Jaycee Carroll, bivši igrač Real Madrida, govorio je za Basketball Sphere o igranju u belom dresu, šta radi u “penzionerskom” dobu i drugim temama.
Amerikanac je neko ko je ostavio zaista ogroman trag u Madridu. On je tamo proveo veliki deo svoje karijere i ako pomislite na timove Real Madrida iz prošle decenije, sigurno je jedan od igrača koji će vam pasti na um.
Sada kada je ušao u petu deceniju života, vratio se u Ameriku, tačnije u Jutu. Tamo je proveo četiri godine, studija na Univerzitetu Utah State, u Salt Lake Cityju. Naše prvo pitanje se upravo odnosilo na to kako mu je u penziji, a poručio je da nije lako.
“Kada sam sedeo pored terena i gledao kako moj tim igra, pomislio sam kako je teško. Moji saigrači, prijatelji, gomila njih i dalje igra. Sama prilika da igrate sa prijateljima i da se takmičite na tom nivou je nešto što ne može da traje zauvek i zauvek će mi nedostajati ta osećanja“, započeo je razgovor za naš portal Jaycee Carroll.
Trag nije ostavljen samo u glavnom gradu Španije. Njegov koledž tim, Utah State Aggies, je povukao broj 20 u njegovu čast. Koliko je to njemu značilo, objasnio je biranim rečima:
“Mislio sam da je to neverovatno! To je nešto za šta radiš čitav život. Želiš da pokušaš da budeš deo istorije jednog univerziteta i to je bila velika čast za mene kada sam video da moj broj ide pod svodove dvorane.”
Karijera u Real Madridu
Posle sjajne koledž karijere, naš sagovornik je odlučio da se oproba u Evropi. Prvo je bio član italijanskog Teramo Basketa, koji je nažalost raspušten 2012. godine. Posle toga je otišao na Kanarska ostrva, gdje je bio član Gran Canarije. Posle dve godine, usledio je poziv koji će mnogi reći da se ne odbija. Ispričao nam je ukratko kako je tekao proces pregovaranja sa čelnicima “Los Blancosa”.
“To je bio poprilično jednostavan proces. Proveo sam dve godine u Gran Canariji, gde sam svake godine bar dva puta igrao protiv njih. Igrao sam i protiv Barcelone takođe. Tako da igrao sam najvišem mogućem nivou protiv najboljih timova Evrope. Da budem savršeno iskren, pregovori su počeli tako što sam imao dobre partije protiv njih. Igrao sam dobro i imao sam repertoar koji je Real Madrid tražio u tom trenutku”.
Gotovo da se sam uveo legendarni šuter u sledeće naše pitanje. Stariji fanovi koji u to vreme pratili Endesa ligu, setiće se performansa Carrolla protiv njegovog budućeg tima. U četvrtfinalu Kupa Kralja 2011. godine, postigao je u WiZink Centru 30 poena u porazu popularne “Grance”. Jaycee Carroll je uvideo važnost te utakmice, a i ceni da mu je promenila tok karijere.
“To je pomoglo, naravno. Mislim da je to bio meč koji je promenio sve za mene. Sigurno je da me je ta utakmica stavila na mapu u Evropi. Demonstrirao sam da mogu da igram na evroligaškom nivou, sa najboljim igračima. Dokazao sam da moja veličina nije toliko bitna, nisam mali, visok sam 187 cm, ali sam uspeo prevaziđem bilo kakve fizičke nedostatke zahvaljujući veoma jedinstvenom setu veština koji mnogi igrači nisu imali”.
Vratili smo se 13 godina u prošlost. Real Madrid igra sa Partizanom u punom “Pioniru”. Prvi put da je momak iz Wyominga iskusio takvu atmosferu, a govorio je o tom meču sa puno entuzijazma:
“Da, sećam se. Igrali smo u staroj dvorani. Kakvo je to iskustvo bilo. Navijači su bili neverovatni. Neprijateljsko okruženje, ali u dobrom smislu. Bilo je zastrašujuće samo po sebi otići tamo i igrati”.
Beograd pamti po dobru i zlu
Petar Božić, sadašnji trener London Lionsa je dobio nadimak “Jaycee Carroll stop” posle defanzivnih bravura nad našim sagovornikom. Ipak nije samo on ostao u sećanju Amerikancu, već sami timovi koji su zadali dosta muka Realu.
“Sećam se da sam imao mnogo teških bitaka u Beogradu. Morali ste da se borite za sve, ti timovi su bili fizički imponznanti. Nisam pobedio na mnogo utakmica u Beogradu, da budem iskren. Imao sam nekoliko dobrih partija, ali da, Beograd i srpski timovi… jako je teško bilo sa njima”.
Final Four 2018. godine je bio prvi koji je organizovan u Beogradu. Titula se vratila u Madrid, a naš sagovornik je bio važan šraf tima Pabla Lasa. Ipak, istakao je da vrlo verovatno taj tim nije trebalo da bude u finalu, ali isto tako Jaycee Caroll je uživao u glavnom gradu Srbije.
“Moje najbolje sećanje o tom timu, jeste da nismo ni trebali da budemo u finalu. Završili smo regularni deo sezone na petom mestu. Imali smo veoma težak meč sa Panathinaikosom u četvrtfinalu, gde smo izgubili skoro 30 razlike (95:67). Onda se sećam da je sve kliknulo odjednom. Pobedili smo u drugoj utakmici i nismo izgubili nijednom posle toga. Pobedili smo na svim preostalim mečevima. Ono čega se najvišem sećam jeste da je grad Beograd bio neverovatan.
Moja supruga je doletela i provela se sjajno. Gostoprimstvo je bilo sjajno i Arena je neverovatna sama po sebi. Imali smo teške utakmice tamo pred tribinama koje su bile rasprodate. Što se tiče samih utakmica, ja sam ispunio svoju ulogu. Da li sam se izdvajao? Ne, ali sam radio ono što je trebalo. Pogađao sam šuteve i pomogao sam da tim bude u poziciji da pobedi. Solidno sam igrao u odbrani i to je bila utakmica gde je Edy Tavares blistao, kao i Trey Thompkins. Naravno, Luka Dončić je bio isto sjajan”.
Mentor Luki Dončiću
Uloga mentora takvom talentu kao što je Luka Dončić, sigurno je teška. Ipak to je bilo neophodno, jer moramo da se setimo da je mladi Slovenac imao svega 16 godina kada je debitovao za seniorski tim kraljevskog kluba. Govorio o njemu Jaycee Carroll u superlativu:
“Mi smo mu bili mentori koliko smo to mogli. Sećam se da je Pablo Laso igrao jedan na jedan sa njim, pogotovo tokom presezone. Kao veteran pokušao sam da mu pomognem da bude uspešan. Luka je radio stvari koje su bile neverovatne, ima taj set veština koji verovatno skoro niko nema. Zabeležio je sedam triple-doubleova zaredom i on je stvarno dobar čoveče”.
Često timovi dobiju identitet porodice. To je nekako prisutno u dve najveće sportske sekcije “Los Blancosa:
“Ti momci su mi kao braća. Svaki tim sa kojim osvojite neki šampionat i uradite velike stvari, ostaće neko bratstvo. Košarka je uvek zajednička stvar svima, ali mogu da sedim sa bilo kim i da razgovaram, zbog tog bratstva. Jezici, kultura, zemlje sve to postaje zajedničko i vrlo sam ponosan što sam deo evropske košarkaške istorije”.
Jaycee Carroll i Crna Gora
Da, dobro ste videli. Postojala je mogućnost 2013. godine da Jaycee Carroll obuče crveni dres i postane član crnogorskog tima. Ipak to se brzo izjalovilo i postao je član reprezentacije Azerbejdžana.
“Proveo sam šest nedelja sa Azerbejdžanom i odradio sam kvalifikacije za EuroBasket. Onda ne mogu da setim, da li je to bilo u tom nekom periodu ili godinu-dve kasnije, prilika se javila da igram za Crnu Goru, što je moglo da bude neverovatno. Javio se trener Luka Pavićević i hteo je da dođem i da treniram individualno tokom leta. Na kraju, ispostavilo se da se nisu stvari složile, ali je moglo da bude kul iskustvo”.
Azerbejdžan je doveo u pretkvalifikacionom prozoru za Mundobasket 2027. godine dva nova igrača. U pitanju su svima poznati Zach LeDay i Donta Hall. Naravno “Azeri” nemaju razvijenu košarkašku tradiciju, ali naš sagovornik ceni da se tamo ovaj voljeni sport može tako razviti, a uz naveo je nekoliko primera dobre prakse:
“Mislim da može. Nezgodna je situacija, jer ima ljudi koji se osećaju tako kako se osećaju. To je prilika i može da se pomogne tako nekim evropskim timovima. Stvarno može da se dobije dobar podsticaj na taj način. Sećam se da je Bo McCalebb došao u Severnu Makedoniju. Serge Ibaka i Nikola Mirotić su igrali za Španiju. Definitivno može tako da se započne program, da se upotpuni rupa u rotaciji i ako se to radi umereno, nemam ništa protiv”.
Tuča koja je obišla svet
Svi se sećamo tuče na kraju druge utakmice između Madriđana i Partizana. Jaycee Carroll je naravno ispratio taj nemili događaj, a zanimljivo je govorio o njemu.
“Gledao sam to sa druge strane sveta, u drugoj zemlji i nisam znao okolnosti. Jedino što sam znao jeste da su to moji momci, moji prijatelji, saigrači. Sve što sam mislio u tom trenutku jeste da bih voleo da sam tu i da se tučem sa njima”.
Taj snimak se pojavio na ESPN-u i vrlo brzo je postao viralan. Samim tim evropska košarka je napravila veliki proboj u američko tržište, a naš sagovornik misli da će to biti sve prisutnija pojava.
“Da i te kako. Imate momke koji u NBA govore o evropskom iskustvu. Na primer, Nikolu Jokića pitaju: ‘Kako ćete da se nosite sa pritiskom ove utakmice?’ A Nikola onda kaže: ‘Hej, igrao sam u Srbiji brate’. Takve stvari američke navijače tera da se zapitaju o čemu on priča? Onda im pokažu snimke Partizana, Crvene zvezde i onda budete u fazonu: ‘O moj Bože’!
Pokazuju im isto snimke Bobana Marjanovića dok je bio u Crvenoj zvezdi. Luka Dončić je isto rekao da je lakše postići koš u NBA ligi, nego u Evropi. Ljudi na to obrate pažnju i to dovodi pažnju ka Evroligi”.
Šuteri i zanimljiva debata
Ako ste gledali Evroligu i pomno je pratili u poslednjih 10-15 godina, kada pomislite na šut za tri poena, mislite na Jayceea Carrolla. Pitali smo ga ko je za njega trenutno najbolji šuter u Evropi, a onda smo ušli u malu debatu. Sagovornik je autora zapitao u jednom trenutku ko je za njega najbolji šuter u Evroligi ove sezone.
“Borio sam se i radio sam dosta na tome da razvijem tu veštinu kako bih mogao da budem smatran za jedan od najboljih šutera. Što se tiče momaka, ne bih mogao da izdvojim nekoga, jer nisam pogledao dovoljno utakmica ove godine. Ko je za tebe najbolji šuter trenutno?”
Autor je odgovorio: Markus Howard, Mike James, Vanja Marinković kao šuter koji je vrlo potcenjen.
“Video sam neke stvari koje su ti momci uradili. Svi su sjajni šuteri. Ne izlaze toliko iz blokova koliko i ja. Recimo pre tri godine ta lista bi bila: Kyle Kuric, Marcus Eriksson i braća Bertans. Obojica sjajni šuteri. Ako odete još nekoliko godina ranije, Juan Carlos Navarro je bio sjajan šuter takođe. Malo drugačiji stil ponovo. Navarro je imao malo više loptu u rukama od mene, ali ja sam dobro izlazio iz blokova u punom sprintu”.
Posle karijere, Jaycee Carroll se okrenuo ka biznisu. Mnogo profesionalnih sportista bankrotira nakon završetka profesionalne karijere, a naš sagovornik se stara da im se to ne desi kroz investicije:
“Ja se staram da sportisti ne bankrotiraju. Uvideo sam 2020. godine kada sam sedeo u svlačionici Real Madrida da ljudi gube plate ili da neće dobiti plate nekoliko meseci zbog korone. Video sam strah i brigu u nekim igračima, jer neki žive od plate do plate. Tog dana sam odlučio ću otići nakon kraja karijere u finansijsku industriju. Želeo sam da imam finansijska rešenja i ekspertizu kako bih mogao da budem mentor i da učim ljude.
Svim sportistima sa kojim sam sarađivao mogu da pružim priliku da žive dobar i dug život finansijski i nakon košarke. Mladi smo kada igramo i naravno zarađujemo dobar novac, ali to može da traje 15-16 godina i to ako smo srećni. Nakon toga imate 40 godina i imamo mnogo života posle. To radim sada. Mentor sam igračima i stavljam ih u poziciju da budu bogati do kraja života“, zaključio je za Basketball Sphere, Jaycee Caroll.