Bivši reprezentativac Srbije i košarkaš između ostlaih Partizana i Panathinaiukosa, Milenko Tepić, govorio je za Flouter o svojoj karijeri.
Tepić se dotakao svojih početaka:
”Dosta mojih drugara iz razreda treniralo je fudbal, pa sam i ja prvo trenirao fudbal kao mali. Međutim, kada je došlo hladnije vreme, u dogovoru sa roditeljima odlučio sam da promenim sport. To je bilo negde 1995/1996 godine. Uspesi košarkaške reprezentacije u tom periodu, pogotovo Atina 1995. godine, razlog su zašto sam se opredelio za košarku.”
Dobre partije u dresu Vojvidne donele su mu prelazak u Partizan.
”Dolazak u Partizan bio je ostvarenje dečačkih snova, jer sam od malih nogu partizanovac. Sve se desilo brzo, razgovarao sam sa Duškom Vujoševićem i na obostranu želju došao u Partizan. Period u Partizanu mi je bio najlepši deo moje karijere. Svi smo težili da ostvarimo svoje snove. Tada sam trenirao najviše. Prijateljstva stečena tokom tog vremena, ostala su do danas. Uz Veličkovića i Tripkovića, bilo je tu još dosta dobrih saigrača, sa kojima sam proživeo dosta lepih trenutaka.”
Nakon Partizana, Tepić je prešao u Panathinaikos, kod Željka Obradovića.
”Panathinaikos je tada po meni bio najbolji tim u Evropi. Godinama su gradili ekipu, a 2009. godine osvojili su Evroligu u Berlinu. Došao sam kao relativno mlad stranac. Bila mi je čast i privilegija biti deo jedne takve ekipe. Iz ove perspektive, mislim da sam imao prevelik respekt za celu situaciju tada. Dve godine u Atini ostale su mi u sjajnom sećanju. Za to vreme, osvojili smo dva puta prvenstvo i grčki kup. Takođe, osvojili smo Evroligu 2011. godine. Jako puno sam naučio, kako od Obradovića, tako i svojih saigrača.”
Kod Dušana Ivkovića, Tepić je bio važan šraf u reprezentaciji Srbije.
”Duda je posebna epizoda u mojoj karijeri. Vratio se u reprezentaciju, kada je moja generacija stasavala. U to vreme bio je verovatno jedini trener koji je imao snagu da napravi zaokret i izbaci novu generaciju. Bio je veliki šmeker i znao je da napravi celinu koja će funkcionisati besprekorno. Iako smo bili najmlađa reprezentacija na Eurobasketu 2009. godine, on je verovao u nas. Mislim da smo mu vratili na pravi način.”
Tepić je imao i drugu epizodu u dresu Partizana:
”Vratio sam se u Partizan 2013. godine, koji tada već nije imao snagu kao što je imao ranije. Počeli su finansijski problemi, koji su uticali na rezultat. Prve godine se to nije videlo. Međutim, ta ekipa je bila kapacitet za odlatzak na završni turnir Evrolige, samo da je ostala na okupu.”
Potom se dotakao jednog bolnog poraza:
”Trojka Nolana Smitha uz poraz od Turske 2010. godine mi je najteži momenat u karijeri. Cele te godine smo igrali iz inata i borili se da ostanemo u Evroligi. Titula prvaka Srbije iz te godine mi je najdraža. Finalna serija sa Zvezdom mnogim igračima je izgradila pobednički karakter.”
Partizan ponovo igra Evroligu.
”Na našu veliku sreću, ponovo smo deo Evrolige i konkurentni smo svim ekipama. Povratak Smailagića i Avramovića će doprineti da rotacija bude još kvalitetnija. Sa manjim brojem povreda i u punom sastavu, verujem da možemo izboriti top 8. Partizan ima tu snagu, a Grobari nose posebnu auru sa sobom i takav rezultat ne bi bio iznenađenje. Ekipa raste i biće sve bolja i bolaj.”
Tepić se za kraj još jednom prisetio odnosa sa Vujoševićem:
”Dule je gradio meni, kao i drugima, odnos prema knjizi. Košarka ima manu da joj morate biti posvećeni u periodu kada bi trebalo završavati fakultete. Zato je dobro pročitati nešto. Neke knjige su mi se sviđale, a neke nisu bile po mom ukusu. To je bio pravi trenutak za rad na sebi, a čitanje mi je to donelo. Čitanje je svakako korisno, iako u moderno vreme je manje mogućnosti da se tome posvetimo.” – zaključio je Tepić
Kruna Tepićeve karijere bila je osvojena titula Evrolige sa Panathinaikosom, dok je kao reprezentativac Srbije osvojio srebro na Eurobasketu 2009. godine.