Real Madrid u novu sezonu Evrolige ulazi pojačan Facundom Campazzom, što automatski znači da je kvalitetniji u odnosu na prošlu sezonu. Prošle sezone “kraljevski klub” osvojio je titulu prvaka Evrope.
Mnogo toga stalo je u drugi duel četvrtfinalne serije Real Madrida i Partizana. Ekipa Chusa Matea bila je na kolenima, crno-beli su upisali 2-0, ali je opšta tuča na kraju dovela do toga da nosioci igre Željka Obradovića budu suspendovani do pete utakmice.
Real je iskoristio priliku, doveo seriju do majstorice, a onda i iskoristio iskustvo veterana da dođe do potpunog preokreta. Na krilima tog dostignuća, Real je kasnije osvojio titulu, a Mateo sačuvao poziciju glavnog trenera.
Sumnja u Chusa Matea obeležila sezonu
Način na koji je Mateo seo na klupu Real Madrida je specifičan, zbog toga što se uprava “kraljevskog kluba” odlučila da kao alibi iskoristi priču o srčanom udaru Pabla Lasa i ne dozvoli mu da ponovo trenira prvi tim, sa kojim je osvojio brojne trofeje. Toliko puta smenjivani Laso, koji se iz sezone u sezonu evidentno borio i sa vodećima u klubu, sada je i definitivno bio bivši.
Takvu situaciju iskoristio je Mateo, njegov prvi saradnik. Mnogi taj čin nisu smatrali moralnim i to je jedan od dva tereta, koji je trenutni strateg Madriđana morao da nosi na leđima dugo vremena. Drugi je taj što su svi sumnjali u njegove sposobnosti. Često se nazivao neznalicom i nekim ko ne može da nosi sa najvećim evroligaškim trenerima. U jednom delu sezone Real i jeste izgledao neorganizovano, sveden na improvizaciju superkvalitetnih pojedinaca. I to je polazilo za rukom u ligaškom delu sezone, ali trebalo je postizati rezultate i u play-offu protiv ozbiljnijih ekipa. I tu se Mateo snašao. I tu je ponovo improvizacija bila ključ.
Iz prvobitne nemoći u seriji protiv Partizana, Real je zaigrao zonsku odbranu, u kojoj je centralna figura bio Walter Tavares, koji je svojom pojavom sprečavao ulaze ka obruču, a u isto vreme se i čuvao od kontakt igre, jer je imao određenih problema sa ličnim greškama. Ispostavilo se da je to bilo ključno i na Final Fouru. Ta odluka Matea spasila je sezonu Reala, koju je krunisao Sergio Llull šampionskim šutem.
Evroliga – Real Madrid: Roster za predstojeću sezonu
Facundo Campazzo /181cm/ – ARG
Sergio Llull /190cm/ – ESP
Sergio Rodriguez /191cm/ – ESP
Carlos Alocen /194cm/ – ESP
Fabian Causeur /195cm/ – FRA
Rudy Fernandez /196cm/ – ESP
Gabriel Deck /198cm/ – ARG
Alberto Abalde /202cm/ – ESP
Guerschon Yabusele /204cm/ – FRA
Elie Ndiaye /204cm/ – ESP
Džanan Musa /205cm/ – BIH
Mario Hezonja /206cm/ – CRO
Vincent Poirier /213cm/ – FRA
Walter Tavares /220cm/ – CPV
Odlasci: Nigel Williams-Goss, Petr Cornelie, Adam Hanga, Anthony Randolph.
Dolasci: Facundo Campazzo
Evroliga – Real Madrid: Najveći uspeh u elitnom takmičenju
Teško je pobrojati sve uspehe, s obzirom na to da su Madriđani čak 11 puta osvajali Evroligu. Bilo je to 1964, 1965, 1967, 1968, 1974, 1978, 1980, 1995, 2015, 2018. i 2023. godine.
Ono što je primetno, to je razmak od 35 godina, u kojima je osvojeno “samo” tri trofeja. Uslovno rečeno, jer je “kraljevski klub” uvek bio jedan od favorita za trofej. Posle 1980. godine, titulu prvaka Evrope je 15 godina kasnije doneo Željko Obradović sa Arvydasom Sabonisom u timu, dok se na sledeću čekalo još 20 godina.
Ta 2015. jedina je u ovom veku, u kojoj je Real kao favorit dizao pehar namenjen šampionu. Tako nije bilo 2018. godine, kada je Tavares simultankom nadigrao Obradovićev favorizovani Fenerbahce, kao ni ove godine, kada Madriđanima mnogi nisu davali šansu ni da se dokopaju Final Foura. Lekcija je, po ugledu na fudbalsku sekciju, naučena. Kada god naspram sebe imate Real kao rivala, u ma kojem sastavu bio, nikada ga ne smete potceniti. Te 2015. godine, Real je razbio mit o gubitničkom mentalitetu, što je mnogo doprinelo tome da se i naredne dve titule osvoje na šampionski način.
Reč više o treneru – Chus Mateo
Chus Mateo rođen je 1969. godine, a trenersku karijeru počeo je u juniorskim selekcijama Španije, da bi usledili angažmani u Realu, obično u ulozi asistenta, prvo u nižerangiranim ekipama, zatim i u prvom timu, u kojem je bio između 1999. i 2000. godine i 2002. i 2004. godine. Nakon toga, bio je pomoćnik u Unicaji, zatim glavni trener u Zaragozi. Naredne tri godine proveo je u Fuenlabradi. Prvo kao asistent, a onda i kao glavni trener.
Vratio se u Unicaju, pa ponovo u Fuenlabradu, a između je stigao i do angažmana u Kini. Bez prekida je u Real Madridu o 2014-e, da bi na već opisan način preuzeo kormilo tima 2022. godine i u istoj sezoni zagospodario Evropom.
Sada je pred njim duplo veći izazov. Koliko god je bilo zahtevno stići do trofeja Evrolige, Mateo je to uradio iz uloge autsajdera, kada su ga svi otpisali i kada Real nije delovao toliko moćno. Sada će to biti skroz drugačija priča. Nikoga neće iznenaditi njegova zona, koju sada koristi u manjoj meri. Zato će upravo ova sezona biti pravo lice Matea.
Evroliga – Real Madrid: Očekivanja
Isto ono što je napisano za Matea, važi i za Real Madrid, sa tim što Campazzo zna kako se osvajaju titule, a takav jedan dodatak biće velika pomoć španskom stručnjaku. Real je u prošlosti pokazao da zna da se nosi sa ulogom favorita, a najveća njihova prednost je što gotovo da nisu menjali tim između dve sezone. Kada je okosnica ista, uigravanje je mnogo lakše.
Koliko će Campazzo da bude značajan, primer je bio i nedavni El Clasico. Dirigovao je igrom, uspostavljao ritam, asistirao, poentirao. Na kraju bio drugi najefikasniji i sveprisutnoćšu nadigrao Barcelonu. Od njega se očekuje da bude vođa ovog tima i produžena ruka Matea na parketu. To je Argentinac u stanju da uradi.
Njega će veteranski pokušati da isprate i Sergio Llull, Sergio Rodriguez i Rudy Fernandez. Naravno, mnogo toga zavisiće i od Tavaresa, kako u ofanzivi, tako i u defanzivi. Mladost u vidu Marija Hezonja i Džanana Muse uvek može da odigra dobru ulogu, kao i Guerschon Yabusele. Kada se sve navedeno uzme u obzir, jasno je zbog čega su Madriđani prvi favoriti za titulu.