. Međutim, ja potpisujem za Ruse (prim.aut Enisey), ali sam se vratio na pola sezone u Procom”– priseća se Miličić pa dodaje:
“Tu smo se baš sprijateljili, bilo je svačega od tuča i veselja do tuča između sebe. To je ostalo jedno lepo prijateljstvo do kraja života. Naravno u jednom trenutku svako ode svojim putem, udaljimo se, ali kada se čujemo to je kao da smo juče pričali o problemima života.”
Miličić je pozvao sina u reprezentaciju, a ističe da je taj poziv mlađi Miličić zaslužio svojim radom i trudom
“Da, šale se da sam pozvao sebe. Igor je zaslužio poziv, bio je on u reprezentaciji pre mene. Pozvao ga je prethodni trener. Igrao je sa Jeremyijem Sochanom zvaničnu utakmicu i pobedili su. To je prirodan put gde Igor uskače tamo gde sam trener, ali samo radom. Imam još dva sina koji su dobri talenti, pa ćemo videti šta će se desiti”.
Otkrio je Igor Miličić i to kako je intereosvanje Hrvatske usledilo tek nakon što je njegov sin zaigrao za Poljsku.
,,Tek kad je zaigrao za Poljsku, onda je bilo nekog kontakta, međutim, bilo je već kasno. Istina je takva da sam ja veći deo karijere bio vani, oni su trenirali i odrastali u Poljskoj, Belgiji… Posle smo našli Ulm koji ima izvanrednu akademiju, možda i najbolju u Evropi. Onda smo sa mojim klincima došli do nekog saznanja da moraju ići van Poljske. Onda smo bili i malo sakriveni od hrvatske javnosti, ko nije već hteo malo pročačkati. Igrom okolnosti, pre je stigao poziv iz Poljske nego iz Hrvatske. Ništa na silu ne ide, ovo je bio neki prirodan put.”