Mihailo Pavićević je održao opširnu konferenciju za štampu nakon pobede njegovog tima nad Studentskim centrom rezultatom 91:86.
Crnogorski stručnjak je uvek zanimljiv. Posle druge uzastopne pobede u ABA ligi citirao je Petra Petrovića Njegoša i istakao važnost ove pobede.
“Za nas svaka pobeda život znači. Ovo je prvi put da smo vezali dve pobede i želim da od svog srca da čestitam igračima. Već tri četiri utakmice unazad mi ličimo na ekipu, pokazujemo želju i volju. Greške su sastavni deo igre, ali kad se momci bace po parketu i bacaju se po ničiju loptu, onda je to znak da smo na pravom putu.
Mi smo se sa ove dve pobede vratili iz mrtvih i sad smo da kažem u jednoj podjednakoj situaciji. Idemo meč po meč i nema šta da filozofiram. Posebno želim da se zahvalim barskoj publici koja je osetila da je pomoć potrebna i oni su to pokazali. To je publika i grad koji je zaslužio da ima abaligaša“, započeo je Mihailo Pavićević.
“Ja imam kontra pitanje”
Potom je na sebi svojstven način odgovorio na pitanje da li bi ovaj tim bio u nezavidnoj situaciji da je na okupu od septembra.
“Ja imam kontra pitanje. A zašto nije na tom mestu na kom bi hipotetčki mogla da bude ova ekipa na početku? Znaš li ti odgovor? Ja sam kriv. Nije ničija krivica no moja. Ja nisam od onih trenera koji kaže: “Dobili smo”… Kad se izgubi izgubili su. Kad se izgubi porazi su moji, kada se pobedi to ide igračima. Ja nisam dobio utakmicu nekom specijalnom taktikom, momci su izginuli na terenu. Zašto kažem ja sam, pa ja sam napravio tu ekipu na početku. Maltene 80 posto sam ispromašivao i sad treba da kažem i da upirem u prstom u te igrače. Moja je greška, povukli smo hazaderski potez u sred sezone što malo koja ekipa bi povukla.
To je takav hazaderski posao da nemam reči. Ja nisam spavao tada od muke. Ne možete da shvatite da je rad u Mornaru za mene najteži. Svugde sam ostavio trag gde sam radio i bio sam maksimalno profesionalan, ali kad radite za nešto što vam je u srcu, bratu, meni to je dodatna muka. Jednostavno posle poraza ne mogu da pričam kakve su te noći i dani meni i zato je pobeda meni bitna.
Ranijih godina smo uživali, imali smo dobru ekipu, igrali smo možda i najlepšu košarku, a sad je ogroman pritisak kad je borba za goli život. Svaka pobeda ide mom bratu. Znate Njegoševa svaka misao je bila mudra, a jedna je posebno mudra kaže: “Muka cijenu, odredi junaku”. Nema nazad nema predaje. Idemo napred i ako izborimo opstanak bićemo srećni, ako ne Bože moj, igraće se košarka i dalje u Baru.
Najbolje poluvreme
“Objektivno najbolje poluvreme Mornara ove godine. Treba neki igrač umesto mene ovde da bude. Kada sam ušao u svlačionicu video sam da smo dali 62 poena i ne verujem. Podsetilo me na dane kada smo igrali tu najlepšu košarku i kad nas je bilo jako teško zadržati. Iskren da budem, znao sam da ćemo teško odigrati isto drugo. Rekao sam im da krećemo od 0:0 i da zaborave rezultat, jer to zavara. Sve se okreće u tri-četiri minuta. Odlučile su možda jedna-dve lopte na kraju“, zaklučio je Mihailo Pavićević.