Partizan će dupli program Evrolige u toku ove sedmice zatvoriti u “Štark areni” gde će ugostiti sastav iz “grada mode”.
Željko Obradović i družina nakon 12 odigranih susreta nalaze se na polovičnom učinku u vidu šest pobeda i šest poraza. Ono što je najvažnije po njih jeste velika doza samopouzdanja s kojim dočekuju Milano.
Na posledne četiri utakmice u svim takmičenjima ostvarili su pobede, a svakako da su najznačajnije one protiv Panathinaikosa i Monaca, oba puta nakon produžetka. To je podiglo ekipu u svakom smislu, a upravo protiv atinskih “Zelenih” na parket se vratio kapiten Kevin Punter, kao glavna uzdanica crno-belih.
Na drugoj strani Milano prolazi kroz najteže trenutka od početka sezone. Oni su za razliku od Partizana na poslednje četiri utakmice parket napustili kao poraženi tim. Osim što su ih nadigrali Zalgiris i Bayern u Evroligi, Pistoia i Sassari su u Seriji A dodatno uticali na krizu sastava iz “grada mode”.
Italijanski tim je nakon 12 odigranih utakmica upisao svega četiri pobede. Čak i u domaćem prvenstvu Italije dozvolili su sebi pet poraza na deset mečeva, što je najlošiji start ekipe u poslednjih nekoliko godina. Bilo kako bilo, Ettore Messina dobio je produženje ugovora, te stavio paraf kojim se obavezuje na trenerski posao u Milanu do 2026. godine.
Reč trenera
“Suočavamo se s ekipom koja ima drugi najbolji napad u Evroligi. Poseduju veliki talenat na bekovskim pozicijama i obično se uzdižu pred svojim navijačima. Za nas će biti ključno, pored fizičke igre i agresivnosti, izgraditi dobre šuteve u napadu i posvetiti pažnju defanzivnim zadacima, bez opuštanja i gubitka intenziteta tokom svih 40 minuta” – rekao je Ettore Messina.
Na drugoj strani, najtrofejniji evropski stručnjak svih vremena uprkos lošoj formi Milana vidi nekolicinu zadataka koje njegovi puleni moraju uspešno izvršiti ukoliko žele pobedu.
“To je kvalitetna ekipa, bez obzira na neke izostanke. To je tim koji sem Kylea Hinesa ima igrače koji svi šutiraju za tri poena. Bitno je kako ćemo u odbrani da reagujemo na pick-and-pop situacije.
Shavon Shields dominira, u procentima šuta i za dva i za tri. Tu je i Maodo Lo, koji je pokazao da može da igra fantastično, Voigtmann i Melli, koji se menjaju na poziciji ‘četiri’ i ‘pet’, agresivnost koju dobijaju od drugih igrača u odbrani. Sve su to neke stvari o kojima smo pričali” – rekao je Željko Obradović.
Nikola Mirotić nije tu
Baš kao što kažu reči u podnaslovu, Nikola Mirotić nije tu, niti u jednom smislu. Da su stvari išle po onom protokolu kako je ranije dogovoreno, pred ovu utakmicu krilni košarkaš bio bi u redovima crno-belih.
Do toga na kraju nije došlo, a kao najkonstantniji igrač Milana u dosadašnjem delu sezone sigurno da će trener Messina teško nadoknaditi njegovi izostanak. On ima problema sa Ahilovom tetivom i nije ni doputovao u Beograd. Osim njega, za Milano neće nastupiti ni Billy Baron.
Kada smo već kod onih koji nisu tu i Partizan ima kadrovskih problema. Ovu utakmicu propustiće Frank Kaminsky i Uroš Trifunović. Osim navedenog tandema, trener Obradović istakao je da još neki imaju probleme sa povredama. Ipak, navedeni duo sigurno neće nastupiti, dok ćemo za ostale članove beogradskog tima više znati pred samu utakmicu.
Istorija ne ide na ruku Partizanu
Ukoliko računamo i prijateljske utakmice, crno-beli nisu pobedili Milano od 17. novembra 2011. godine. Slavio je tada Partizan nakon neverovatnog preokreta u “Mediolanum Forumu” kada su u poslednjoj četvrtini postigli čak 30 poena, naspram devet rivala. Semafor je pokazivao 69:65 u korist crno-belih.
Nakon toga odigrali su pet utakmica, od kojih su dve bile prijateljske, ali beogradski tim niti jednom nije pronašao način da pobedi. Prethodne sezone su snage odmerili dva puta. Oba susreta pripala su Milanu. Prvi od njih odigran je u Beogradu, a crno-beli su u naizgled obećavajućoj završnici poklekli i izgubili 75:80. U Italiji je bilo 76:62, takođe u korist Milana.
Ako pogledamo zbirno sve mečeve, Milano i Partizan susreli su se u osam navrata, a crno-beli su slavili samo dva puta.
Momentum
Tajming, ta toliko važna stvar koja ne može da se vidi niti u jednoj naprednoj statistici, kao ni u parametrima koji nešto znače. Ukoliko pogledamo trenutak odigravanja ove utakmice, jasno je da ne postoji bolji trenutak kako bi crno-beli prekinuli negativnu seriju protiv Milana.
Družina trenera Obradovića igra sve bolje, dok u Milanu ne cvetaju ruže. Četiri pobede Partizana u nizu naspram četiri uzastopna poraza “Manekena”. Najbolji igrač posle povrede ponovo je na parketu i nosi svoj tim. Na drugoj strani, onaj koji ima identičan epitet nije ni doputovao na utakmicu.
Parni valjak je prethodnu sezonu preokrenuo trijumfom protiv Anadolu Efesa pri negativnom omjeru 4-9. Ovaj put su bili na 4-6, ali put na kojem se nalaze deluje poprilično poznato. Simbolike radi, poslednji put kada je Partizan pobedio nadoknadili su deficit od 56:39 pred odlučujuću četvrtinu. I upravo taj trijumf na neki način simbolizuje sve ono što Partizan radi na parketu. U prilog im i to što neće biti sami.
Jedno je sigurno. Kada 20 hiljada prisutnih navijača u “Štark areni” podigne svoje šalove pred početak meča uz dobro poznate note, igračima Partizana motiva neće nedostajati. Na njima je da obave onaj teži deo posla.