Van svih očekivanja, Yam Madar je u ovom prelaznom roku napustio Partizan i kako stvari stoje, od naredne sezone nosiće dres Fenerbahcea.
Ostanak Izraelca u crno-belom dresu smatrao se kao nešto što se ne dovodi u pitanje. Međutim, situacija je toliko izmakla kontroli da smo na kraju svedočili saopštenjima, teškim rečima, a epilog svega je to da Madara više nećemo gledati u Partizanu.
Celu ovu dramu koja je trajala nekoliko dana ispratili su svi lokalni, regionalni i evropski mediji, a verovatno je moglo proći na dosta mirniji način. Ali krenimo redom…
Kako je uopšte došlo do ovoga?
Madar je u leto 2021. godine potpisao 2+1 ugovor sa Partizanom, s tim da je treća godina bila opciona i da je klub bio taj koji je mogao odlučiti da li će aktivirati “+1” ili ne.
Za one koji nisu upućeni u značenje “+1 ili +2” stavke u ugovoru, radi se o sledećem. “+1” se stavlja kao svojevrsno osiguranje. U konkretnom slučaju “2+1 ugovora”, treća godina odnosno uslovi (visina ugovora) se definišu u trenutku sklapanja ugovora.
“+1” stavku mogu da stave i klub, ali i igrač. Klub to čini najčešće onda kada nije siguran da li će neki igrač opravdati očekivanja, pa je mnogo smislenije potpisati npr. “1+1” nego čisti dvogodišnji ugovor. U slučaju da igrač ne zadovolji u prvoj sezoni ugovora, moguće je ne aktivirati drugu godinu i samim time se osloboditi obaveze plaćanja.
S druge strane, nije neobično i da “+1” bude igračka, a ne timska opcija. To je uglavnom slučaj kada se radi o nekim ozbiljnijim igračima koji potpisuju za klub ispod svog renomea. U tom slučaju igrač radije pristane da potpiše “1+1” nego običan dvogodišnji ugovor jer u slučaju da odigra odličnu sezonu, može da izađe iz trenutnog ugovora i potpiše za mnogo veći novac na drugom mestu, bez da budući klub mora platiti obeštećenje.
⌛️ Iz minuta u minut možete da pratite najaktuelnija dešavanja na letnjoj pijaci, kada je u pitanju Evroliga.
— Basketball Sphere (@BSphere7) July 6, 2023
Ko je do sada najaktivniji? Ko je "uspavan"? Ko je uradio najbolji posao? Ko najlošiji?
O svemu tome, klikom na link ispod 👇https://t.co/EN7brvZj8m
U slučaju Madara, ključno pitanje koje se nameće, kako je moguće da je igrač izašao iz de facto trogodišnjeg ugovora?
Do prevremenog raskida ugovora može doći zbog raznih situacija koje krše ugovor. Šta je stajalo u ugovoru između Madara i Partizana gotovo sigurno nikada nećemo saznati. Bez legitimnog osnova za raskid ugovora, nemoguće je izaći iz istog osim ukoliko ne dođe do sporazuma dve strane.
Stavka zbog koje igrači i agencije najčešće traže raskid ugovora jesu neizmirene obaveze ili kašnjenje sa platama. U saopštenju koje je izdato, Partizan je između ostalog istakao i sledeće:
“Mail upozorenja od strane Američke Agencije CAA je poslat sa email adrese koja nikada pre nije korišćena u komunikaciji sa klubom.”
S obzirom da Partizan nije definisao o kakvom mailu upozorenja je reč i zbog čega je raskid ugovora zatražen, to će ostati misterija.
Još jedna od bitnih stvari iz saopštenja crno-belih jeste sledeća rečenica:
“Najbitnije u čitavoj ovoj situaciji je da je igrač Yam Madar plaćen u istom momentu kao i svi aktualni igrači KK Partizan i da mu se ne duguje niti jedan dolar od plata, niti CAA kao agenciji koja zastupa interese igrača u Sjedinjenim Američkim Državama.”
Partizan je očito izmirio sve obaveze prema izraelskom plejmejkeru, međutim ni ovde nije jasno definisano da li je to učinjeno na vreme ili ne. U slučaju da jeste i da su crno-beli poštovali sve ugovorne odredbe, onda ne bi postojao osnov za raskid ugovora. Uzimajući u obzir da će Partizan pravdu potražiti na sudu, vreme će pokazati da li je bilo elemenata za prevremeni raskid ili ne.

Problematika oko novog ugovora
Ideja Partizana jeste bila da tokom ovog leta produži ugovor Madaru ili da uopšte ne aktivira klauzulu “+1” i da se umesto toga odmah potpiše potpuno novi ugovor koji bi startovao od avgusta 2023. godine.
Jasno, sa jednim od ciljeva da “Parni valjak” inkasira obeštećenje (bilo NBA ili evroligaško) ukoliko za 12 meseci bude još veće interesovanje za Madara što je prirodan sled događaja gledajući njegov razvoj. Pogubno bi po Partizan bilo da se aktivirala treća godina ugovora, a da je igrač otišao 12 meseci kasnije bez obeštećenja.
Prema rečima Miška Ražnatovića, agenta izraelskog košarkaša, Madar je nakon razgovora sa Željkom Obradovićem odlučio da ostane i potpiše novi ugovor, ali Partizan je odustao od toga nakon što je pomenuti menadžer zatražio dodatnih 75 hiljada u prvoj godini novog ugovora.
S druge strane, Partizan je u svom saopštenju rekao da je tražen duplo veći novac od trenutnog. Šta je od svega istina, a šta ne, teško je prosuditi. Ukoliko su reči Ražnatovića istinite, nameće se pitanje zašto je uopšteno traženo dodatnih 75 hiljada dolara posle već načelnog dogovora između kluba i igrača?
A opet je sasvim logično postaviti i pitanje, da li je moguće da je “tričavih” 75 hiljada dolara razlog zbog kojeg Partizan nije zadržao jednog od najperspektivnijih igrača koje Evroliga trenutno ima?
Najveći gubitnik – Yam Madar?
Iako će u Fenerbahceu inkasirati mnogo veći novac od onog koji bi dobio u Partizanu, dugoročno gledano, Madar bi iz cele ove priče mogao izaći kao najveći gubitnik.
U sezoni iza nas, Madar je dobio “Rising Star” nagradu koja se dodeljuje najvećoj evroligaškoj zvezdi u usponu. Prosečno je beležio 5.5 poena i 1.6 asistenciju u Evroligi, ali je njegova uloga u Partizanu rasla kako se sezona približavala kraju.
Napredak pod tutorstvom trenera Obradovića je ipak mnogo veći od brojeva koji to ne oslikavaju najbolje. Ipak, daleko od od toga da je izraelski reprezentativac kompletan igrač. Činilo se da će treća sezona u Partizanu biti ona u kojoj će dobiti još veću ulogu sa prosekom od minimalno 20 minuta na parketu. Do toga na kraju neće doći.
Prostor koji je dobio kod Obradovića verovatno mu ne bi dao niti jedan trener u Evroligi. I pored toga, i dalje je nepotpun igrač. Predstave na dva kraja terena su dijametralno suprotne. Dok u napadu itekako zna da se “zapali” i uđe u seriju pogodaka sa distance i poludistance, odbrana od lopte je bila rak rana nedostojna i mnogo nižeg nivoa od onog u kojem je Partizan rušio najveće evropske timove.

Osim solidnog pritiska na loptu i relativno korektne igre 1 na 1 na lopti, sve ostalo na defanzivnom kraju parketa je dovodilo navijače Partizana do ludila. Najveći problemi su bili gubljenje fokusa što su igrači koje je čuvao koristili da mu neometano pobegnu i iznude neplanirana preuzimanja i rotacije koje bi dovodile do velikog broja otvorenih šuteva i laganih poena na obruču. To se najbolje videlo u prvom prošlosezonskom derbiju u “Štark Areni” kada je Crvena zvezda zbog velikog broja loših odluka Madara na toj strani parketa dolazila do laganih pozicija za postizanje koša.
Željko Obradović je za sve to imao strpljenja jer takve greške su potpuno prirodne za igrača od nepune 23 godine. Bez toga nema ni napretka. Činjenica je da fokus u finišu sezone nije bio na toliko lošem nivou kao u prvim mesecima, ali i dalje se dešavalo da “tu i tamo” izgubi svog igrača zbog nepažnje ili da udvoji kada to nije potrebno što je kao rezultat imalo sigurne poene za protivnika. U Fenerbahceu, Dimitris Itoudis neće imati Obradovićevo strpljenje.
Koliko je Itoudis “alergičan” na takve defanzivne propuste, videli smo u finišu sezone kada je grčki trener napravio presedan koji se ne viđa toliko često u evropskoj košarci. Svi koji su bili slabe karike u odbrani grejali su klupu u zadnja tri meseca sezone. Rotacija je skraćena na sedam-osam igrača, te su oni koji su ispunjavali zadatke bez greške na tom delu parketa (pre svih Nigel Hayes-Davis i Dyshawn Pierre) “raubovani” preko 35 minuta iz utakmice u utakmicu.
Dok je recimo jedan od “skrajnutih” bio Carsen Edwards. Iako je američki bek šuter bio jedan od retkih koji serijom pogodaka može preokrenuti tok utakmice u korist svog tima, Itoudis ga je držao u nemilosti zbog defanzivnih propusta. Ukoliko Madar preko leta ne podigne drastično svoju odbranu od lopte, lako se može desiti da ispadne iz rotacije i tako eventualno “izgubi” sezonu u Istanbulu.
Podsetimo, prva sezona Fenerbahcea pod vođstvom Itoudisa je prošla ispod očekivanja. U Evroligi se nisu dokopali Final Foura, dok je u Superligi Turske nastup završen već u polufinalu. Pritisak će biti znatno veći, a prostor za grešku manji. U takvim okolnostima, zaista se postavlja pitanje koliko će grčki stručnjak rizikovati u bilo čemu?

Da li je moglo drugačije?
Iz cele situacije bi svi mogli da izvuku neke pouke jer za sve strane je bilo najsmislenije da Madar provede još jednu (pa makar i finalnu) godinu u Partizanu.
Produžetak ugovora minimalno do 2025. godine bi u realnom scenariju zadovoljio svakoga. Madar bi kompletirao svoj napredak kod trenera za koga igra već dve godine i koji bi mu definitivno dao još veći prostor i ulogu u timu.
Partizan bi verovatno inkasirao obeštećenje za 12 meseci jer Madar jeste potencijal za NBA i najveće evroligaške klubove. Na tom nivou nije još uvek, ali bez dileme ide tim putem. Ne deli ga previše od toga. Dosta bolja odbrana od lopte i ponekad pametnije i strpljivije odluke u napadu. Uz očekivan fizički progres.
U toj celoj priči bi verovatno dugoročno profitirao i sam menadžer igrača ukoliko bi Madar narednu deceniju proveo u NBA ili u samom vrhu Evrolige. Možda to na kraju i bude tako i možda se ovaj potez ispostavi kao “dobitan” za makar 2 od 3 strane, ali isto tako bi mogli i svi da izgube ako se Izraelac ne snađe u novoj sredini.
Zaključak – šta je moralno, šta pravedno, a šta su činjenice?
Prva neosporna činjenica kaže da igrač ne može napustiti klub ako se poštuje ugovor. Madar je zatražio raskid. Ukoliko je to učinio neosnovano, sud može da presudi u korist Partizana koji bi u tom slučaju mogao debelo da profitira.
Ako klub nije poštovao odredbe ugovora zbog kojeg god razloga, onda je to nauk za buduće, pa makar to značilo i angažovanje nekoga ko će čitati junk mailove. Jer po saopštenju Partizana, to je propust od kojeg je sva ujdurma krenula.
Napuštanje Partizana neki će okarakterisati kao nemoralan potez Madara, a pogotovo ako je imao “ključnu” ulogu u zahtevu za raskid ugovora uprkos znanju da će biti isplaćen do poslednjeg dinara. Jer kao što je već rečeno, ovu šansu i ove minute na najvećoj sceni bi teško dobio kod bilo koga drugog.
Opet, moral je danas u sportu gotovo izumrla kategorija. Velikoj većini je sopstveni interes na prvom i jedinom mestu i to je potpuno legitimno, a možda i ispravno. Kažu da je bolje “vrabac u ruci nego golub na grani”, a to svakako jeste dosta unosnija ponuda koju je Fenerbahce poslao. Dugoročno? Vreme će pokazati. Osuđivati igrača zbog toga što je prihvatio veći ugovor je besmisleno i glupo.
Što se tiče Miška Ražnatovića… Kao i svaki menadžer u svakom sportu, nema obavezu da se brine o interesima klubova. Njihovo je da rade za sopstvenu korist i korist igrača koje zastupaju. Odluka Partizana da raskine saradnju sa njim sigurno nije na korist ni klubu, a ni njemu.
Ko je u svemu govorio istinu, ko je prećutao bitne detalje, uopšte nije ni bitno. Odluka je donesena i Madar bi trebalo uskoro da zaduži dres Fenerbahcea. Ako je nešto urađeno na nelegalan način, svi učesnici će snositi konsekvence.
Ali na kraju dana, da je Madar želeo istinski da ostane u Partizanu, verovatno ne postoji niti jedna osoba na svetu koja bi mogla da ga odgovori od toga.
Piše: Miroslav Dragoljević