David Mirković je skrenuo pažnju na sebe od prvog trenutka kada je dobio priliku na terenima ABA lige i deluje da mu je “plafon” dosta visok.
Region je uvek bio bogat talentima kada je košarka u pitanju. Mnogi velikani igre pod obručima su stasali upravo na našim prostorima. Međutim, kada se pojavi mladi košarkaš koji ima potencijal, važno je da dobije minute i poverenje od svog trenera.
Studentski centar je tim koji ima interesantan koncept, u kome su mladi igrači zastupljeni. Pa ipak, David Mirković je momak koji ima samo 17 godina. Bez obzira na to, dobija sve više prostora. Utisak je kada se pogleda sve na polovini sezone da je zaslužio svaki minut koji je proveo na parketu.
Košarkaški geni kao bitan faktor
Da bi neko bio uspešan sportista, nije preduslov da su mu roditelji bili uspešni u sportu. Naprotiv, često se desi da deca velikih sportista “puknu” pod pritiskom i da zbog toga ne ostvare ono što su u teoriji mogli da “dohvate”.
U slučaju Davida Mirkovića, postoje košarkaški geni. Njegova majka Jelena bila je jedna od najboljih jugoslovenskih košarkašica u svom vremenu. Igrala je na poziciji centra, te je učestvovala na tri Evrobasketa. Jedna od karakteristika u njenoj igri, bila je meka ruka.
Bez obzira na košarkaške gene, prva ljubav Mirkovića, bio je fudbal. Međutim, neke stvari su uticale na to da promeni sport. Pre svega, veliki rast koji je imao u jednom trenutku. Tada su ga roditelji savetovali da se “prebaci” na košarku, što je i uradio.
Utisak je da nije pogrešio. Iako se radi o mladom momku, evidentno je da ima ogroman potencijal. Mnogi ga porede sa njegovom majkom, pre svega zbog dobrog šuta, jer im je to zajednička karakteristika.
Koncept tima idealan za razvoj Mirkovića
Da bi mladi košarkaš uspeo, nije dovoljno samo da je talentovan. Mnogo je faktora koji su bitni. Jedan je i sastav u kome se mladi košarkaš, u ovom slučaju David Mirković, nađe. Utisak je da je Studentski centar sa svojom koncepcijom idealan za mladog Crnogorca.
Studentski centar nema pritisak rezultata. Ima dovoljno kvaliteta da ne mora brinuti o opstanku, ali i da završi u play-offu. Na kraju krajeva, o kvalitetu Podgoričana dovoljno govori osvojen Superkup ABA lige.
S obzirom da nemaju prevelikog rezultatskog pritiska, mogu istrpiti mladog igrača. Stiče se utisak da nema mladog igrača koji će se pojaviti, a da neće praviti greške, što je sasvim normalno. Kroz loše poteze, igrač može samo napredovati. Međutim, da bi se to desilo, mora imati podršku trenera, saigrača i kluba. Ako će igrač da “leti” iz igre na prvu grešku, talenat mu neće biti dovoljan.
Mirković nema problema sa ulogom i minutažom. Za svoje godine dobija dovoljno prostora, ali isto tako i vraća poverenje na pravi način. To se moglo videti već u uvodnim kolima takmičenja. Tada je Studentski centar vodio Andrej Žakelj. Mladi krilni centar bi dobijao priliku u ključnim momentima utakmica, te bi svojim potezima pomagao svojoj ekipi da dođe do trijumfa.
Lider sa karakterom šampiona
Mladi igrači imaju različit put. Obično se dešava da veliki klubovi svoje talente ubacuju u igru kada je pitanje pobednika rešeno. Real Madrid je valjda “poslednji Mohikanac” u ovim stvarima, jer svake sezone izbaci nekog talentovanog igrača, koji dobija prostor često i u startnoj petorci.
Mirkovićev početak je bio neka sredina ove dve varijante. Nije bio start, ali je dobio šansu kad se lomilo pitanje pobednika. Studentski centar je u uvodna dva kola savladao Split i Zadar, a mladi košarkaš je u oba susreta imao bitnu rolu iz drugog plana.
Time je pokazao dve stvari. Prvo, pokazao je da je zaslužio poverenje trenera. Drugo, pokazao je da nema straha. Bez obzira što je bio na parketu u momentima kada se odlučuje pobednik, igrao je bez straha.
Strah je generalno veliki problem. Ljudska psiha je čudna. Kada se nalazimo u zoni komfora i kada nema pritiska, često nema ni problema. Međutim, kada se od nas nešto očekuje, ma koja sfera bila u pitanju, veća je verovatnost grešaka i “pucanja po šavovima”. Mirković nije imao takav problem. To je zapravo veliki znak da ovaj mladić može uraditi mnogo toga u svojoj karijeri.
Da bi neki mladi košarkaš došao do uspeha, neophodno je da pored talenta ima i još neke karakteristike. Spremnost da preuzme odgovornost i bude lider je nešto što Mirković poseduje. Na takvo njegovo ponašanje utiče dosta i velika doza samopouzdanja. A opet, samopouzdanje crpi zbog toga što ima ogromno poverenje saigrača i trenera. Dakle, sve ove stvari su na neki način povezane.
“Mene je iznenadio s obzirom koliko želi da radi…”
Talenat bez napornog rada je jedno veliko ništa. Ne postoji sportista u istoriji bilo kog sporta koji je bez rada postigao uspeh. I oni najtalentovaniji poput Michael Jordana, morali su raditi. Razlika je samo ko je bio prisiljen koliko raditi na sebi. Oni koji su talentovaniji, mogu i sa nešto manjom količinom rada postići uspeh.
Mladi igrači često ”polete” kada krene da se priča o njima. To se prvo odrazi upravo na njihovom radu. Smatrajući da su dovoljno dobri i da će samo na talenat doći do visina, prestaju sa radom ili ga smanjuju u velikoj meri. Takav odabir je put ka neuspehu, jer na kraju dana bez rada uspeha nema.
David Mirković je to na vreme shvatio. Svestan je da je potencijal i da bi mogao doći do košarkaških visina, ali čvrsto stoji na zemlji. Jasno mu je da mora raditi na svojim nedostacima, kako bi bio još bolji. I sam trener Studentskog centra, Dejan Jakara, pohvalno je govorio o pristupu mladog košarkaša.
”Mene je iznenadio s obzirom koliko želi da radi. Njegova košarkaška inteligencija je na visokom nivou, ali to neće biti dovoljno ako prestane da radi. Svakim danom mu je lakše da me razume i vidi se da mu to pomaže. Zadovoljni smo, ali mora nastaviti tako dalje” – rekao je Jakara posle pobede protiv Budućnosti.
Veliki potencijal, uz prostor za napredak
Mirković ima ogroman potencijal. Velika njegova prednost jeste meka ruka koju maksimalno koristi. Jako dobro čita igru, kako u defanzivi, tako i u napadu. Njegove kretnje bez lopte su sjajne s obzirom na to koliko godina ima.
Takođe, ne beži od uloge lidera što je važna karakteristika kod mladog košarkaša. Greške se ne boji, a već je bilo reči zašto je to tako. Dosta ima i do samog tima i sistema u kome se nalazi, ali i do samog Mirkovića.
Međutim, svakako da ima prostora za napredak. Brzina je u određenoj meri problem i to je nešto na čemu treba poraditi. Fizički može napredovati, mada je taj deo negde i normalan za njegove godine. Ne stvara mu problem, osim kada treba čuvati nekog baš fizički snažnog protivnika. Tu zbog svoje nedovoljne čvrstine, zna ući u probleme sa ličnim greškama.
S obzirom da je poznat kao veliki radnik, Mirković sve ove stvari može ispraviti. Vremena svakako ima, jer ono za njega radi. Već sada, i sa tim određenim nedostacima u igri, izgleda fantastično. Ukoliko poradi na brzini i nabaci još malo mase, biće baš baš paklen košarkaš.
Koji je “plafon” Mirkovića ?
Crna Gora je kroz svoju istoriju imala mnogo fantastičnih košarkaša. Na kraju krajeva, Nikola Vučević je godinama fenomenalan u najkvalitetninoj košarkaškoj ligi sveta. Odlične igre u NBA pružao je i Nikola Peković. Potencijal da krene njihovim stopama, ima i Mirković.
Mirković je definitivno NBA potencijal. Već je zapao za oko NBA skauta i sigurno će u nekom trenutku tamo završiti. Njegova igra je odlična za ono što košarka “preko bare” traži. Dobro će kotirati radi svoje visoke košarkaške inteligencije, jer će verovatno bar neko da krene po njega sa idejom da dobije “svog Nikolu Jokića”.
Ovde, naravno, ne poredimo mladog košarkaša Studentskog centra sa najboljim košarkašem na planeti u ovom trenutku, nego govorimo o tome kako će NBA ekipe rezonovati neke stvari. Koliko god se u Americi cenile fizikalije, Jokić je promenio i njihova shvatanja, pa se kod visokih košarkaša sve više ceni inteligencija.
Preduslov za bilo kakav veći uspeh u karijeri jeste da Mirković ostane zdrav i da ne menja radne navike. Ukoliko nastavi sa marljivim radom, samo nebo mu je granica. I zaista, može da postane sivi soko koji je poleteo iz Podgorice i odleteo u košarkaške visine.