Siguran sam kako se na nekom boljem mjestu igra paklen basket. Deki, Dražen, Mirza, Krešo, Radivoj, Kobe i Martin otišli su prerano, ali njihova zaostavština je ono što nikada neće izbedeti.
Osećam se vrlo nekompetentno za pisanje posthumnog teksta o ljudskoj veličini kakva je bio Dejan Milojević. Ipak, ukazao bih vam na jedan detalj koji moram ispričati i smatram da se treba reći kada govorimo o Dekiju.
Prvenstveno, bio sam premlad da bih bio svestan njegovih igara i svega onoga što on radi na terenu, a tek sam u zrelijim godinama počeo poimati koliko je zapravo dobar bio. Počeo sam pratiti košarku s razumevanjem što se zapravo dešava na terenu negde oko 2007. godine. Tada na hrvatskoj televiziji nije bilo previše izbora za gledati utkamice osim naravno Cibone, Zadra, Splita, Zagreba i nešto kasnije Cedevite. S pojmom Partizana upoznao sam se tek 2010. godine kada je u prepunoj zagrebačkoj Areni Dušan Kecman stavio “onu trojku” za naslov crno-belih nakon šuta Bojana Bogdanovića.
U tom trenu ja sam zapravio bio na basketu sa svojim društvom. Ne znam iz kog razloga nisam gledao tako bitnu utakmicu, ali sećam se prijatelja koji je došao na basket nakon te utakmice i počeo prepričavati što se sve izdešavalo. U tom trenutku počeo sam poimati košarku i van naših granica.
Steve Kerr flew all the way from San Francisco to Belgrade for Dejan Milojevic's funeral ❤️#warriors #deki pic.twitter.com/fvczZmF9F3
— Basketball Sphere (@BSphere_) February 12, 2024
Kada god je srušen neki rekord gotovo uvek se tu pojavljivalo ime Dejan Milojević
Godinama kasnije, kada sam se odlučio baviti pisanjem o igri koju toliko volim, pojavio se Luka Božić. “Bjelovarski cyborg” počeo je postavljati nenormalne standarde u ABA ligi sa svojim statistikama iz utakmice u utakmicu. Uz te brojke, imponirao je i svojom telesnom građom jer čovek je jednostavno kao “od brda odvaljen.” Kada god je srušien neki rekord gotovo uvek se tu pojavljivalo ime Dejan Milojević. Počeo sam polako shvatati da se radilo o jednom vrhunskom velemajstoru košarkaške igre koji je u tom trenutku bio pomoćni trener u Golden State Warriorsima.
Kako sam par godina unazad počeo sve više pratiti regionalnu košarku (paradoksalno, jer se Cibona, koja je iz mog rodnog grada, nalazila u nikad goroj situaciji, te nije bilo previše razloga za pratiti istu), jak utisak na mene ostavile su atmosfere na utakmicama Partizana i Crvene zvezde. Tada sam se jedan dan odlučio na jedan “ludi” potez. Radio sam jutarnju smenu na svom poslu, a Partizan je tog dana u grotlu Štark Arene čekao Real Madrid u epskoj seriji četvrtfinala Eurolige. Probao sam doći na utakmicu i par dana ranije, ali je nemoguće bilo doći do karte.
Ono što mi je privuklo pažnju bilo je nasmejano Dekijevo lice
U međuvremenu, u Srbiji se desio nemili događaj koji ne želim sada spominjati, pa su se navijači odlučili kako u prvom poluvremenu nema navijanja (glavni razlog zbog kojeg sam došao iako su na terenu bili heroji moje mladosti – Željko Obradović, Rudy Fernandez, Sergio Llull, Sergio Rodriguez). Izašao sam ranije s posla tog dana, pokupio prijatelja i uputio se put Beograda ne znajući hoću li uopće stići na početak same utakmice. Da ne dužim, sve je prošlo u najboljem redu, utakmica je bila fantastična, osetio sam i kako je to kada “Grobari” ispune dvoranu do poslednjeg mesta, te sam se tako zaputio put Zagreba zadovoljan.
Na toj utakmici sam malo dublje shvatio veličinu Partizana, njihovih navijača i svega ostalog pa sam počeo malo kopati po njihovoj istoriji. Ime koje se opet pojavilo bilo je Dejan Milojević. U međuvremenu sam naravno nastavio pratiti najbolju košarkašku ligu sveta, ali uz par godina posta nakon smrti omiljenog mi Kobe Bryanta, još jednog prerano otišlog velikana. Nikola Jokić me vratio pred male ekrane kada je NBA u pitanju. To je jedan od onih slučajeva kada vas igrač jednostavno na prvu “kupi”. Prateći tako Jokića, iz godine u godinu sam pomalo istraživao o njemu, a ime koje je opet iskočilo bilo je, pogađate, Dejan Milojević. Deki kao njegov prvi trener s kojim je uspio zadržao bratski odnos i kada je otišao na najvišu stepenicu što se košarke tiče.
Ono što mi je privuklo pažnju bilo je nasmejano Dekijevo lice. Apsolutno svaki podcast, shorts ili slika – Deki s onim širokim zaraznim osmehom.
Dejan Milojevic 🙏 😥pic.twitter.com/sF8JZvDist
— Basketball Sphere (@BSphere_) January 22, 2024
Njegov košarkaški put odveo ga je u najveći tim moderne ere
Prateći detaljnije, svako veče pre utakmice na večeri s Dekijem imena kao što su Dario Šarić, Jusuf Nurkić, Nikola Vučević, Vlatko Čančar, Goga Bitadze. Nije bitno koja nacija, Deki je uvek bio tu. Jednostvano nije bilo čoveka koji se loše osećao u njegovom društvu. To ne može bilo ko. U ovom modernom vremenu gde svi žurimo jednostavno nemamo vremena za nikoga osim sebe. Posvećeni smo maksimalno sebi, ali ne i Deki. Deki je uvek bio tu.
Na kraju krajeva, njegov košarkaški put odveo ga je u najveći tim moderne ere. Ekipu koja je apsolutno promenila narativ košarke i stvorila nove trendove s trenerom i igračima koji su verojatno Top 10 svih vremena u svojim kategorijama. Kada su upali u crnu rupu, shvatili su da se čak i oni trebaju nadograditi. Doveli su tako stručnjaka za napadačke setove i rad s centrima, našeg Dejana Milojevića. Kažem našeg jer je on zaista bio svačiji. Imao si osećaj kao da ga uvek možeš nazvati i on će biti tu za tebe iako te ne poznaje.
Retka sorta ljudi. Koliko je bitna njegova uloga u redizajnu Golden State Warriorsa govore iduće činjenice. Kevon Looney je u šampionskom doigravanju odigrao fantastičnu košarku i bio neočekivani X faktor na koji protivnici “Ratnika” nisu imali odgovor. Tako je ostvarivao brojke koje nije imao nikad ranije u karijeri. U proseku je u 13 utakmica (osam puta prva petorka) imao 13.1 skokova za samo 25 minuta parketu. Protiv Memphis Grizzliesa beleži utakmicu s 22 skoka i tu sve kreće za njega u tom play-offu.
Photo of the Day: In honor of Dejan Milojevic, the ABA League today recorded a record number of spectators at the game between two teams that have marked his career, Mega and Partizan. ⚫️⚪️
— Basketball Sphere (@BSphere_) January 22, 2024
The "Grobari" fans displayed a fantastic choreography! 😍🕊️💔#kkp #starkarena #mega pic.twitter.com/gwJdYNgTnu
Kako je Kevon Looney postao napast u reketu
Protiv Dallas Mavericksa je u finalu Zapadne konferencije imao 22 skoka u trećoj utakmici što mu je bio prvi start uopšte u doigravanju. Utakmicu posle ubacio je 21 poen uz 12 skokova što je bila prva 20-10 partija za centra Warriorsa od 1977. godine i Roberta Parisha. Nakon toga lovi 18 skokova gde Warriorsi zaključuju seriju.
Od jednog Kevona Looneya koji je pre toga u karijeri imao imao najveći prosek u sezoni 7.3 skokova napravio je pravu napast u reketu bez koje Stephen Curry i družina ne bi došli do naslova. Pisao je o tome i jedan od najčitanijih sportskih portala u SAD-u “The Athletic”:
Preko potrebna promena u vidu Dejana Milojevića
Šta više reći kada je ekipa koja je promenila celu jednu eru košarke, dominirala dekadu, trebala promjnu kako bi se vratila na stare staze slave i našli su je upravo u Dejanu Milojeviću. Košarka je za njega bila laka jer je toliko voleo. Looney je u tom doigravanju podsjećao upravo na Dekija – zver u reketu koja je jednostavno predominantna za svoje suparnike.
Počela mi se s godinama sviđati i Mega te način na koji funkcionišu. Tek sada shvatam koliko je Deki bio bitan u stvaranju ovog projekta koji je od kluba starog 25 godina stvorio mašineriju za najviše draftovanih evropskih igrača u istoriji. U viziji Miška Ražnatovića Deki je bio ključan. Stvarao je velike centarske karijere u začetku (Nikola Jokić, Boban Marjanović, Ivica Zubac, Goga Bitadze). U čast njemu Megina dvorana “Mega factory” sada nosi njegovo ime, isto kao i trofej za MVP-ja ABA lige čiji je osvajač tri puta bio junak ove priče. Jedino smisleno. Mega kao sinonim za rad s mladim igračima u kojima je Deki bio kao “riba u vodi”, i trofej za MVP-ja jer je čovek u svom vrhuncu bio sinonim za rekorde regionalnog takmičenja.
On je prije svega bio veliki čovek. U svakom intervjuu naglašavao je jednostavne stvari u životu. Moram priznati da je i te kako uticao na mene kada sam gledao njegovo gostovanje u “Alesto podcastu.” Prvenstveno, zanimalo me s košarkaškog aspekta šta ima za reći taj veliki um. U tom trenutku sam već bio svestan ko je Dejan Milojević.
Poveznica je mnogo, ali u jedno smo sigurni – na nekom boljem mestu igra se pakleni basket
Zanimao me njegov period u Partizanu, početak trenerskog puta u Megi i kako je to sve funkcionisalo. Kako je brusio najboljeg svetskog košarkaša Nikolu Jokića, te kakav je rad u Warriorsima. Podcast je završio, a košarka je bila zadnja stvar o kojoj sam razmišljao. Dekijev pogled na život i zarazni osmeh su me osvojili. Kada je pričao kako je u 20-ima uvek nešto planirao i “morao”, a sada živi opušteno – podsetio me na mene. Istinski me dotaknuo i naveo na razmišljanje o pogledima na život i prioritetima. Takvu je Deki moć imao da utiče na ljude, seizmičku moć pomeranja granica. Ista ona moć koju je imao kao igrač.
Dražen Petrović napustio nas je je s 29 godina posle automobilske nesreće, Kobe Bryant s 42 godine posle pada helikoptera, Mirza Delibašić je zbog borbe s porocima “pokleknuo” u 47. godini. Radivoj Korać je u 30-oj godini nastradao takođe u automobilskoj nesreći. Krešimir Ćosić je izgubio borbu s rakom u dobi od 47 godina, dok je po mnogima jedan od najboljih španskih igrača svih vremena, Fernando Martin, u dobi od samo 27 godina život izgubio takođe posle saobraćajne nezgode. Poveznica je mnogo, ali u jedno smo sigurni – na nekom boljem mestu igra se pakleni basket.
On odgovara: “Zahvalan sam što sam živ”
Smrt Dejana Milojevića me pogodila baš jako. Od smrti Kobe Bryanta nije me toliko pogodio nečiji odlazak, a Dekija sam tek upoznao. Posebno je emotivan video na koji sam naišao nakon njegove smrti kada ga neko iz ekipe Warriorsa pita na čemu je najviše zahvalan u životu. Očekivao sam neki odgovor vezan za košarku), a on odgovara: “Zahvalan sam što sam živ”, uz onaj široki i topli osmeh. Otišao si Deki, neočekivano. Nisi nas pripremio na to i tuga je jednostavno pregolema.
NBA liga je nakon Dekijeve smrti odgodila dve utakmice, a niko iz ekipe Warriorsa nije se oglašavao pet dana. Kada je napokon Steve Kerr izašao u javnost na sreparajućoj pres konferenciji pričajući kako je cela ekipa Warriorsa gledala susret njegova dva kluba, Partizana i Mege, još sam se jednom uverio u moć osmeha koji je osvajao. Kada jedna tako velika i hladna mašinerija kao što je NBA odstupa od svojih protokola, to daje samo konačnu potvrdu lika i dela Dejana Milojevića.
Najveća poseta u istoriji ABA lige
Prosto je neverovatan detalj da su prvi susret po rasporedu nakon Dekijeve smrti igrale dve “njegove ekipe”, Partizan i Mega. Sve u životu ima svoje zašto. U dosta emotivnom ambijentu navijači Partizana srušili su rekord po posećenosti u ABA ligi (23.021). Reči Željka Obradovića najbolje opisuju tu situaciju.
,,Naravno, glavna impresija je ovo što se desilo našem Dejanu. Mnogo je tužno i žalosno, ne bih da ponavljam što sam znao o njemu kao čoveku, igraču i treneru. Ovo što su navijači priredili večeras je pokazatelj ono što je Dejan bio. Najveća poseta u ABA ligi, zahvaljujući njemu, u njegovu čast. Sve ostalo je malo manje važno”, rekao je Obradović.
Tu bih se sada vratio na detalj s početka ovih redova. Dekija nisam poznavao, niti sam ga pratio u karijeri. Postao sam ga svestan tek u skorijoj prošlosti ko je Dejan Milojević. U zadnjih par meseci sam se pobliže upoznao s njegovim likom i delom. Ipak, na mene, ali i na mnoge je ostavio enorman uticaj, promenio mi je neke poglede na život, te je u mojim očima bio istinska veličina. Naučio nas je kako se smejati i ceniti život, a to je neprocenjivo. I zato hvala Deki.
Život nije fer i to posebno boli. Osećaj je da si još toliko toga imao za dati košarci i mlađim naraštajima. Tvoj trenerski put, siguran sam, bio bi ogroman. To je njegova ostavština koju je ostavio meni, a siguran sam i mnogim drugima. Takvog ću te ja pamtiti Deki, i hvala ti na tome.
Golden State Warriors players honored Dejan Milojevic with jerseys bearing his surname during pregame.
— Basketball Sphere (@BSphere_) January 25, 2024
The jerseys were then placed on Deki’s usual seat on the bench.
Hard to watch… 💔pic.twitter.com/NImdlORhHk