Cralos Arroyo, generalni menadžer i košarkaška legenda Portorika u intervjuu za Mozzartsport pričao je o FIBA svetskom prvenstvu, ali i reprezentaciji Srbije.
Dugogodišnji NBA playmaker, veoma uspešan na evropskom kontinentu, je veliki poklonik srpske košarke, a mnoge uspomene ga vezuju za ove prostore.
Proslavljeni košarkaš Portorika dao je svoje viđenje reprezentacije Srbije.
,,Igrate najbolju vrstu košarke na svetu. I to traje godinama. Nedostaje vam dosta bitnih igrača, ali i dalje je to ekipa za respekt. Imate igrače koji znaju kako se igraju velike utakmice” – počeo je Arroyo i dodao:
,,Jedina stvar koju sam sada primetio kod vas jeste da dođete do tačke kada ste zadovoljni urađenim, kao da vam dosadi takmičenje ili ste previše dobri, pa malo izgubite fokus na utakmicu.”
Portoriko se sa reprezentacijom Srbije susreo dva puta u kratkom periodu.
,,To sam baš i primetio u susretima sa nama. Napravite razliku i onda se zadovoljite učinjenim, pa kad opet zagusti, vi se uključite i završite posao.”
,,To sam pričao Bogdanoviću pre neki dan. Na ovakvim turnirima ne smeš sebi to da dozvoliš, da se uključuješ i isključuješ po potrebi. Jednostavno, moraš da naučiš da igraš konstantno svih 40 minuta kako bi napravio rezultat. Ako igrate samo zbog razlike, pa gubite fokus, to je nije dobro. To stalno pominjem i svojim igračima, ne postoji prekidač da se uključiš ili isključiš. Ako zagrizeš, ideš do kraja” – objašnjava GM reprezentacije Portorika.
Kult reprezentacije je razlog Arroyove naklonjenosti srpskoj košarci.
,,Izuzetno poštujem srpsku košarku i sve što radite, kao i kulturu koju gajite. Počinje od toga kako prilazite svakoj utakmici, kako se spremate za istu, pa čak i van terena, kada vas vidim sve da pijete kafu zajedno…”
,,To je kultura, to je veza koja se stvara van terena, a kada dođete na parket, vidi se rezultat tog zbližavanja. Imate sjajnu hemiju na terenu i van njega. Vidim da mnogo vodite računa o tome, bez obzira na to što mnogi dolaze sa različitih strana, ovo ostaje. Svi izlazite na parket u isto vreme, svi se ponašaju prikladno” – ističe Arroyo.
O Bogdanoviću, Guduriću, Nikoli Joviću
Izostankom Nikole Jokića, Bogdan Bogdanović je “prva violina” ove ekipe.
,,Uvek sam bio njegov veliki poštovalac. Poznajem ga još kao klinca, kada je bio u Partizanu, a ja u Galatasarayu. Igrali smo jedan protiv drugog u Evroligi, to mu je bila godina kada je eksplodirao. Kod njega me je uvek privlačilo to što igra bez straha, još od malih nogu. Uvek je verovao u svoju igru i bio pun samopouzdanja. To jako cenim kod njega.”
,,Van parketa je super osoba, volim da sednem sa njim, da pričamo o svemu. Vidim da je njegova porodica uvek uz njega, oni su mu jak oslonac na svakom koraku. Pravi lider, biće to i narednih godina. Nedostaju vam Jokić i Micić, ali volim da vidim kako Bogdan igra. Da, niste kompletni, ali i dalje je to respektabilan tim. Bogdan može da vas odvede tamo gde treba.”
Ipak, po Arroyovom ukusu je ponajviše, kako on kaže: ,,Onaj momak koji igra za Fenerbahce, levoruki bek”.
“Marko Gudurić mi se baš sviđa. Baš volim da ga vidim kako igra. Sjajno donosi odluke, šutira, brze noge. Deluje kao da je sporiji kada dribla, ali onda samo krene i bup-bup, prođe do koša brzo. To mi se sviđa, kako menja brzinu kretnji, odluke koje donosi, ima dobar pregled igre, visok, a bek” – priča Portorikanac.
Kao bivši as Miamija i neko ko živi tamo, Arroyo nije mogao da ne pomene Nikolu Jovića
,,Draftovali su ga prošle godine, nije igrao mnogo zbog povrede. Čuo sam samo najbolje o njemu iz Miamijeve organizacije. Nisam očekivao da će biti toliko visok, baš ostavi utisak kada ga vidiš uživo. Iznenadio sam se kako je građen, kako gleda igru. Vrlo je efektivan. Prvi put sam ga, iskreno, video kako igra protiv nas. Ima dobar osećaj, zna kada da napadne koš, kada da šutne. Vidim da je mnogo radio u Miamiju, a verujem da će oni biti jako zadovoljni onim što je pokazao”.
Jugoslavija? Najtalentovaniji tim protiv kojeg sam igrao
Carlos Arroyo je svoju poslednju utakmicu u reprezentaciji odigrao na parketu Beogradske arene, protiv selekcije Srbije, u finalu olimpijskih kvalifikacija.
,,Bio je to baš težak dan za mene. Znao sam da mi je poslednja utakmica u reprezentaciji. Dok sam se spremao za duel, pokušavao sam da ostanem fokusiran na to da probamo da pobedimo, da uradim sve što mogu. Razne emocije su me obuzimale, ipak imaš samo jednu poslednju utakmicu u reprezentaciji.” priseća se nekadašnji bek Portorika i nastavlja:
,,Nisam čak nikom rekao da mi je to poslednji meč za Portoriko, čuvao sam to u sebi do kraja, posle utakmice sam saopštio saigračima. Znam da je trebalo da odigram bolje, ali sve je bilo tako emotivno. Još od veče pre utakmice je postajalo sve teže. Ostao sam budan dugo, nisam mogao ni da jedem lepo, da se fokusiram… “
,,Srećan sam što sam mogao da se oprostim od reprezentacije protiv tako velikog i jakog tima, kasnije ste osvojili srebro u Riju. Baš ste bili moćni. To me je čak i utešilo na kraju, vi ste zaslužili da odete u Rio.”
Poslednje zlato Jugoslavija je osvojila 2002. godine. Na putu ka tronu, Portoriko je bio jedna od selekcija koja je uspela da skine “skalp” toj ekipi.
,,Bio je i ostao najtalentovaniji tim protiv kojeg sam igrao, uz onu Argentinu sa Ginobilijem, Nocionijem, Scolom”, ističe Arroyo, pa nastavlja:
,,Naravno, igrao sam i protiv SAD na Olimpijskim igrama, ali ti momci su bili još mladi, iako su imali Duncana, Iverson, Marburyja… LeBron je bio tek na početku. Dok je Jugoslavija bila baš zrela“.
,,Iskreno, nisam verovao da imamo šansu da vas pobedimo. Ali, među igračima stalno govorimo da moramo da izađemo na parket i da se borimo, pa šta bude. Sećam se vašeg tima – Vlade, Peđa, Bodiroga, Jarić, Gurović, Radmanović, Rakočević, Tomašević, Drobnjak… Šta da kažem. Uzeli ste zlato!
Ipak, iako Jugoslavija nije igrala najblistaviju košarku u Indijanapolisu, uspeli su Pešićevi izabranici da dođu do najsjajnijeg odličija.
,,Da, sećam se snimaka koji su isplivali kada ste se vratili iz SAD kući. Bila je ludnica na ulicama, preko 100.000 ljudi došlo je da pozdravi ekipu. Tako nešto nikada ranije nisam video u košarci. U fudbalu je bilo, ali u košarci… Vau. Ne znam kako je bilo kod vas kada ste izgubili od nas, ali pretpostavljam da vam se svet srušio” – priseća se Carlos Arroyo.