Selektor U16 reprezentacije Srbije i trener Vojvodine Miloš Isakov-Kovačević govorio je za Basketball Sphere o počecima, o tome ko je uticao na njegov razvoj, dotakao se kvaliteta ‘07 generacije, a osvrnuo se i na rad sa Svetislavom Pešićem u seniorskoj selekciji i otkrio zbog čega je odlučio da više ne bude deo stručnog štaba “orlova”.
Nije lako završiti Medicinski fakultet. Nije baš svakidašnje potom zanemariti diplomu, koja za mnoge ostane nešto neostvareno. Međutim, kada je strast prema nečemu drugom veća od tog utabanog, već projektovanog puta, tada je takva odluka smislena, u ovom slučaju prožeta koliko emocijama koju pasija podrazumeva, toliko i raciom i čvrstom odlučnošću da je baš ta odabrana staza bolja, jer je više svoja.
Ta strast je za Miloša Isakov-Kovačevića košarka i trenerski poziv. Uprkos tome što je diplomirao na Medicinskom fakultetu, odlučio je da svoj put utaba sam, svestan svih izazova koje to nosi.
Jednog od najperspektivnijih stručnjaka, takav korak doveo je do mesta selektora U16 reprezentacije Srbije, za koga je izabran nedavno. Pomenuta pozicija došla je kao logičan sled događaja. Na kormilu Vojvodine nasledio je Miroslava Nikolića, kojem je bio pomoćnik. Sa Novosađanima je, uz ograničene resurse, završio kao treći na tabeli Košarkaške lige Srbije, uz isti broj pobeda i poraza kao vodeći dvojac Zlatibor i Spartak, ali uz lošiji međusobni skor.
Etablirao se kao defanzivni maestro. Sa Vojvodinom je većim delom sezone držao primat, kada je reč o odbrani, sve do povreda nekih ključnih igrača. Njegova “match-up” zona uglavnom je bila nedokučiva za rivale. Tom vrstom alternativne odbrane, sastav Isakov-Kovačevića namučio je i Megu u četvrtfinalu Kupa Radivoja Koraća.
Sve navedeno još ranije je prepoznao i selektor A tima Svetislav Pešić, koji ga je pre nešto više od godinu dana priključio stručnom štabu, u kojem se 33-godišnji strateg zadržao do Eurobasketa, o čemu će reči biti kasnije.
Takav rasplet uticao je na Košarkaški savez Srbije (KSS) da Novosađaninu pruži šansu da nastavi kontinuitet vođenja kadetske selekcije i 2007. godišta, koje je preuzeo prošle godine.
Od sekcije na fakultetu do reprezentacije
Trenerska priča počela je, ne baš uobičajeno, na završetku studija na Medicinskom fakultetu.
,,Imali smo košarkašku sekciju, sa kojom smo igrali Univerzitetsku ligu i Medicinijadu, koja nam je bila jako važna. Od treće godine studija dobio sam priliku da budem neko ko će da vodi tu ekipu. Trener je tu bio i igrač i kapiten i menadžer. Tada sam prvi put osetio kako je to kada odluke ne donosiš samo za sebe, već za dobrobit cele ekipe”, objasnio je Isakov-Kovačević za Basketball Sphere.
Već tokom aktivnog igranja košarke, novi selektor U16 reprezentacije Srbije, shvatio je da bi u perspektivi mogao da se bavi trenerskim poslom.
,,Uvek sam više razumeo stvari, nego što sam mogao da ih izvedem. Na inteligenciju sam sticao prednost ili skrivao neke nedostatke. Imali smo privilegiju da na Medicinijadi budemo prvi, u Univerzitetskoj ligi da stignemo do finala i svi su nas prepoznavali kao ozbiljan sistem.”
Prvi, konkretniji korak ka trenerskom pozivu, desio se kada je Isakov-Kovačević seo na klupu nižerangiranog kluba iz jednog dela Novog Sada, a ekipu je sastavio na vrlo interesantan način.
,,Posle polutrenerske priče, prva trenerska je isto povezana sa Medicinskim fakultetom. Pošto sam imao problema sa povredama, sa 23, 24 godine preuzeo sam Mladost iz Veternika. Skroz rasformiran tim, koji se takmičio u četvrtom rangu takmičenja. Mi smo selekciju sa fakulteta, sa studentima medicine, prebacili u Veternik. Momentalno smo bili uspešni. U Drugoj srpskoj ligi bili smo konstantno prvi ili drugi i plasirali se u viši rang. Tu sam prvi put postao isključivo trener.”
Pripreme sa mladom reprezentacijom ili dodela diplome? Dileme nije bilo
Upravo je to bio period u kojem je doneta odluka i napravljen korak od kojeg bi mnogi zazirali na njegovom mestu.
,,Tokom prve sezone u Mladosti sam i dalje studirao. Koliko god to bilo možda i nepojmljivo s obzirom na to da sam završavao studije medicine, ali i na to na kojem nivou sam se bavio košarkom, izabrao sam trenerski posao pre lekarskog već posle prve utakmice koju sam vodio.
Majka je igrom slučaja lekar i ona je insisitrala da kao sin jedinac nastavim tu priču. Pošto sam na kraju studije završio sa većim prosekom nego ona, nije imala pravo glasa da bira moj put”, uz osmeh će Isakov-Kovaćević, koji je već tada napredovao nezadrživom brzinom, o čemu svedoči jedan momenat.
,,Diploma je više značila majci, nego meni. Imao sam obaveze sa U17 reprezentacijom (generacija ‘01 tada) i bio sam na pripremama sa Slobodanom Klipom, kada je bila dodela diploma. Majke je otišla da je primi i bila je jako ponosna, slikala se sa njom. Od tada diploma stoji kod nje. Nisam je bukvalno ni uzeo u ruke od tog trenutka.”
Kod Klipe najviše napredovao
Angažman u Mladosti bio je polazna tačka, zbog kojeg je dobio priliku da sarađuje sa jednim od najvećih stručnjaka za rad sa mladima.
,,Ozbiljan uticaj na moj razvoj imao je upravo Klipa. Pozvao me je u svoj stručni štab. Prvo kao stažistu, gde sam prošao pripreme sa ‘01 generacijom, koja je posle otišla na Svetsko prvenstvo u Argentinu.
Kao neko ko je ostvario zapažene rezultate sa timom iz Veternika, dobio sam privilegiju da učim od vrhunskog stručnjaka i to je trebalo da bude samo nekoliko dana. Igrom slučaja, otvorila se pozicija da ostanem duže. Tada sam shvatio koliko ne znam košarku i koliko moram da radim na sebi.”
Nakon toga, usledio je tok događaja koji ga je doveo na mesto selektora kadetske reprezentacije Srbije, pred kojom je kontinentalni šampionat ovoga leta.
,,Klipa me je uveo u ozbiljan trenerski svet, ozbiljne taktičke zahteve. Tu sam najviše napredovao, a sa njim sam bio i naredne godine kao pomoćni trener. Posle sam radio na RTC-u nekih 10 dana okupljanje sa U15 selekcijom (tada ‘03 godište).
Uz sve to, u Vojvodini sam dobio priliku da se razvijam kao pomoćni trener. Muta Nikolić mi je dao tu slobodu, tako da je posle dobrih rezultata sa ekipom došao poziv da odradim okupljanja sa ‘07 generacijom i nezvanično takmičenje sa njima prošlog leta.”
,,Igrač će bolje da se razvije, ukoliko ga naučimo da pobeđuje“
Taj period zadovoljio je ljude u KSS, kako kaže sagovornik Basketball Sphera, tako da je dobio priliku da sa istom generacijom nastavi da radi i ubuduće.
,,Saša Danilović pružio mi je privilegiju i čast da budem izabran za prvog trenera. Pružena mi je šansa da održim kontinuitet rada sa tom selekcijom, što je bitno pred zvanično takmičenje, kakvo je Evropsko prvenstvo ovoga leta. Na tome sam izuzetno zahvalan. To je plod dugogodišnjeg rada u mlađim selekcijama u različitim ulogama, sa izuzetnim trenerima.”
Isakov-Kovačević će pred sobom imati zahtevan zadatak. Već neko vreme mlađe selekcije u kontinuitetu ne donose odličja na velikim takmičenjima, a postavlja se pitanje da li je u tom uzrastu rezultat imperativ. Ili je akcenat na razvoju? Mladi strateg imao je unikatan odgovor na to pitanje.
,,Trenutno smo u vremenu u kojem šta god da se radi, uvek je lepše i lakše za sve, ako postoji određeni rezultat. Činjenica je da bi kroz rad sa mlađim selekcijama najveći akcenat trebalo da bude na tome da se iz svake generacije izvuče što više igrača za seniorsku reprezentaciju. Kao nacija smo navikli da se uvek ide na medalju.
Međutim, izuzetno je teško praviti igrače i ostvarivati rezultate. Prema mom mišljenju, to je povezano. Igrač će bolje da se razvije, ukoliko ga naučimo da pobeđuje. Ukoliko ga naučimo da je rezultat nešto što će njemu pomoći da se ostvari kao igrač, a ne da to radi tako što juri statistiku.“
Šta je onda cilj ove generacije na predstojećem Eurobasketu?
,,Svedoci smo da u poslednje vreme nije tako lako doći do rezultata. Na Svetsko prvenstvo ide pet prvoplasiranih ekipa. To je primarni cilj. Da probamo da sa ovom generacijom imamo što veći broj takmičenja.”
Velika konkurencija na svim pozicijama
Prema specijalizovanom portalu Serbia Hoop, koji se bavi srpskim prospektima, prva zvezda generacije rođene 2007. godine je košarkaš Mege, Ognjen Srzentić.
Kako se navodi u procenama, najveće vrline perspektivnog beka su to što ima odličnu visinu za svoju poziciju (199cm), nesebičnost i strpljenje u napadu. Svi preduslovi za vrhunskog igrača su tu. Neki od nedostataka su odbrana rivala na perimetru, kao i nedostatak agresivnosti.
Opšti zaključak specijalizovanog sajta je ocena 10 za napad i 8 za odbranu.
Drugo ime generacije je košarkaš Slobode, Pavle Bačko. Serbia Hoop ističe visinu ovog centra (208cm), osećaj, brz izbačaj i šut, što ga čini solidnom “strach” opcijom.
Prostora za napredak ima, kada je reč o brzini i eksplozivnosti, kao i o odbrani od pick-and-roll-a.
Opšti zaključak – 9 za napad, 8 za odbranu.
Prema Serbia Hoop-u, treći igrač je potencijal Vojvodine, centar Stefan Marjanović.
Marjanović je dobio priliku da zaigra na završnici Kupa Radivoja Koraća i tako postao najmlađi debitant na tom turniru.
Sa razlogom. Isakov-Kovačević, kako u Vojvodini, tako i u reprezentaciji ima košarkaša kojem je takođe visina adut (208cm), ima razvijeno telo, vrhunske lateralne kretnje i visok nivo agilnosti. Prema specijalizovanom portalu, prostora za napredak ima u igri na postu i u igri spolja – šutu.
Procena je 8 za napad i 10 za odbranu.
,,Ima tamo neki mali iz Novog Sada”
Selektor U16 reprezentacije nije želeo da govori o potencijalnim izabranicima, ali se dotakao toga šta generalno krasi njegovu selekciju, koju je već imao priliku da malo bolje upozna.
,,Generacija ‘07 poseduje talenat, koji je takav da postoji velika konkurencija na svim pozicijama. To je izuzetno dobro. Nadam se da će takva situacija kroz trenažni proces da izvuče maksimum iz svakog igrača. Posle prvog okupljanja decembra pretprošle godine stvorili smo odličnu konekciju.
To su izuzetno vredni momci. Vole da rade i deluje da shvataju da je samo kvalitetan rad jedini pravi recept, da trenutni potencijal koji pokazuju pretoče u kvalitet i kasnije postanu ozbiljni seniorski igrači.”
Perspektivni stručnjak je prošle godine bio deo Pešićevog stručnog štaba u reprezentaciji Srbije. Prema njegovim rečima, iz saradnje sa iskusnijim kolegom mnogo je naučio.
,,Ne postoji veliki broj ljudi u ovom poslu koji se u mojim godinama priključio stručnom štabu reprezentacije. Taj osećaj ne može da se opiše. Trojke Milana Gurovića u Indianapolisu pamtim i dan danas, zbog njih sam i ostao u košarci. Onda vas zove čovek koji je osvojio poslednja zlata na Svetskom i Evropskom prvenstvu.
Od tog momenta počinje period, koji i danas traje. To je odnos sa selektorom, koji je na nedeljnom nivou. Prema meni se odnosio uvek sa velikim uvažavanjem i poštovanjem, iako sam duplo mlađi. To je i meni bila škola kako trener treba da se postavlja prema svojim saradnicima”, rekao je Isakov-Kovačević i dodao:
,,Igrom slučaja saznao sam od istog selektora da mu je, dok je tražio saradnike, Klipa rekao da ‘ima tamo neki mali iz Novog Sada’. To Sloba nikada neće da potvrdi. Veoma je skroman.”
O odluci da napusti stručni štab A selekcije
Ubrzo se selektor kadeta Srbije našao na novoj raskrsnici. Uporedo sa mestom u stručnom štabu A tima, glasnije je počelo da se priča o tome da će voditi U16 selekciju, kao i da preuzima prvi tim Vojvodine. A pred “orlovima” je bilo Evropsko prvenstvo, na kojem su bili prvi favoriti za zlato…
,,Nagoveštavalo se da bi kontinuitet sa ‘07 generacijom mogao da se desi. Iz tog razloga, kao i zbog toga što mi se pružila šansa da budem prvi trener u svom gradu, trener svoje Vojvodine, sam prelomio da žrtvujem Evropsko prvenstvo. Razumevanje selektora Pešića za tu odluku je nešto što je svojstveno samo velikim ljudima. Rekao je da me u potpunosti razume, kao i moj put prvog trenera.”
I danas Isakov-Kovačević povremeno u Pešiću pronađe oslonac, kada su u pitanju neke dileme.
,,Koliko god mi je bilo teško da gledam Eurobasket od kuće, na moje mesto su došli kvalitetni ljudi. Svoju priču nastavio sam da razvijam u Vojvodini, u kojoj imamo divnu sezonu i sada kao selektor U16 reprezentacije. Odnos sa selektorom Pešićem je vrhunski. Mnogo se savetujem sa njim u vezi sa svim. Kako za mlađe selekcije, tako i za prvi tim. Ta odluka je bila u redu i drago mi je da je ljudski odnos sa svima u stručnom štabi i igračima očuvan, što mi je jako važno.”
Ono što izdvaja Pešića u odnosu na ostale, karakteristično je za sve velike vrhunske trenere.
,,Njegova posvećenost svemu je na najvišem nivou. Ima dovoljno širok pogled na sve. U isto vreme, od nekih stvari koje su mu donele titule neće da odustane. Biće uvek dovoljno strpljiv da stvari legnu na svoje mesto. Od saradnika zahteva posvećenost tokom bukvalno 24 časa i sve to daje primerom. Učestvuje u svemu, non stop se bavi košarkom”, podvukao je Miloš Isakov-Kovačević za Basketball Sphere.
Eurobasket za kadete na programu je od 5. do 13. avrgusta u Skoplju. Srbija se nalazi u D grupi, sa Grčkom, Letonijom i Poljskom.
Piše: Vuk-Miloš Petrović (@vuk_milos_)