Od precrtanog, do proslavljenog – put kojim se baš nevoljno ide, ali put koji će Svetislav Pešić uvek prigrliti sa zadovoljstvom. Obožava da iz takvih pozicija demantuje, majstor je u tome da iz podređenog položaja postane “osmak u školskom dvorištu”.
Poraz od Italije produbio je crv sumnje. Brojni izostanci najboljih igrača, nešto slabiji rivali u pripremnim utakmicama, ali i određeni potezi stručnog štaba (poput onog da se Bogdan Bogdanović izostavi u poslednjem napadu protiv “azzura”), bili su opravdan osnov za to.
O tome kako grešiti na pravi način
I kako to da ekipa u jednom trenutku deluje toliko uigrano, a u drugom toliko bezidejno, kada naspram sebe ima imena kao što su Simone Fontecchio i Luigi Datome?
U dva turnira, dva puta po 10 loših minuta. To je bio argument, koji je selektor Pešić navodio, kako bi opisao neuspehe protiv Italijana na dva velika takmičenja. Na minulom Eurobasketu jedan takav poraz bio je koban po ekipu, dok je prekaljeni stručnjak ostao bez mogućnosti da odbrani svoju pretpostavku. Tada, “orlovi”, kao ni Pešić, nisu imali pravo na grešku.
Sada jesu. I to će se ispostaviti kao jedna od najispravnijih grešaka njihovih karijera.
Ono što je usledilo posle poraza od Italije, mnogi će posle litvanskog izdanja uporediti sa onim australijskim Aleksandra Đorđevića iz 2016. godine.
Pobeda nad SAD, svi rivali razmontirani u grupnoj fazi, vrhunski stručnjak na klupi, dominacija u skoku, šutu, samopouzdanje… Litvancima kao da je ostalo samo da izađu na parket, da bi ih nakon svega toga Srbija pomela.
“Osmak u školskom dvorištu”
Takva jedna dominantna partija, kojom je, i spletom drugih okolnosti, obezbeđen primarni cilj i plasman na Olimpijske igre, bila je potrebna Pešiću. Način na koji se Miloš Teodosić oprostio od reprezentacije, prošlogodišnji Eurobasket, ti Italijani, brojni otkazi pred FIBA Svetsko prvenstvo…
Posle Đorđevićeve srebrne ere, nije se naslućivalo da bi ova mogla da ima epitet jednog od odličja.
Upravo su takve situacije one koje, istorijski gledano, isprovociraju “starog lisca” da dokaže suprotno.
,,Kada se nema kud, javlja se instinkt za preživljavanjem. U ovom slučaju, šampionski impuls predvodnika jugoslovenske košarke tog doba. Samo šampionski je i moglo protiv ‘Dream Team-a'”. I te 2002. godine, Pešić je u četvrtfinale ulazio kao blagi autsajder, tada protiv SAD, na njihovom parketu u Indianapolisu.
I tada je, na ovako opisan način, došao do zlata posle poraza u grupnoj fazi. Od precrtanog, do proslavljenog – put kojim se baš nevoljno ide, ali put koji će jedan od najstarijih stratega na svetu uvek prigrliti sa zadovoljstvom. Obožava da iz takvih pozicija demantuje, majstor je u tome da iz podređenog položaja postane “osmak u školskom dvorištu”.
Od tragičnog italijanskog scenarija do svetskog vrha
Litvansko izdanje bilo je samo nagoveštaj onog kanadskog, za sada potpisa druge Pešićeve ere na klupi nacionalnog tima. “Osmak” je podelio “packu” i ekipi od koje su svi strahovali.
Aleksa Avramović je iždžepario do tada najboljeg igrača turnira Shaija Gilgeous-Alexandera, Marko Gudurić je odigrao jednu od najzrelijih partija u reprezentativnom dresu, svestrani Ognjen Dobrić pogurao kada je bilo “frka”, Nikola Milutinov izdominirao.
Bogdanović? Posle 1/13 protiv Italije, kao u transu. Svaka odluka bolja od prethodne, svaki šut smisleniji. Mnogo više poena na obruču, neforsiranih šuteva. Izgleda da je Fontecchio dobro došao svima da se poslože.
I tako, od tragičnog italijanskog scenarija, do onog u kojem je Srbija nadomak toga da se ponovo popne na svetski vrh.
Na poslednjem koraku, čeka je Nemačka. Rival koji od svih prethodnih najmanje odgovara “orlovima”. U eliminacionoj fazi, Srbija se sastajala ili sa teškim centrima u slučaju Litvanije, ili sa lakšim, ali sa oskudnim šutem, u slučaju Kanade (Dwight Powell). U takvim okolnostima Milutinov je bio besprekoran.
O jednoj od najvećih snaga reprezentacije
Sada će naspram sebe imati “stretch” opcije, kao u slučaju Italije, koja je Srbiji baš zbog toga nanosila najveću štetu.
Biće to prilika i za Pešića da zaokruži čitavu priču. Kontrolisani napad i timska odbrana, sve prednosti pozicione igre koristio je na vrhunski način, oslanjajući se na principe koji su mu i doneli svetsko i evropsko zlato, a mnogi su smatrali anahronim.
U isto vreme, Srbija je vodeća prema poenima iz tranzicije, što je postalo još izraženije uvođenjem Nikole Jovića u nacionalni tim. U tome veliku ulogu igra i Milutinov i njegov siguran defanzivni skok, čime se momentalno otvara prostor za realizaciju. Pešić je u tome video jednu od najvećih snaga njegove ekipe, što je bilo evidentno u prethodna dva duela.
Greši, pobeđuje i spreman je da se menja.
“Prevario” je javnost, Litvance i Kanađane, a koga će, ako neće Nemce? Njih bar u dušu poznaje.