Ante Žižić ovu sezonu počeo je u Anadolu Efesu, a nastavio u ekipi Virtusa iz Bologne sa kojim je gostovao u Beogradu kod Crvene zvezde.
Ante Žižić je tokom sezone iz ekipe Anadolu Efes na iznenađenje mnogih prešao u Virtus iz Bologne, čiji dres novi već dva meseca.
“Dobro sam, došao sam pre dva meseca, stvarno je brzo prošlo. Ritam sezone i raspored utakmica je ludnica, trebalo mi je vremena da se prilagodim na nove saigrače, okruženje… Sada je dobro. Ulazimo u finalni deo sezone koji je uvek težak, ima povreda, raspored gazi i ne pita te ništa. Treba da budeš spreman svakog dana za nešto novo” – počinje Žižić razgovor za Mozzart Sport.
Tvoj prelazak u Virtus mnoge je iznenadio, kako ti sa ove distance gledaš na tu odluku?
“Iznenađenje možda, ali kada pogledamo širu sliku… Prva sezona u Efesu bila je super, onda je došlo do brojnih promena, trenera, igrača, sistema… Na početku sam imao ulogu sa kojom sam bio zadovoljan, baš protiv Partizana doživeo sam povredu lista što me je izbacilo iz programa mesec dana.
Zbog rasporeda i svega nisam mogao da uđem u ritam treninga i utakmica, niti da vratim formu. Osim toga, u rotaciji su bila četiri centra, bio sam u situaciji da mi ugovor ističe na kraju sezone…”
Kakv odnos ima sa trenerom Lucom Banchijem?
“On je vrhunski trener, ima košarku u malom prstu. Podelio je jasno uloge, ovo je tim sa mnogo iskusnih igrača koje ne treba nešto da učiš, već da ih staviš u najbolju situaciju za njihov stil igre. Toko, Bellineli, Dunston… Sve su to jako iskusni momci, neki su bili u NBA, a svi su u Evropi jako dugo. Luca je takav da ima otvorenu komunikaciju sa igračima, brzo sa svakim nađe zajednički jezik. Baš to što su uloge podeljene, rezultiralo je dobroj hemiji”.
Ognjen Dobrić mu je saigrač u Virtusu.
“Ma, Ognjen je sjajan. On i ja smo tako brzo kliknuli. Kada si u inostranstvu, pa možete da pričate jezikom koji obojica dobro razumete, to pravi veliku razliku. Nažalost, kada sam došao on se povredio i bio je van stroja mesec dana. Prvi mesec nismo mnogo vremena proveli zajedno, ali sada… Tu smo, držimo se, podrška smo jedan drugome i mnogo mi pomaže što imam nekog kao što je on”.
Žižić je u Maccabiju iz Tel Aviva sarađivao sa Ioannisom Sfairopoulosom.
“Ioannis me je preporodio. Za njega imam samo reči hvale, kao trenera i čoveka. Moja najbolja odluka u karijeri bila je da nakon tri godine provedene u NBA dođem kod Ioannisa. Čovek me doslovno preporodio i prvi put sam imao konekciju sa trenerom koji nije samo prijateljski, nego je u svakom smislu vrhunski na relaciji trener-igrač.
Znao sam u svakom trenutku šta traži od mene, bio mi je velika podrška, držao mi je leđa i na tome sam mu vraćao iz utakmice u utakmicu na najbolji način. Svaka pohvala za njega. I danas sebi kažem, sutra bih opet voleo da mi bude trener”.
Da li je baš otvorenost ono što ga čini drugačijim od ostalih trenera, naravno uz njegovu filozofiju i pečat koji ostavlja na svaki tim?
“Sa ljudske strane, čovek je fenomenalan. On ne gleda ime, ko si i šta si, njemu je teren jedino merilo. To igračima mnogo znači, jer znaš da kroz trening ili utakmicu možeš da se izboriš za dodatni prostor. Prepošten je, ima i on velika očekivanja i trener je kod koga se dosta radi i traži mnogo zalaganja, borbe, ali dobićeš priliku kod njega ako si uporan i vredan. To se ne viđa često u Evropi”.
U kontaktu je sa ivšim saigračem iz Anadolu Efesa Vasilijem Micićem, koji kao preporeođen igra u Charlotte Hornetsima.
“Mi smo u stalnom kontaktu. Suština NBA lige je prilika koju dobiješ ili je ne dobiješ. A Vasa u Oklahomi nije imao nikakvu priliku. I kada bi igrao, bilo bi to nešto sitno. Jako je teško kada bez kontinuiteta igraš, jer treba organizacija da veruje u tebe. Vasa je pretalentovan igrač i znao sam da će, čim dobije veću rolu, odmah to da iskoristi.
Od trejda u Charlotte pokazuje svoje pravo lice, pa se onda brzo i zaboravi sporiji početak. Našao je svoju sredinu, u kojoj se oseća dobro i može da pokaže svoj pravi talenat. Presrećan sam zbog njega jer sam očekivao da će igrati ovako, samo ako dobije prostor.
Videli smo da je u Evropi dominirao, tamo je košarka drugačija i sada, kada igra na širem terenu mogu do jačeg izražaja da dođu njegovi kvaliteti, vizija terena, dodavanja, realizacija. Tamo mu je sada sigurno mnogo lakše” – završio je Žižić.
Podkast specijal: Put oko sveta sa košarkaškim portalom Basketball Sphere za 15 dana
Jubilarno 100. izdanje podkasta “Nebeska Udica” bilo je posvećeno nezapamćenom poduhvatu portala Basketball Sphere. Prošlog leta pred početak FIBA Svetskog prvenstva, novinarska ekipa uhvatila se u koštac sa velikim izazovom – da pred početak planetarne smotre intervjuiše pojedince iz SVAKE od 32 selekcije na turniru.
Na kraju, zbog rigoroznih pravila Košarkaške federacije Australije, taj cilj nije ispunjen. Međutim, 31 od 32 nije bio uopšte loš procenat, pogotovo kada se u obzir uzme to da su za Basketball Sphere govorili Sergio Scariolo, Gianmarco Pozzecco, Vincent Collet, Tyrese Haliburton, Aleksa Avramović, Thomas Walkup…
Od reprezentativca Obale Slonovače i velikog navijača Partizana, kojem je želja da poseti “Štark arenu”, razgovora sa prvotimcima Japana u gluvo doba noći, filipinskim košarkašima kao mega zvezdama, do pomenutih velikih skalpova… Nekoliko dana, manja grupa novinara i najava FIBA Svetskog prvenstva, kakva do sada nije bila viđena na planetarnom nivou. O svemu tome u najnovijem podkastu.