Najtrofejniji trener u istoriji Partizana, Duško Vujošević, osvrnuo se na svoju karijeru iz nešto drugačijeg ugla.
Trenerska ikona među svim pristalicama crno-belih, kaže, kako jedino žali za prerano izgubljenim zdravljem.
,,Nisam mislio o zdravlju, potcenjivao sam određene situacije, srljao zbog strasti prema košarci, posebno u Partizanu u kom sam imao i unutrašnji motiv – a to je strast. Samo sam u Partizanu imao unutrašnju motivaciju. Čovek ako ne radi sa emocijom sa strašću, ne možeš mnogo da napraviš. Ali mora se pametnije igrati.”
Temperamentan pristup svom poslu ima i njegov kolega, sadašnji trener “parnog valjka”, Željko Obradović.
,,Težak je to posao. Ne samo na utakmici, već i na treningu. Uvek moraš da reaguješ adekvatno. Igrači su težak narod. Rizikuješ da se stalno nekom zameraš, što igračima, što publici, što novinarima, sponzorima… stalno si na nekoj vetrometini. Ali ono što te stalno goni ka tome je adrenalin. Radiš s mladima, podmlađuješ se i ti, kreativan je posao. A pošto sam mlad u sve to ušao, možda je to razlog što nisam na pravi način sagledao sve to” – rekao je Vujošević za Novu S, pa dodao:
,,Uvek mi je bilo više stalo do uspeha mladih ljudi, nego do mog sopstvenog, što nije zdravo. Određena količina sebičnosti je neophodna za zdravu psihu. I Željko kad je došao u Partizan posle svih velikih uspeha, koji su kod publike automatski kreirali utisak o lakom uspehu, stavljao je na neki način u rizik svoje prethodno ime. On da nema taj temperament, ne bi postizao takve uspehe.”
Trofejni stručnjak zna šta danas ne bi radio kao šef stručnog štaba.
,,Svaka utakmica je veliki stres. Imao sam obavezu da svaki trening bude perfektan. Utakmica je uvek bila primena treninga. Bio sam i perfekcionista. Što sam više dobijao Zvezdu, bio je veći strah da ne izgubim sledeću utakmicu. To je ono što je bilo najmanje zdravo. Presija.
Čovek mora da ostane uspravan pod pritiskom. To je hrabrost. To sam govorio i svojim igračima. Bavio sam se svakim svojim igračem, pokušavao da izvučem iz svakog maksimum. Kad je neko pravio greške, znao sam da prekidam odnose. To sad ne bih radio.”
Ne krije Vujošević da se u prošlosti ogrešio o neke igrače.
,,Sigurno da jesam, ali je namera uvek bila čista i najbolja moguća. Imao sam dobre igrače koji su od mene proizvodili motivisanog i dobrog trenera. Sigurno da neko ko radi pod emocijama, ne može uvek biti racionalan.”
Kako kaže, za sebe je vrlo brzo počeo da misli da je dobar trener.
,,Dobri treneri su retke ptice, a ja sam dobar trener. Vrlo brzo sam počeo to da mislim, možda i pre nego što je trebalo. Kad sam s različitim timovima, i s malim budžetima, neobezbeđenim u nekom periodu, bez kontinuiteta, pravio odlične rezultate. To nije lako.”
Za današnji tim Partizana smatra da igra najlepšu košarku u Evropi.
,,Jedno vreme nisu dobro izgledali. Ali sada mi se čini da igraju najbolju košarku u Evropi” – podvukao je Vujošević.