Uroš Plavšić je u intervjuu za Meridian sport govorio o tome kako mu se za jednu sezonu promenio tok karijere na najbolji mogući način.
Srpski košarkaš je dres Mege prošlog leta obukao kao dobrano nepoznat igrač srpskoj košarkaškoj javnosti.
“Sve mi ovo deluje skroz nerealno. U nekim mojim gledanjima, delovalo mi je čak i nemoguće. Prošlog leta sam došao sa koledža. Niko nije znao ko sam i šta sam, bio sam svestan da je ispred mene mnogo dokazivanja. Desilo se i dosta dobrih partija u Megi, što me dovelo tu gde sam. Da se prvo desi Crvena zvezda, pa potom i reprezetacija. Stvarno, bolje leto mislim da nisam imao u životu.
Uroš Plavšić već uveliko vredno radi u sali.
“I treba mi trening, ali kao i svaki košarkaš, imam svoj neki ritual. Volim da dođem ranije. Naprimer, nikada nisam trenirao u Maloj areni. Hteo sam malo da osetim koš pre svih. Uostalom, dosta brzo su se priključili ostali momci. Ali to su sad neke individualne pripreme, do 24. juna, kada se ide u Staru Pazovu.”
Novi centar Crvene zvezde se našao i na širem spisku reprezentacije Srbije, što je šlag na torti sjajne sezone za njega.
“Da se dobije prilika da se takmiči sa Nikolom Jokićem ili Nikolom Milutinovim… To je nešto što se ne dobija svaki dan. Zbog toga sam jako uzbuđen, jer znam da mogu dosta toga da naučim. Jedva čekam. Iskreno. Sada je jako veliko uzbuđenje samo što sam tu, što sam dobio poziv, posebno pred ovako veliko takmičenje, kakvo su Olimpijske igre. Jako sam srećan. Želim samo da uživam u svakom trenutku koji dobijem.”
Po svemu sudeći, Uroš Plavšić je u jednom trenutku počeo da gubi nadu da će mu stići poziv selektora reprezentacije Srbije. Ipak, na kraju mu se najveći san ostvario.
,,Naravno da jeste, to jeste bio najveći cilj u karijeri. Imao sam neki tračak nade u sebi, da će se to možda desiti. Ali, kako je vreme odmicalo i kako su se približavale pripreme, neću da kažem da se nada gubila, ali je polako nestajala. Kada je usledio poziv, nisam mogao da verujem šta se dešava. Tu smo popričali, dogovorili se. Nijednog trenutka nisam razmišljao koja je moja odluka vezano za to.”
“Ja sam njihov i oni su moji”
Potpis za Crvenu zvezdu mu je, kako kaže, bio ostvarenje dečačkih snova.
,,Sigurno ispunjenje mojih dečačkih snova. Od malih nogu volim Crvenu zvezdu, to kreće iz kuće. Kada se ta prilika ukazala, nije bilo mnogo razmišljanja vezano za to. Znam ko su ljudi tamo, znam kako se radi. Vidim sebe u celoj toj priči, vidim i dosta prostora za napredak, kako moj individualno, tako i ekipno. Mislim da je ispred nas veoma lepa sezona.”
I pre potpisa ugovora, navijači crveno-belih su ga pozdravili aplauzom u dvorani “Aleksandar Nikolić”.
..Pa jesam njihov, i oni su moji.”
Crveno-bele je pratio i pre odlaska u Ameriku.
,,Pre nego što sam otišao u SAD, gledao sam Zvezdu sa te neke druge strane. Sada sam bio baš na par utakmica finalne serije, kako bih se malo podsetio kako to izgleda, dok ne izađem na teren. Sve to izgleda nestvarno. Najbolje na svetu.”
O prelaznom roku Crvene zvezde:
,,Vidim šta se piše… Nisam toliko ispratio. Osim, da je najvažniji ostao – Miloš Teodosić. Svaki centar u svojoj karijeri ima želju da bar jednom zaigra sa njim. Lepa prilika za mene. Znam da on može mnogo poena da mi stvori. Jedva čekam.”