U razgovoru za “Basketball Sphere”, Vlado Šćepanović je govorio o vremenu provedenom u Partizanu, radu sa Željkom Obradovićem, tekućoj sezoni Evrolige, reprezentaciji Srbije, nedostatku strpljenja za mlade trenere, ali i načinu na koji trenutno provodi vreme.
Nakon što je četiri godine proveo radeći u Budućnosti, Bambergu i Partizanu, Vlado Šćepanović je odlučio da uzme pauzu. Na pitanje da li možemo uskoro očekivati neki novi trenerski angažman odgovorio je:
“Hvala na pitanju, trudim se da budem uvek dobro. Zdravlje odlično služi, a kad je zdravlje dobro onda je i sve drugo kako treba. Trenutno sam na relaciji Crna Gora-Beograd-Rim i tako je zadnju godinu. Sin je u Rimu, igra košarku i uči skolu, a ćerka u Beogradu na fakultetu. Zadnju godinu, pored usavršavanja u košarkaškom smislu, posvetio sam dobar deo vremena deci i njihovoj budućnosti.
Želim da budem tu kad im je najpotrebnije. Ovaj životni korak koji su sada napravili će im odrediti budućnost i kojim putem će krenuti. Moja roditeljska dužnost je da im pomognem da naprave taj prvi korak. Mišljenja sam da čovek ne sme biti sebičan i gledati samo svoju karijeru, pogotovo kad ima decu koja su u najosetljivijim godinama i kada trebaju ozbiljnu podršku. Ozbiljno razmišljam i pripremam se za nastavak košarkaške karijere, nikad i nisam razmišljao o prestanku, jer je to moj način života.”
Iako je odlučio da trenutni fokus u životu posveti onome što je najvažnije, a to je porodica, naš sagovornik ističe da stiže da isprati i sve što se dešava na košarkaškim terenima.
“Meni je košarka neodvojivi deo života i tako će biti zauvek. Bez obzira na privatni život i promene u njemu, košarka ima svoje značajno mjesto. I tu imam veliku podršku supuge i dece. Porodica i košarka su dve neodvojive stvari u mom životu. Pratim gotovo sve što se tiče košarke, skoro sva takmičenja, sa velikim zadovoljstvom.” – kaže Šćepanović.
Prvi put nakon sezone 2013/2014, Srbija ima dva predstavnika u Evroligi. Na pitanje da prokomentariše koliko to znači za regionalnu košarku, Šćepanović odgovara:
“Zadovoljstvo je gledati obe ekipe u najboljem takmičenju. To je velika stvar za region i razvoj košarke na ovim prostorima. Budućnost će takođe imati zapaženu ulogu u Evrokupu, samim tim će i regionalna liga dobiti na kvalitetu i jačanju ostalih ekipa koje će imati motiv više da se pokažu u što boljem svetlu protiv ovih klubova.”
Partizan je u sezoni 2019/2020 igrao fantastičnu košarku. Crno-beli su u momentu prekida sezone zbog virusa korona bili prvi ABA ligi, dok je u Evrokupu osigurana prednost domaćeg terena kroz čitavo doigravanje. Takođe, osvojen je i Kup Radivoja Koraća.
Vlado Šćepanović je u toj sezoni bio prvi asistent Andree Trinchierija, a po odlasku italijanskog stručnjaka u Bayern, postao je glavni trener Partizana.
Zbog slabih rezultata, Šćepanović je na klupi crno-belih proveo svega četiri meseca. Ipak, u razgovoru za naš portal ističe da se niti jednog trenutka nije pokajao zbog odluke da preuzme Partizan u veoma teškom momentu.
“Nikad se nisam pokajao što sam preuzeo Partizan u možda najdelikatnijem momentu u istoriji kluba. Opet bih isto uradio jer je to jedna velika čast koja se ne odbija, iako sam negde bio svestan da ću iz te priče teško izaći kao pobednik. Hrabrosti i motiva mi nikad nije falilo pa nije ni tada. Žalim jedino za tim što tada nije moglo biti navijača.
Svi znamo šta je Partizan sa navijačima, a šta bez njih. To jednostavno nije isti tim, nažalost ja nisam imao tu privilegiju da budem trener Partizana pred prepunom dvoranom takvih navijača. Ubeđen sam da bi sve drugačije bilo da su oni tada bili uz nas i da bi u svakom segmentu sve bilo neuporedivo bolje. Svedoci smo neverovatne podrške klubu ove godine u Evroligi. Ali, šta je tu je, jedno veliko iskustvo za mene i veliko zadovoljstvo što sam bio trener Partizana.” – kaže Šćepanović.
U periodu između 2004. i 2006. godine, naš sagovornik je bio član Panathinaikosa koga je u tom momentu predvodio Željko Obradović.
Takođe, ovaj dvojac je sarađivao i u nacionalnom timu u više navrata. 1998. godine je tadašnja Jugoslavija pod komandom Obradovića osvojila Svetsko prvenstvo, dok se 11 meseci kasnije okitilo i bronzanom medaljom na Eurobasketu.
“Imao sam veliku privilegiju da radim sa Željkom Obradovićem. Šta god da kažem ponoviću milion puta izrečeno za njega. Najveći trener i još bolji kao ličnost. Ništa bolje nije moglo da se desi Partizanu nego što je njegovog povratak. Već se na svakom koraku vide benefiti od njegovog dolaska, u svakom pogledu. Biće mi veliko zadovoljstvo i da dođem i ispratim jednu evroligašku utakmicu u Areni i uživam u spektaklu, košarkaskom i navijačkom.” – kaže Šćepanović o povratku Obradovića u Partizan i dodaje:
“Željko zna šta radi i u ovom trenutku je napravio najbolju moguću ekipu. To se već pokazuje iz utakmice u utakmicu. Sezona je duga i naporna, tek je počela i biće uspona i padova, ali ova ekipa je sposobna da ove godine napravi zapažene rezultate u svim takmičenjima.”
Navijači Partizana su Šćepanovića upamtili kao izuzetnog napadača. Na pitanje da li mu je neko zapao za oko u ovom timu crno-belih, odgovorio je:
“Partizan i ove godine ima vrhunske napadače i šutere koji u svakoj utakmici imaju veliki broj poena u rukama. Tačno se zna svačija uloga u timu i zna se u svakom momentu odgovornost svakog igrača na terenu. Kevin Punter je igrač koji ima neverovatne napadačke kvalitete, igrač koji ima u rukama veliki broj poena i što je jos bitnije postiže ih na različite načine.”
Mnogo se govori o produkciji igrača u regionu, a utisak je da nema strpljenja ni prostora za njih. Iako nove generacije drugačije shvataju košarku, na pitanje da povuče paralelu sa vremenom kada je on bio igrač, Šćepanović kaže:
“Veoma kompleksno pitanje na koje nije lako dati smislen odgovor. Imate velike klubove koji imaju prioritet pravljenja dobrih rezultata što automatski znači da je za njih veliki luksuz davati minute mladim igračima. Jedino ako taj igrač nije ekstremno talentovan i fizički spreman za današnju košarku. Mlad i talentovan igrač kada dođe u određene godine, na pragu seniorske košarke, treba minutažu i igru da bi se pravilno razvijao.
U velikim klubovima je to malo verovatno, izuzev za igrača koji je fizički spreman da odgovori zahtevima vrhunske košarke. Mislim i da mladi igrači treba da idu korak po korak i da kroz razne lige dođu do situacije da dobiju šansu na velikom nivou. Svakako sve to treba da prati stručna procena u svim klubovima koji rade sa mlađim selekcijama. “
Reprezentacija Srbije nije uspela da ostvari željeni rezultat na Eurobasketu iako je nacionalni tim preuzeo Svetislav Pešić. Pod komandom ovog stručnjaka, tadašnja Jugoslavija je osvojila Evropsko prvenstvo 2001. godine, a Šćepanović je bio jedan od najboljih igrača.
“Pešić je proveren trener sa mnoštvom trofeja i ne treba sumnjati da će svojom harizmom i znanjem znati pronaći pravi put do trofeja. Plasman na Svetsko prvenstvo je prioritet i mislim da će to i postići, a tamo će se svakako taj kvalitet iskazati u punoj meri.” – tvrdi Šćepanović, te daje komentar vezan za sukob na relaciji FIBA-Evroliga:
“Taj problem postoji od formiranja Evrolige i strašno negativno utiče na reprezentativnu košarku. Dok god su ovakvi formati i nesuglasice, reprezentacija će da trpi. Neophodno je što pre pronaći neko rešenje koje će doprineti razvezivanju ovog Gordijevog čvora.”
U prethodnim godinama smo svedočili da klubovi u regionu nemaju strpljenje za mlade trenere. Nenad Čanak i naš sagovornik nisu dobili dovoljno vremena u Partizanu, a ista sudbina je zadesila Dušana Alimpijevića i Vladimira Jovanovića u Crvenoj zvezdi, odnosno Petra Mijovića u Budućnosti.
Za kraj, pitali smo Šćepanovića da li klubovi treba da imaju više strpljenja ili se mora ići zaobilaznim putem da bi dobili novu generaciju trenera u regionu.
“Sličan odgovor može da se primeni i na ovom pitanju. Za svaki rezultat u životu, pa i u košarci mora postojati strpljenje i poverenje. U sportu se ništa ne može napraviti preko noći, a posebno ne trener. To je izuzetno teško u klubovima sa najvišim ambicijama koji traže rezutat, sad i odmah.
A ako već date šansu mladom treneru onda morate dati i podršku i puno poverenje. Nikad niko nije napravio karijeru bez podrške i poverenja, ni igrač ni trener. U sportu je sve rizik i preuzimanje odgovornosti, a bez rizika nema ni dobitka.” – zaključio je Šćepanović.
Ovom prilikom zahvaljujemo Vladi Šćepanoviću na vremenu koje je izdvojio za naš portal i želimo mu mnogo sreće na profesionalnom i privatnom planu.