Trener FMP-a, Nenad Stefanović, govorio je za Basketball Sphere o radu u taboru “Pantera”, razvoju mladih igrača, kao i poziciji perspektivnih stručnjaka u srpskoj košarci.
Klub iz Železnika je regularni deo sezone u ABA ligi završio kao peti na tabeli, posle čega je eliminisan u play-offu od Cedevita Olimpije (2:1).
Treba napomenuti i to da je FMP bio na korak od plasmana u FIBA Ligu šampiona, ali je u kvalifikacijama doživeo poraz od Bakken Bearsa.
,,Što se tiče nekih stvari koje su se desile u našem klubu ove sezone, zaista se nismo trudili da ih posebno objašnjavamo. Mislim da tako i treba, ali je i ovo podnevlje gde svako tumači stvari na svoj način. Imali smo dosta neplaniranih rastanaka, mada je bilo i onih planiranih. No, vratimo se sada korak unazad” – započinje priču za naš sajt Stefanović, a zatim se osvrće na razvoj mladih igrača u ekipi “Pantera”:
,,Mi smo u našoj prvoj sezoni priključili prvom timu Nikolu Šaranovića i Milutina Vujičića iz juniora. Nemamo nijedan klub u ABA ligi koji je to uradio. Vujičić je otišao kući i doneo odluku kako više ne želi da igra košarku, imao je u planu da upiše psihologiju, a mi smo ga vratili. Lazar Vasić je bio planiran da bude ispred Vujičića u rosteru, ali ga je Milutin svojim radom potisnuo i praktično zauzeo njegovo mesto u postavi.”
O napretku Nikole Šaranovića ne treba trošiti reči, s obzirom na to da je u sezoni za njim prosečno na terenu provodio 19.2 minuta.
,,Šaranoviću je ovo druga seniorska sezona. Godinu dana pre toga su u timu igrali Pecarski, Popović, Pažin, Vasić, Simović…Nikola je u prvoj godini imao više minuta nego svi oni zajedno. Pavićević se vratio posle mononukleoze i zauzeo ozbiljno mesto u timu, Simoviću smo menjali poziciju…Ti momci su se za to izborili, a mi smo im dali priliku.”
Perspektivni strateg ističe kako je klub iz Železnika napravio sjajan posao, ali i to da on nije bio dovoljno reklamiran u javnosti.
,,Mi smo prošle godine napravili sjajan posao, ali to nismo izreklamirali. Superligu Srbije smo odigrali sa jednim strancem, ali to niko nije pomenuo.”
FMP se u aktuelnoj sezoni rastao sa igračima poput Nenada Nerandžića, Pauliusa Valinskasa, Nikole Jankovića…
,,Ove sezone smo imali rani rastanak sa Nerandžićem. Nije bio zadovoljan svojim statusom, mada nismo ni mi bili najzadovoljniji. On je dobar igrač, ali smo mi hteli da pružimo šansu nekim drugim momcima. Rukovali smo se, on je našao klub i to je to, sve je prošlo u najboljem redu” – kaže Nenad, a zatim otkriva zbog čega je Litvanac napustio ekipu:
,,Valinskas je bio povređen, imao je operaciju i zato je napustio klub. Nije mogao da trenira posle Kupa Radivoja Koraća, otišao je u Litvaniju, doktori su mu zakazali operaciju i to je sve. On je najveći profesionalac koji je bio u klubu. Njegov šuterski trening sam jednom snimio i pustio mladim igračima uz reči – evo drugari, ovako to treba.”
“Pantere” je u jednom trenutku napustio i bivši centar Partizana, Nikola Janković, ali razlog u njegovom slučaju nije bio povreda.
,,Janković je otišao jer smo imali dva mlada momka koja mogu dobro da odigraju na toj poziciji, takođe je reč o najnormalnijem rastanaku.”
Najveća prašina u medijima digla se oko odlaska Nikole Manojlovića iz FMP-a, a razloge zbog kojih je ugovor raskinut najbolje je objasnio strateg “Pantera”.
,,Manojlović je momak koji je bio na treninzima kada sam ja došao u FMP. Otišao je kasnije u Crvenu zvezdu, gde nije potpisao ugovor, pa je završio u Slodesu. Pre toga je igrao u Tamišu, dok na Svetskom prvenstvu kod Zorana Lukića nije prošao u 12. Mi smo njega i Gušića priključili timu, ali Marko tri godine nije igrao košarku. On je dva puta kidao prednje ukrštene ligamente i mi smo procenili da imamo bolje igrače na toj poziciji. Pružili smo mu ruku i pomogli da nađe novi klub.
Manojlović je igrao 15 minuta u proseku i to pričamo o klubu koji igra ABA ligu i to play-off. Bio je konstantno (polu)nezadovoljan. Pričali smo 10 puta, ali on i dalje nije bio zadovoljan, iako je bio starter u timu koji igra play-off ABA lige. Ruka ruci i sve najbolje.”
Stefanović je odlučio da u minuloj sezoni šansu pruži i trojici igrača iz juniora Crvene zvezde: Luki Vudragoviću, Ognjenu Matoviću i Andriji Vukoviću.
,,Potpisali smo Vudragovića, Matovića i Vukovića. Vuković je imao dikus herniju, a FMP je kao klub tri meseca uložio u njegov oporavak. Dva čoveka iz kluba su po 10 sati dnevno bila sa njim da bi se vratio u trening. On je dete, a nama je važno samo da bude zdrav.
Matović i Vudragović su došli iz juniora, pa smo ih poslali u B ligu na “kaljenje”. Matović je recimo došao u priliku da čuva Russela, Puntera, Exuma…Sa njim je obavljen samo jedan ozbiljan disciplinski razgovor i promenio se. Tema je bila ponašanje u klubu gde je na pozajmici, ne interesuju nas poeni, već kako se ponašaš tamo gde igraš.
Vudragović je pokazao određene kvalitete i došao sa nekim očekivanjima, ali se već u B ligi videlo koliko je problema imao u odbrani. Juniori i ABA liga su dva sveta različita, važan je korak između, a on je već u januaru sam tražio da ide. Video je da mi trening sa njim ne možemo da sprovedemo. FMP kao klub mu je našao klub, a čak imamo i opciju da ga vratimo.”
Još jednom je Nenad istakao kako ponašanje, zadovoljstvo i poštovanje ukazane prilike moraju biti u prvom planu.
,,Ako uzimamo momke koji nisu talenti najvišeg nivoa i dajemo im priliku, tražimo od njih da budu zadovoljni, poštuju ukazanu priliku i ponašaju se dobro. Ko to ne ispunjava, više nije tu. Uvek neko čeka na priliku. Svi su dobili ozbiljnu šansu, moraćemo evidentno i kad raskidamo ugovore da pišemo objašnjenja zašto se nešto dešava.”
Za nekadašnjeg igrača “Parnog valjka”, Aleksu Stepanovića, očekuje da u narednom periodu dobije poziv reprezentacije Srbije.
,,Stepanović je bio potpuno nespreman kada je došao iz Partizana, čak i na treningu. Posle godinu i po dana, on je na zavidnom nivou, a naredne godine će biti još 30 odsto bolji. Očekujem da dobije i poziv reprezentacije Srbije.”
Kao najveći problem u razvoju mladih igrača vidi to što bi svi želeli uspeh “preko noći”.
,,Problem današnjih mladih igrača je što nemaju strpljenja, hoće sve sada i odmah, a na to imaju najveća moguća očekivanja. Ja ih pitam samo na osnovu čega? Vide sebe mnogo visoko, a sve im je dostupno.”
Pored nedostatka strpljenja, mladi igrači imaju problema i sa trenutkom kada iz juniorske prelaze u seniorsku košarku.
,,Nije lako, igrači se razočaraju. Često se desi kad izađu iz juniora i uđu u seniorsku košarku da shvate gde su. Igrali smo utakmicu protiv Irana, gde je Vuković čuvao Hameda Haddadija. On je počeo u petorci, očekivanja su bila na najvišem nivou, stigao je iz juniora Crvene zvezde i hteo da nas zadivi. Tražio sam time-out, brojao igrače na klupi i video četvoricu. Vuković je bio na centru, nije mogao da dođe do klupe, a čuvao je čoveka od 40 godina. Mislim da je u igračkom delu važnije da se ne preskaču koraci, nego u trenerskom.“
Nema sumnje da je u razvoju talentovanih igrača ključno da imaju prave ljude oko sebe, koji će ih usmeriti na jedini ispravan put.
,,Dimenzije terena su iste, a sve ostalo nema veze jedno sa drugim. Vide oni sve to brzo, ali je pitanje koliko njih želi to da prihvati. Sve potiče od okruženja, roditelja, menadžera…da li su oni na istim talasnim dužinama. Primera radi Frazier je promenio agenciju, a njegov menadžer je jako zaslužan za to kako je on igrao na terenu.
Pomagao nam je da izvučemo iz njega maksimum. Ja sam Trenta na utakmici u Čačku izbacio jer sam mu sedam dana objašnjavao kako će biti tamo, a on je napravio niz glupih grešaka koje su me izbacile iz takta. Njegov menadžer mu je tada rekao kako sam bio u pravu i imao najbolju nameru, a ne kako ga ne volim i kako treba da me ignoriše.”
Stefanović je pre FMP-a radio u Zemunu, gde je takođe imao posla sa mnoštvom mladih igrača. Pitanje se nameće samo: Da li je teže sa roditeljima ili menadžerima?
,,Sada imam malo veću obavezu sa mlađim igračima, samim tim i prema njihovim roditeljima. Generalno je komunikacija sa menadžerima ili direktno igračima. Kada sam radio u Zemunu, imao sam sitauciju da mi je igrač došao sa individualnog treninga. Nisam ga pustio da igra jer sam se plašio da se ne povredi, a njegova majka je odmah po završetku utakmice uletela na teren i počela da me ispituje o njegovoj minutaži. Posle toga sam sazvao roditeljski sastanak i rekao “tu sam za sva pitanja osim za košarkaška“ i naravno da niko nije imao nikakva pitanja. Pravila su uvek bila jasna, a roditelji su ih većinski tumačili na najbolji mogući način.”
Kako navodi, bilo je zaista i par nesvakidašnjih situacija tokom njegove trenerske karijere.
,,Imao sam momka koji je bio odbačen iz svih klubova jer je pao na testu za kokain. Ja sam ga prihvatio i radio je sjajno tih godinu dana. Sa druge strane, kod jednog igrača iz Čačka sam video kako je otišao stranputicom, pa sam pozvao njegove roditelje da ga vode kući jer u Beogradu ne bi preživeo. Nisu me ništa ni pitali, odmah su ga odveli u Čačak. Ne trenira više košaku, ali je živ.”
Za sam kraj razgovora dotakli smo se i teme “igrača uloge”, koju današnji košarkaši sve teže prihvataju, naročito na početku profesionalne karijere.
,,Nedavno je Pablo Laso rekao kako mu je Rudy Fernandez došao posle tri i po godine i pitao ga zašto izvodi loptu iz auta kada se igra odlučujući napad za pobedu. Laso je rekao kako mu je važno da to radi igrač kome veruje i koji zna da izvede to dodavanje na pravi način. Ruka ruci i sve okej.
Trudim se igračima da objasnim odmah gde ih vidim. Mnogo njih je zbog želje da bude u prvom planu upropastilo karijeru. Sa strancima se uvek bolje razumeš oko uloge u timu. Teško je to objasniti mladim igračima, što kaže Stepandić (trener), da im vrline izbaciš, a mane sakriješ. Imate igrače koji nisu spremni za velike uloge.“