Komemoracija Dejanu Milojeviću održana je u Skupštini grada Beograda povodom smrti srpskog košarkaškog trenera.
Dejan Milojević je preminuo 17. januara nakon posledica srčanog udara koji je doživeo u Salt Lake Cityju pred utakmicu NBA lige između Golden State Warriorsa i Utah Jazza. Svet je ostao u šoku nakon što je član stručnog štaba franšize iz San Francisca otišao na drugi svet, a komemoracija je održana kako bi se Srbija oprostila od velikog sportiste, trenera i čoveka.
Supruga Nataša, sin Nikola i ćerka Maša su prisustvovali na komemoraciji kao i mnogi iz sveta košarke, ali i sporta. Predsednik Košarkaškog Saveza Predrag Saša Danilović, Marko Kešelj, Milenko Tepić, predsednik Partizana Ostoja Mijailović. Prisutan je i selektor reprezentacije Srbije Svetislav Pešić, Duško Vujošević, Dejan Bodiroga, Aleksandar Džikić, Novica Veličković i mnogi drugi.
“Košarkaški trener sa dušom koji se u svakoj situaciji trudio da bude čovek. Zato je u svim sredinama gde je radio bio omiljen. Ako je ikome mogao da pomogne, pomogao je, odmagao sigurno nije…”
Prvi se obratio Predrag Danilović:
“Nije postojao neko ko ga nije poštovao i voleo. Čovek bez ijedne mrlje. Imao sam tu čast da se poznajemo. Nosio je u sebi sve ono što je krasilo velikane naše košarke. Imao je sve vrline najcenjenijih igrača oko kojih gradite igru i hemiju tima.
Ti igrači su oduvek bili pravo blago. Nikada Dejan nije bio trula jabuka u timu. Njemu su svi verovali bez pogovora i igrači i treneri. Svi koji su ga makar malo poznavali voleli su ga. Ima li većeg priznanja od toga. Njegov karakter je bio otvoren za učenje i želja da se pomogne svakom članu kolektiva vodili su ga i kroz trenersku karijeru.
Za kratko vreme u reprezentaciji Srbije dao je dosta. Osećao sam duboko u sebi da je to samo početak, jer sam bio siguran da će veoma brzo voditi reprezentaciju na velikim takmičenjima. Ostaje mi kao i Vama da negujemo uspomenu na njega.”
Obratio se i Marko Kešelj ispred Ministarstva Sporta:
“Veliki drug, igrač, trener, reprezentativac, najveći čovek. Nema te reči utehe koje mogu da pružimo njegovoj porodici. Njegov posao se nije završavao na terenu. Uvek je bio raspoložen da popričamo i kao trener bio je deo nas. Košarka je bila njegov život. Motivisao nas je da budemo bolji u svakom pogledu, kao ljudi i kao igrači.
U ime države Srbije osećam obavezu da još jednom kažem veliko hvala za sve što je uradio kao igrač, trener, naš ambasador u svetu. Kao neko ko je imao čast da sa njim delim terenu mogu da kažem kako sam sa ponosom delio teren sa velikim igračem i još većim čovekom.”
Miško Ražnatović je potom imao reč:
“Iako su prošle tri veoma duge i teške i nedelje moram da priznam da još uvek nisam prihvatio da ću da se obratim ovim povodom. Polako se svi navikavamo na nepravde, koliko god bili spremni, teško se pomiriti. Dejanov odlazak je najveća od njih. On je jedan od stotine igrača koje sam zastupao u prethodnim godinama.
Ono što ga je izdvajalo i činilo posebnim i razlog zbog kojeg sam ga želeo pored sebe. Na moj nagovor postao je trener i to je jedan od najboljih poteza u mom životu. Plejada sjajnih igrača nikada to ne bi bila bez uticaja Dejana. Ne postoji niti jedan trener koji je za tako kratak vremenski period izbacio toliki broj igrača. Dejan Milojević im je delio prve košarkaške lekcije, ali i iz života.
Radio je to na specifičan način, uz neverovatnu želju da uči i napreduje. Svi oni srećnici sa kojima je radio na terenu mogu da posvedoče nepresušnoj energiji i konstantnom osmehu s kojim je rešavao sve probleme. Dao je sve od sebe i košarka mu to nije zaboravila.”
Milan Mićo Radovanović se takođe obratio prisutnima:
“Poštovani prijatelju, ovih dana slušamo prelepe priče o Dekiju. Ja sam jedan od njegovih saigrača, bliskih drugova, kumova. Govorim u ime svih nas, mnogo nas je. Hteo sam da pričam iz glave, ali ne želim da zaboravim niti jednu reč. Premalo je reči za istaći sve njegove vrline. Znao sam njegove drugare. Tašmajdan je uvek bilo teško dobiti, prepoznao sam njegov ponos, strast i želju za pobedom. Sve karakteristično za kraj u kojem je odrastao.
Neverovatna košarkaška porodica i priča koju nikada ranije nisam susreo u svojoj karijeri. Dejan je bio osvajač ljudskih srca i imao je neverovatan uticaj na ljude. Upoznao sam njegovu porodicu, ali i on je sve moje. Delio je osmeh, ljubav i niko ga nikad nije zaboravio. U svakoj sredini je stvarao čvrsta prijateljstva. Čovek sa stavom, integritetom i neko ko je uvek govorio jasno i direktno. Uvek je čvrsto stajao na zemlji. Sa 18 godina mi je rekao da će se oženiti sa 21, da će igrati u Partizanu, reprezentaciji i da će otići u NBA ligu. Želeo je da bude selektor, ali nažalost, to nikada nije ostvario.
Mogao bih o Dekiju da pričam mnogo, ali nije ovo mesto za to. U mnogo stvari je bio poseban. Njega je teško svojatati. Povezao je FMP, Budućnost, Partizan i Megu. Svi su ga voleli i njegove reči pažljivo slušali.
Dejan Milojević će biti sahranjen u ponedeljak, 12. februara 2024. godine, u 13 časova i 30 minuta na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.