Trae Bell-Haynes se nalazi na pripremama reprezentacije Kanade za Mundobasket. U intervjuu za “Basketball Sphere” osvrnuo se na veliki izazov.
Zemlja “javorovog lista” član je takozvane “grupe smrti”. Svetsko prvenstvo u košarci otvoriće duelima u grupi H, gde će im rivali biti Francuska, Letonija i Liban. S obzirom na sastav Kanade, mnogi imaju poprilično velika očekivanja. Ostaje samo pitanje kojih 12 igrača će čekirati avionske karte za Jakartu.
Grupa smrti poslužila je kao uvod za pitanje o prisutnom pritisku. Ne radi se samo o rivalima, već o tome što je Kanada barem na papiru zaista sjajan tim koji ima šta ponuditi. To iziskuje dodatna očekivanja košarkaške javnosti, a smotra planete je idealna prilika da Trae Bell-Haynes i družina pokažu šta mogu. Po onome što su prikazali individualno tokom sezone, mogu zaista mnogo.
“To više uopšte nije stvar pritiska. Postavili smo sebi sopstvena očekivanja i ciljeve, jer na kraju dana to je jedino što nam ustvari treba. Zaista je lepo znati da svetska javnost očekuje mnogo od nas, ali ne gledamo na to kao pritisak.” – rekao je reprezentativac Kanade u uvodnom delu razgovora za naš portal.
Tokom prethodne sezone Trae Bell-Haynes branio je boje podgoričke Budućnosti i pružao individualne partije koje su dovele do šireg spiska reprezentacije. Takođe, trasirao je sebi po drugi put u karijeri kartu za Endesa ligu gde će naredne sezone nositi dres Zaragoze. Prosečno je postizao 14,5 poena uz 52% pogođenih šuteva iz igre. Kada se na to pridodaju 4,6 skokova i 2,5 asistencija efikasno zvuči. U prilog tome ide i 35% pogođenih dalekometnih šuteva, te 86% s linije penala.
“Ogromna vrsta časti za mene. Svaki put kada dobijem priliku da obučem dres Kanade osećam se ponosno. Znam koliko sjajnih igrača ima ova država. To dodatno dobija na značaju kada shvatim da sam ja jedan od onih koji će predstavljati reprezentaciju.”
Košarkaške “ubice” kao saigrači
I mora se priznati da je Trae Bell-Haynes u pravu. Iako je iza njega poprilično efikasna sezona, ono što su uradili Jamal Murray i Shai Gilgeous-Alexander tokom minule takmičarske godine brojke su za divljenje. Prvi od njih, ispratio je sve ono što radi Nikola Jokić i zajedno sa Srbinom odveo Denver Nuggetse do NBA titule.
Na drugoj strani, Shai Gilgeous-Alexander zablistao je u dresu Oklahoma City Thundera za sezonu života. Protivnike je zasipao sa 31,4 poena po meču uz 5,5 asistencija. Uz navedeni tandem tu je i zvezda New York Knicksa, R.J. Barrett, te defanzivni duo Lu Dort – Dillon Brooks. Ovako na pomisao da svi oni igraju u istom timu, deluje obećavajuće.
“Ovo je tim pun lidera. Svi oni koji su došli u pripremni kamp su nebrojeno puta nastupali za Kanadu. Svi imamo dovoljno iskustva i ogromnu želju da pobedimo. Suština je da svako radi svoj deo posla bez obzira šta se dešavalo.
Očigledno da trio Shai – Murray – Barrett poseduje posebnu vrstu talenta zbog kojeg su zaista uspešni u NBA ligi. Sama činjenica da sam na terenu sa takvim saigračima je za ponos. Lepo je igrati sa njima, takmičiti se protiv njih i na kraju naučiti mnogo toga” – rekao je Trae Bell-Haynes.
Polazne osnove košarke u Evropi i “preko bare”
Nakon što je završio srednju školu u Ontariju, Kanađanin je proveo četiri godine na Vermont Univerzitetu. Nakon što nije izabran na NBA draftu, odlučio je doći u Evropu. Prvi evropski klub bio mu je Frankfurt, a godine iskustva preko Nemačke i Finske, do španskog Breogana pomogle su da se adaptira na evropski stil košarke.
Period od 365 dana u Budućnosti, naučio ga je i svim izazovima koje nosi ABA liga. Nakon što završi Svetsko prvenstvo Trae Bell-Haynes po drugi put u karijeri igraće u Španiji. Zanimalo nas je na koji način on gleda razlike u igri kada se radi o Evropi, te o Severnoj Americi.
“Mislim da je glavna razlika i ključ svega toga u polaznim osnovama, te načinu na koji učimo igru. U Kanadi smo tokom tih mlađih dana mnogo više pažnje posvećivali veštinama. Po onome što sam imao priliku videti u Evropi, rekao bih da su igrači od malih nogu školovaniji po pitanju pristupa utakmicama i razumevanju igre.
Jednostavno mnogo lakše donose ispravne odluke. Jedna stvar koju sam primetio u ABA ligi jeste agresivan pristup svih igrača koji pružaju maksimum. Od prvog do poslednjeg minuta intenzitet je na visokom nivou. Jednostavno, nema opuštanja.”
Nemogućnost za adekvatan odmor
Na kraju razgovora kratko smo se dotakli nemogućnost za adekvatan odmor profesionalnih sportista s akcentom na košarkaše. Nikola Jokić je prema rečima seletora reprezentacije Srbije Svetislava Pešića nedovoljno spreman fizički, ali i psihički kako bi pomogao “Orlovima”. To je potvrdio i novi kapiten Bogdan Bogdanović rekavši da su reči srpskog centra glasile: “Nisam dovoljno psihički prisutan i koncentrisan, jednostavno ne mogu.”
Par dana posle toga, nastup za reprezentaciju otkazao je jedan od najboljih igrača prethodnog Svetskog prvenstva u Kini. Naime, Ricky Rubio je odlučio pauzirati sa profesionalnim aktivnostima kako bi se posvetio svom mentalnom zdravlju. Koren problema krije se u činjenici da je španski organizator igre u prethodne dve godine doživeo nekoliko težih povreda zbog čega je ukupno odigrao samo 67 utakmica.
“Mislim da nekolicina ljudi ne shvata koliko nama ustvari traje takmičarska sezona. To je mnogo fizičkog i mentalnog zamora, ali i stresa. Igrati toliko dugo u kontinuitetu bez mogućnosti da se u datom trenutku skloniš od profesionalizma. Ne mogu reći da znam kroz šta su prošli njih dvojica.
Znam da je pritisak za igrače koji svakog leta nose ogroman teret očekivanja reprezentacije na svojim leđima mnogo veći nego u suprotnom slučaju. Verujem da nije lako nositi se s tim, posebno kada se ne ispune očekivanja. Najbolji način za nositi se s tim je osloniti se na porodicu, prijatelje i saigrače.
Jednostavno, morate naći sistem koji vas na neki način razdvoji od sporta kojim se bavite, u ovom slučaju, od košarke. Ti ljudi će biti za vas tu uvek kada je to potrebno” – zaključio je Trae Bell-Haynes.