Proslavljeni srpski košarkaš, Dušan Kecman, govorio je o “večitima” u Evroligi, uz prisećanje na dane kada je on bio igrač.
Miljenik navijača Partizana “otvorio je dušu” u razgovoru za Sport klub, pa istakao kako se nije nadao da će u životu napraviti uspešnu košarkašku karijeru.
„Nisam ni pretpostavljao da ću napraviti neku ozbiljniju karijeru, u Beopetrolu sam odigrao šest sezona, uključujući i kvalifikacije za Prvu ligu, tada sa 32 člana. A prava eksplozija se desila u sezoni 1997/98, kada smo debitovali u najvišem rangu, a nešto kasnije 2001. proglašen sam za ligaškog MVP” – rekao je Kecman, pa dodao:
,,Tada sam postao svestan da bih mogao nešto da napravim u ovom sportu. Usledio je prelazak u FMP i rad sa divnim stručnjacima, nažalost nisu više među nama, prvo sa Acom Petrovićem, pa Miodragom Baletićem. Stigli smo do polufinala prvenstva i Kupa, bilo je solidno, mada smo možda mogli i nešto više da uradimo“.
Nekadašnji igrač Panathinaikosa smatra da je u njegovo vreme bila posebna privilegija igrati za Partizan.
„Igračko formiranje i afirmacija iako mi je trebalo vremena da se naviknem na disciplinu u igri, intenzitet i obim treninga, uhvatim ritam s obzirom na to da sam već imao 25 godina. Dosta sam napredovao individualno i takmičarski, bila je privilegija za mlađe da budu deo Partizana.
Uvek sam imao dobru saradnju sa Duletom, a zna se kakvi su bili njegovi treninzi, što je dalo rezultata, bili smo dominantni, redovni učesnici Evrolige, ali i više od toga. Ne zaboravlja se četvrtfinale u sezoni 2007/08 protiv tadašnje TAU ceramice i ’onakav’ poraz, ali koju godinu kasnije, učešće na fajnal-foru kao kruna generacije“.
Kruna na sezonu u kojoj su crno-beli otišli na završni turnir Evrolige, svakako je Kecmanova trojka u Zagrebu za titulu prvaka ABA lige.
„Nedavno sam sreo Aleksandra Rašića, kod Terazijske česme, obojica smo doveli sinove da menjaju fudbalske sličice. Kažem mom Andreju, pokazujući na Rašketa: ’E, ovaj čika je dodao tati za onu trojku’. I dan, danas ima ljudi, koji me zaustavljaju, žele da progovore koju, iako je od tada prošlo godina“.
Dušan danas radi kao trener u jednoj beogradskoj školi, a kako navodi, za budućnost srpske košarke se ne brine.
„Ne gledam pesimistički na budućnost srpske košarke. Ova zemlja je nepresušan izvor talenata za još mnoge sportove, ne samo ovaj pod obručima. I u prošlosti je bilo trenutaka kada se mislilo da ne može više, bolje, da će uslediti stagnacija, pa nazadovanje… Ono što nije bilo relativno davno, a ja sam se igrački i emotivno formirao uz one iz 1995, pa je i tada bilo onih koji su govorili ’ne može više’. Pa, je li bilo 2001, 2002. Ne zaboravljamo da dobro igramo košarku.“
U srpskoj košarci ima znatno više stranaca nego u periodu kada je Kecman bio igrač. Uprkos svemu, ističe kako mu to ni najmanje ne smeta.
„Pratimo evropski trend. Niti ima prostora, niti strpljenja za mlade domaće snage, odnosno da se ozbiljno radi sa klincima, postepeno ih spremaš za velika takmičenja poput Evrolige. Teško se može iz te kože, takva su pravila igre. Nemam ništa protiv stranaca, bilo ih je i u moje vreme, istina, ne u ovolikom broju. U redu je, ako prave značajnu razliku, ali sve je i stvar trenerskog pristupa, izbora… Ali gde god se okrenete, po najvećim evropskim klubovima, sve je manje domaćih igrača.
Setite se, ne toliko davno, jedan Real je imao strance, ali i po pet-šest reprezentativaca poput Llull, Rodrigueza, Reyesa, Fernandeza… Neki su završili kompletnu karijeru, neki onaj deo u nacionalnoj selekciji. Tako su nekada radili i Panathinaikos i Olympiacos, sada je slika drugačija. Bojim se da je taj period zauvek završen. Oni koji imaju veći kvalitet, praktično direktno odlaze u SAD, nemamo ih u najprestižnijim evropskim klupskim takmičenjima“.
Za kraj razgovora, Kecman je istakao kako “večiti” rivali imaju šanse da se nađu među osam najboljih u Evroligi.
„Otprilike smo na pola ligaškog dela sezone i svako svakog može da pobedi, što se može videti i po trenutnom stanju na tabeli. Većina učesnika je na dve, tri ili četiri pobede, više ili manje, sa izuzetkom dva-tri kluba. Vežeš jedan dobar period i, pogura te, ili obrnuto. “Večiti” trenutno dobro stoje, imaju šanse za plej-of jer ima još toliko mečeva, nikada se ne zna, niti je zahvalno prognozirati. Najvažnije da im prvotimci budu zdravi“.