Nikola Topić novo je srpsko košarkaško “čudo” od deteta, a hype je sasvim opravdan. Statistike koje on ostvaruje su u rangu ponajboljih bekova s ovih prostora, ikada.
Iako u podnaslovu stoji “čudo od deteta”, kada ga gledate teško je reći da je to krhki bek od samo 18 godina. Mirnoća, hladan izraz na licu, staloženost, pronicljivost, savršeni tajming kada napasti, a kada dodati, efikasnost. Sve su to epiteti koji bi trebali krasiti prekaljenog igrača koji je zagazio u 30-te, te ima veliki broj utakmica u nogama. Riječ je o Nikoli Topiću, košarkašu Crvene zvezde koji ovu sezonu odrađuje na posudbi u Megi. Idealnoj sredini za svakog mladog igrača u regiji.
Modus operandi Mege je svima poznat, ali Topić bi mogao zaista imati “ono nešto”
Zadnjih godina svi počeli gledati Megu kao ozbiljan klub nakon što su postali rekorderi po broju draftovanih igrača u NBA ligi, sve se više medijske pažnje usmerilo prema radu unutar samog kluba.
Svi su hteli znati koji je razlog za takav “boom” u regionalnoj košarci. Igrači, treneri i klupski zaposlenici su govorili kako je bitno to što su fokusirani samo na ABA ligu, pa u toku sedmice kompletan fokus može biti samo na treningu i individualnom radu s igračima, umjesto toga da u slučaju igranja drugih liga puno vremena troše na putovanja zbog čega bi posljedično treninzi odlazili pretežno na rekuperaciju, a puno manje na taktiku i samu igru na treninzima, te nadograđivanje nedostataka.
Takav sistem od talenata pravi školovane košarkaše, a uz savršene uslove i ljude koji ih okružuju na svakodnevnoj bazi, neminovno je da se ti igrači ostvare. Baš takve Mega i traži. Da ne nabrajamo imena koja su svima poznata, a u poslednjim godinama su otišla put NBA lige iz beogradskog kluba. Uzećemo primere Marka Simonovića i Filipa Petruševa, sadašnjeg i bivšeg igrača Crvene zvezde.
Petrušev je nakon MVP sezone u dresu Mege bio izabran na NBA draftu, ali se odlučio na sezonu u tadašnjem prvaku Europe Anadolu Efesu koji je već imao postavljenu hijerarhiju te je kod Ergina Atamana tek bio posmatrač. Samopouzdanje je vratio prošle sezone u Crvenoj zvezdi kada je igrao zaista sjajno što mu je ovaj put otvorilo vrata NBA lige, u kojoj se pak opet ne snalazi najbolje, barem u samom startu.
Talent je neupitan, isto kao i kod Simonovića koji je sezonu nakon Mege proveo u Chicago Bullsima. Tamo jednostavno nije dobivao šansu pa se vratio u Crvenu zvezdu u kojoj za sada nema veliku minutažu. Poenta je da su to sve igrači sistema koji trebaju savršeno okruženje oko sebe kako bi i oni funkcionisali u najboljem svetlu, što bi im i s godinama moglo doći.
Nikola Topić nije igrač sistema, on je sistem
Rečima Jamesa Hardena od pre nekoliko dana: “Ja nisam igrač sistema, ja sam sistem” – najbolje bi bilo opisati i Nikolu Topića. Kod njega impresionira to što on savršeno kontroliše tempo utakmice, zna kada usporiti ritam, a kada trčati protivniku “u leđa”. Kada na sve to dodamo njegovu lucidnost i nepredvidivost dobijemo kompletnog igrača.. On ne zavisi o drugima, on je motor koji pokreće četiri ostala igrača oko sebe da ga prate, a protivničke obrane su uvek u niskom stavu, jer svaki sekund nepažnje on pažljivo secira i kažnjava.
Luka Božić – Napokon je našao konkurenta
Dominacija igrača Zadra, Luke Božića, u poslednje dve sezone jedna je od najupečatljivijih od kada je same ABA lige. Dejan Milojević je od sezone 2004/05 držao rekord za najveći indeks korisnosti (PIR) u jednoj sezoni (30,2). Onda ga je Božić u potpunosti poništio s učinkom od 32,56 lani.
U međuvremenu je srušio i nekoliko rekorda. Postao je prvi igrač u istoriji ABA lige koji je u jednoj sezoni upisao barem 500 poena, 200 skokova i 100 asistencija. Brojke kao iz neke video igrice su trend za recimo NBA ligu, a pravi je poduhvat raditi to celu jednu sezonu u ABA ligi i neverovatno zvuči činjenica da igrač u najboljim godinama, koji je MVP šampiona Hrvatske i MVP regionalnog takmičenja, nije član reprezentacije koja je u svom najgorem periodu u istoriji.
Kako god, najbliži pratilac prošle sezone bio mu je udarna igla Real Madrida ove takmičarske godine i vođa jedne Argentine – Facundo Campazzo (21,8 PIR).
Ako nije mogao jedan Campazzo prići blizu Božiću…
Realno stanje stvari bi trebalo biti takvo da ako jedan Campazzo, koji je doduše s obzirom na razne okolnosti odrađivao koliko je trebalo u ABA ligi, ali isto tako je svakoj utakmici pristupao sa 100%, i to na oba kraja parketa, a bio je toliko udaljen od Božića, da onda niko zapravo ne može stati u istu rečenicu s “bjelovarskim cyborgom”.
Sve do ove sezone. I pojave Nikole Topića. Prvo je povezao pet utakmica s 20 ili više poena računajući ABA Superkup i ABA ligu, od Partizana do Partizana. Zatim je u izravnom duelu s Lukom Božićem imao najveći PIR ove sezone – 41, u tom trenutku. Poništio ga je upravo Božić iduće kolo s indeksom 47. Ubacio je 27 poena uz šest skokova i 10 asistencija te dvije ukradene lopte i nekoliko clutch poteza koji su odlučili pobednika (6-9 iz igre, 3-4 za tri poena).
Božić je nakon tri uzastopne nagrade za MVP-a kola ostao u seni klinca koji najmlađu ekipu lige drži u zoni play-offa na omjeru 4-3. Sva tri poraza su bila na jedan posed. Neiskustvo ih je koštalo možda čak i liderske pozicije. Po indeksu korisnosti mu još uvek nije ni blizu, jer je Luka Božić i ove sezone na 22,2 što je debelo ispred konkurencije. Ali ako Nikola Topić u ovim godinama može vući ekipu prema dobrom rezultatu, a u isto vrijeme parirati i igraču koji je upisan u istorijske knjige ABA lige, onda bi zaista njegova budućnost trebala biti sjajna.
Nekada Jokić, danas Topić
Nikola Jokić je u svojoj MVP sezoni u dresu Mege imao PIR 21,96, ostvarivao je 15,4 poena, 9,3 skoka i 3,5 asistencije, a Topić je danas na prosecima od 20,1 poena, 3,4 skoka, 8,0 asistencija i 1,0 ukradenoj lopti po utakmici uz PIR 14,1. Šutira fantastično – 58 posto (!) iz igre, 83 posto slobodnih bacanja i 33 posto za tri poena. Imponuje to što šutira fenomenalnih 70 posto za dva poena, a njegova igra bazira se na završnici oko obruča uz puno kontakta (ubacuje tačno šest takvih šuteva po utakmici).
Nakon šest kola on je drugi strelac, prvi asistent (ispred jednog Miloša Teodosića), prvi po broju ubačenih dvojki i to uz najbolji postotak. Treći je po broju ubačenih slobodnih bacanja uz drugi najbolji postotak od te trojke, treći po broju odigranih minuta i drugi po double-double učincima u ligi.
Imamo novog kralja pick igre
Što se tiče ove sjajne statistike gdje on ubacuje šest šuteva za dva poena uz 70 posto uspešnosti, za usporedbu drugi je mnogo korpulentniji, viši, jači i iskusniji Luka Božić s ubačena 4,8 takva šuta po utakmici uz takođe sjajnih 60 posto, što nije ni blizu Topiću. Podređeno je naravno sve u Megi upravo Topiću što ga je i lansiralo prema navodima ESPN-ovog novinara Jonahathana Givonya na deseto mesto iduće draft liste, a Jonathan Wasserman predviđa mu i devetu poziciju. Kako bi cela priča dobila pravi kontekst, Nikola Topić je pre nekoliko meseci bio predviđan nisko u drugoj rundi NBA drafta.
Uz suradnju s najpoznatijim stručnjakom za statistiku s naših prostora, Miroslavom Nađom, došli smo do nekih podataka koji jednostavno ostavljaju bez teksta. Onaj koji najviše fascinira je taj da kada Nikola Topić vodi “pick” poeni se postižu u 61 posto slučajeva. Za usporedbu, bivši NBA bek Shabazz Napier (45%), zatim Colbey Ross (39%) i Klemen Prepelič (33%).
Nevjerojatna lakoća razumevanja geometrije igre u ovim godinama je zapanjujuća – nakon picka Topića u velikoj većini slučajeva dobijete ili poene iz prodora/šuta ili odlazak na liniju bacanja. IIi naravno asistenciju. Takva lakoća razbijanja odbrana podseća na još jednog velemajstora s ovih prostora, na Luku Dončića, koji je nezaustavljiv u pick igri.
Kada uronimo u svet statistike, otkrivamo koliko je zapravo dominantan u ovim godinama
Nakon sedam kola drugi je strelac ABA lige s 20,1 poena po utakmici, iza Božića s 25. Ali uz bolji procenat šuta iz igre (Topić 58,3 posto, Božić 52 posto).
U istoriji ABA lige samo 16 puta je neki igrač odigrao sezonu s 20+ poena po utakmici. Samo jedan igrač je to uspeo pre napunjenih 20 godina. Ante Žižić je u sezoni 16/17 imao tačno 20 poena po utakmici, ušao je u sezonu s 19, a do odlaska iz ABA lige je napunio 20. Topić je pre par meseci napunio 18 godina.
Nikola Topić ima drugi najveći broj posjeda po utakmici u celoj ligi (26,1) koje koristi za kreaciju sebi ili drugima. Najviše ima Prepelić 27,7, a treći je Božić 25,6. Spomenimo podatak da Topić u odnosu na ovaj trio kreira najviše poena (1,41 po posjedu), zatim slede Božić s 1,35, te Prepelič s 1,27.
U celoj ligi samo James Nunnally kreira više poena po posedu (1,55), ali iz svega 11 takvih napada po utakmici.
Još jedna usporedba Topića, Božića i Prepeliča
Prepelič ima najviše asistencija po utakmici (10,7), Topić ima 8,0, a Božić 4,4. Iz Prepeličevih asistencija se postiže 1,688 poena po asistenciji, kod Topića 2,1 poena po asistenciji, a kod Božića 2,3. Međutim kada se uzme u obzir da su Božićeve asistencije uglavnom iz niskog posta kao povratne lopte na šut spolja, logično je da se postiže više poena, jer Božić skuplja protivničke odbrane i stvara puno otvorenih situacija. Topić to radi kroz pick ili prodor.
Istinski lider
Spomenuli smo kako vodi ovu mladu Megu do velikih skalpova i doigravanja, a lidersku crtu je prikazao i na Evrobasketu do 18 godina kada je bio MVP finala turnira s 24 poena i osam asistencija, a njegova ekipa je uzela zlato. Spomenuli smo i to kako igra kao da ima 30 godina, što je potvrdio i Danijel Jusup svojom izjavom.
“Čestitam Megi na impresivnoj utakmici celog tima, ali me naročito zadivio Nikola Topić, stvarno je odigrao vrhunski meč, sve je iskažnjavao kao da ima 30 godina, a ne 18” – kazao je stručnjak na klupi Zadra.
“Još mu malo fali da bude kompletan igrač”
Tu utakmicu je prokomentarisao i Aleksandar Petrović u opširnom intervjuu za Portal Crošarka: “Što se tiče Nikole Topića, još mu malo fali da bude kompletan igrač, ne smiješ mu ići ispod bloka, on izroni deset puta na obruču. Ja sam s reprezentacijom Brazila sve imao sjajno posloženo, ali jednu stvar nisam mogao rešiti i to me na predolimpijskom turniru u Splitu koštalo plasmana na Olimpijske igrali. Igrali smo u finalu protiv Nemačke koja je tada počela pripremati teren za bronzu na Evropskom prvenstvu i ovogodišnje zlato na Mundobasketu.
Gledao sam utakmicu Mege i Zadra, Zadar je Topiću uporno preuzimao u odbrani, a on je deset puta u nizu izronio na obruč. Velike reprezentacije u ključnim trenucima sve preuzimaju, jer ti ne žele dati otvoren šut kao proizvod viška na picku i ako ti imaš igrača koji može igrati u missmatchu kako na poziciji low posta, tako i na poziciji 1-5, to Topić rešava fantastično.
To je onaj profil igrača koji se traži. Ja to s dvojicom plejmejkera koje sam imao, Marcelinho Huertas koji je i dan danas kralj picka, zatim Yago dos Santos koji je danas u Crvenoj zvezdi, ja nisam uspio rešiti nemački switch. Mi smo se spremali za to i čitav jedan set treninga je bio napadati preuzimanja, ali nažalost nismo uspeli kvalitetno rešiti i izgubili smo. Pre toga smo pobedili Tunis s 27 poena razlike, 28 razlike Hrvatsku i 29 razlike Nemačku i onda mi dođe ovaj detalj za koji sam se pripremao i Nemačka ide na OI, a ne Brazil. To je košarka.”
Broj 44 kao predznak velikih stvari
Da, zaista je zaludio celu regiju mladi bek Mege s brojem 44 na leđima. Brojem koji je kod nas posebno cenjen zbog Dražena Petrovića, još jednog beka koji je probijao granice normalnog u tim godinama. Broj kojeg je između ostalog nosio i Miloš Teodosić, a Nikola Topić kao da je neki savršeni miks dva prethodno navedena igrača koji su takođe pick igru, koja je u suštini sama osnova košarke, imali u malom prstu. Broj 44 kao predznak velikih stvari.