Partizan se vratio na pobednički kolosek posle dva duela protiv Crvene zvezde, a sada im sledi evroligaško gostovanje Baskoniji.
Crno-beli nisu izgledali najbolje pred “večiti” derbi u Evroligi, a potom i u regionalnom takmičenju. Poraz od Mege došao je u izuzetno nezgodnom trenutku, posebno zbog toga što su prethodno poraženi od Barcelone na domaćem parketu, a onda je viđen i težak poraz u Pireju od Olympiacosa posle prodžetka.
Uspeli su da se vrate na pobednički kolosek, a nije tajna koliko znači trijumf protiv Crvene zvezde, a tek dva u rasponu od samo četiri dana. I ono što sastav koji s klupe predvodi Željko Obradović može dodatno da raduje jeste vidan napredak od strane igrača dovedenih ovog leta, pre svih P.J. Dozier i Frank Kaminsky.
Na drugoj strani uz silno samopouzdanje Partizana očekuje ih duel protiv Baskonije. Drmala se trenerska stolica Joanu Penarroyi i na samom startu sezone. Pokušavao je na sve načine da “probudi” ekipu, ali čelni ljudi kluba iz Vitorije odlučili su se na “rez” i trener je prvi platio ceh gubitkom posla.
Tome je ponajviše “kumovalo” pet uzastopnih poraza, a kap koja je prelila čašu bila je utakmica protiv Andorre izgubljena rezultatom 85:68. Činjenica je da trener Penarroya nije imao važne igrače na raspolaganju zbog povreda, ali u njegove cipele “uskočio” je Duško Ivanović, te je po četvrti put u svojoj karijeri postao trener Baskonije.
Parni valjak bez “kolovođe”
Sposobnost velikih timova ogleda se u tome da čak i u onim momentima kada lideri nisu u najboljoj formi, neko drugi preuzme odgovornost i pruži (ne)očekivan doprinos. Tako je bilo i u dva prethodna “večita” derbija. Može se reći da je Partizan faktički pobedio Crvenu zvezdu dva puta bez Kevina Puntera.
Tokom te prve utakmice zabeležio je sedam poena i sedam izgubljenih lopti. Videlo se da na startu sezone nije u najboljoj formi. Željko Obradović je na konferenciji za medije prvi put otkrio da ima problema sa povredama i to obe noge. Videli smo da je šepajući prisustvovao treninzima saigrača, a svakako da njegov izostanak nije nešto što ohrabruje.
Konačno!
Da crno-beli imaju mnogo razloga upravo da budu ohrabreni prikazali su i u narednoj utakmici. P.J. Dozier je neko od koga se očekivalo da pravi razliku. Već prve minute na parketu svedočile su tome da u ovom čoveku “ima mnogo košarke”. To je najbolje pokazao u ulogi sekundarnog kreatora, a osam asistencija protiv Crvene zvezde uz 12 poena potvrda su čistog kvaliteta. Duge i brze ruke, agresivna odbrana na lopti i od lopte nešto su što je neophodno da prikaže i u Vitoriji.
Koliki je trener Obradović mag svog posla pokazao je na detaljima viđenim u već pomenutim utakmicama. Posle samo nekoliko mečeva pronašao je prave načine da “sakrije” Franka Kaminskog u odbrani. Nikada nije bilo upitno koliko doprinos može dati u napadu, ali činjenica je da se ne snalazi još uvek najbolje na evropskim parketima.
Njegova “iskakanja” u odbrani prilagođena su na takav način da mu na strani pomoći uvek budu dva igrača. Mathias Lessort je bio u mogućnosti da preuzme bilo kojeg protivnika na perimetru, što Kaminsky ne može. S druge strane, “Frank the Tank” polako shvata svoju ulogu i važnost doprinosa u defanzivnim zadacima.
Iako predstavlja ogromnu pretnju u napadu, konačno je shvatio da ne može samo da se iz pick and rolla otvara na šut za tri poena. Mnogo više igra leđima ka košu gde su čuvari u teškoj poziciji. Iz toga se uvek otvori nešto produktivno, bilo da poentira, izvuče faul ili izbaci povratni pas slobodnom saigraču na šutu za tri poena. Prilagođavanje još uvek traje, ali daleko je od potencijala koji ovaj tandem poseduje.
Ostatak “bande”
Ispostaviće se da je Zach LeDay možda bio i jedini nenadoknadiv izostanak. Naime, nakon što je Punter produžio saradnju, isto je uradio i LeDay. “Glue guy”, spona između napada i odbrane i neko ko već “po defaultu” izmišlja poene kada to ne može niko drugi. Ono što prikazuje na startu ove sezone je najzrelija košarka njegove karijere.
James Nunnally je namestio nišanske sprave od starta sezone, Danilo Anđušić je zablistao protiv Crvene zvezde, a o Aleksi Avramoviću je u datom trenutku suvišno trošiti reči. Stiče se utisak da je upravo Avramović glavni i odgovorni za erupciju zarazne energije koja se prenosi na ostatak tima. Jasno je da mu uloga primarnog kreatora nije “po prirodi”, ali uz defanzivne pritiske na rivale i preuzimanje odgovornosti u krucijalnim momentima pokazuje da je dodatno sazreo.
Alen Smailagić je od svih igrača možda u najboljoj formi otvorio sezonu, ali vidno je da ga je povreda skočnog zgloba malo poremetila. I na takvo fizičko stanje, odlučio je igrati na vlastitu odgovornost i to je još jedna odlika reči “tim”, u punom smislu te reči. Njegova jedna blokada, zakucavanje posle finte uručenja ili trojka nakon što fintira kretnju polaska u reket, a potom pogodi dno mrežice sa 45 stepeni postali su mu zaštitni znak.
Šta možemo reći za Baskoniju?
Od svih novopridošlih igrača epitet pojačanja opravdao je Chima Moneke. Protiv Zalgirisa je isporučio 32 poena uz devet skokova, a redovno je popunjavao sve statističke kolone, do povrede. Zbog toga je propustio utakmicu protiv Panathinaikosa, da bi protiv Andorre igrao samo devet minuta. On može biti ključni igrač ukoliko nastupi u svom punom angažmanu, posebno zbog podatka da se Partizan mnogo muči sa građenjem defanzivnog skoka. Igrači kao Moneke to znaju kazniti.
Markus Howard za sada još uvek nije u svojoj prepoznatljivoj šuterskoj formi. Na uvodnim susretima to je izgledalo poprilično loše, da bi potom u tri utakmice postigao preko 20 poena. Partizan je poznat kao tim koji odbranu temelji na preuzimanjima, iz čega Howard i te kako može profitirati. Ipak, sada pored sebe nema Darius Thompsona, već Cody Miller-McIntyrea, što je popularno rečeno veliki “downgrade”.
Osim McIntyrea još jedan bivši igrač Partizana naći će se s druge strane parketa. To je najmlađi kapiten u istoriji crno-belih, Vanja Marinković. On pred ovu utakmicu nije imao mnogo toga za reći, a računa na poznavanje rivala od strane trenera Ivanovića:
Sigurno da trener Ivanović poznaje Partizan bolje nego mi. Ipak, to ne mora ništa da znači. Nije igrao protiv Partizana jer je otišao kolo pre, sigurno da će i njemu biti motiv više. Ipak, mislim da ne treba emocije da ulaze u ovaj meč” – rekao je Vanja Marinković.
Osim navedenih igrača, treba obratiti pažnju na ono što su u mogućnosti prikazati Matt Costello, Nikos Rogvakoupoulos, Nicco Manion, kao i Tadas Sedekerskis. Sudeći po trenutnoj formi i svemu prikazanom, stiče se utisak da će biti mnogo veći problem navedenim imenima da zaustave igrače u crno-belom dresu.
Najnovija akvizicija
Chris Chiozza je stavio paraf na ugovor odmah po dolasku trenera Ivanovića. Bivši igrač Murcije tamo je proveo kratak period. U proseku je beležio deset poena uz 3,5 skokova i 5,4 asistencija na osam odigranih utakmica za taj klub.
Upitno je u kakvoj formi dolazi, a sigurno da će i njemu biti potreban period adaptacije na sistem rada i filozofiju u novoj sredini.
“Nadam se da može da nam pomogne, juče je trenirao, motivisan je” – kratko je rekao Duško Ivanović na konferenciji za medije.
Trauma iz Vitorije
Mnogo puta je trener Obradović insistirao na detaljima, pa kudio svoje igrače i posle nekih dobrih poteza. Glavni razlog za to je koncentracija u odlučujućim momentima utakmice. Nebrojeno puta dogodilo se da Partizan nije u bonusu, a da izostane taj “mali faul”, što bi protivnik bolno kažnjavao. Tada u Vitoriji dogodilo se to da su uz tri poena viška, iako su ruku na srce tada ispunili bonus, igrači odlučili da ne naprave faul.
Na sedam sekundi do kraja pri rezultatu 89:86 za Partizan slobodno bacanje promašio je James Nunnally. Greška u komunaciji ili donošenje odluke u deliću sekunde Kevina Puntera i Zacha LeDaya otvorila je mogućnost Markusu Howardu da uputi šut za tri poena i produžetak, što se na kraju i dogodilo.
Howard je izrastao u junaka Baskonije, a “dželata” crno-belih ubacivši 33 poena. Ta utakmica odigrana je takođe na startu sezone, već u drugom kolu. Sada situacija nije mnogo drugačija, a sigurno da ne smeju dopustiti da im promakne “detalj koji život znači”.
Iako je Partizan u Beogradu naplatio sve dugove upisavši jednu od najubedljivijih pobeda u sezoni (83:65), ukoliko se dogodi sličan scenario, nedopustivo je da im sigurna pobeda isklizne iz ruke.
H2H
U svojoj istoriji Partizan i Baskonia odigrali su ukupno devet susreta, uključujući i pomenute dve utakmice. Španski sastav je blagoj prednosti, jer su ostvarili pobedu više, te je omjer 5-4 u njihovu korist.
Ono što je zanimljivo da su gostujući timovi na devet odigranih utakmica slavili samo dva puta. Bilo je to oba puta u sezoni 2001/2002 kada niko nije uspeo odbraniti domaći parket.
“Keys to the game”
- Šok terapija – Baskonia kao i svaki tim koji smeni trenera računa na neki vid pozitivne reakcije svlačionice. Duško Ivanović nije došao u nepoznato. Čak štaviše, osim što poznaje klub i te kako poznaje i rivala s druge strane parketa. Prošla sezona na klupi Crvene zvezde nije bila uspešna, pa će u tome i trener španske ekipe pronaći dodatni motiv.
- Partizan u naletu – Kao što smo već zaključili, posle dve pobede protiv “večitog” rivala samopouzdanje na vrhuncu. Već navedena prva stavka nije poslužila kao oružje u slučaju Ioannisa Sfairopoulosa, pa se postavlja pitanje da li će Partizan nastaviti kažnjavati timove koji menjaju trenere.
- Izostanak Puntera – Da crno-beli mogu odigrati i te kako kvalitetnu utakmicu uz nešto drugačiju podelu uloga i odgovornosti bez kapitena, već su pokazali. Sada je na njima da to ponove i na tlu Španije.
- Loša forma i povrede u timu Baskonije – Kada tim veže pet poraza, a na to sve ogromnu muku muču sa povređenim igračima, jasno je da uz promenu trenera niti jedan od navedenih elemenata nije nešto što im ide u prilog.
- Odbrana na Howardu – Nesumnjivo je stručni štab s trenerom Obradovićem skautirao igru protivnika i jasno je da će veliku pažnje odbrane preokupirati upravo Markus Howard. On je jedan od onih igrača koji je u stanju sam držati svoj tim “u životu”.
- Selekcija šuta crno-belih – Partizan je na startu evroligaške sezonu muku mučio sa procentima šuta za tri poena. Željko Obradović je istakao da je za loše procente zaslužna katastrofalna selekcija šuta. To su igrali crno-belih vidno popravili. Lopta ima potreban protok, insistira se na ekstra dodavanju, a kada je tako neminovnost je da se pojedinci pronađu u dobroj situaciji da poentiraju. Stiče se utisak da će izostanak Puntera možda blago doprineti tome.
Činjenica je da se Partizan oduvek mučio sa timova iz Španije. Bilo da je to madridski Real, Barcelona ili Valencia i Baskonia. Da su mogli birati trenutak kada bi želeli da gostuju u Vitoriji, teško da bi to bilo poželjnije od date situacije.
Pritom sigurno da žele nastaviti niz pobeda na svim frontovima i prekinuti negativnu tradiciju dugu 22 godine. U poslednjem danu meseca oktobra 2001. godine pobedili su Baskoniju u Vitoriji. Željko Obradović protiv Duška Ivanovića, Vanja Marinković i Codi Miller-McIntyre protiv svog bivšeg kluba i “gladni pobeda” košarkaši Partizana u želji da obraduju navijače i kapitena Puntera.
Bolji trenutak od ovoga crno-beli ne mogu priželjkivati.