Joffrey Lauvergne pre povratka u Beograd za koji ga vežu lepe uspomene za “Basketball Sphere” je otkrio neke do sada neispričane priče.
Ako želite da nabrojite sve one strance koji su prošli kroz srpsku košarku kao deo “večitih” rivala, a da su klub osetili na takav način kao da su tu od malih nogu, biće vam dovoljni prsti jedne ruke. Jedan prst morali bi da odvojite za Francuza na čije ime svi oni kojim su crno-bele srcu mile osete posebnu vrstu emocije – Joffrey Lauvergne.
Ubrzo će i jubilarna deseta godina kako više nije deo Partizana, ali uvek se rado priseti tog perioda u karijeri. Istini za volju, sastav koji je predvodio Duško Vujošević u tom periodu važi za jednu od najtalentovanijih generacija Partizana u novijoj istoriji. Velika većina igrača iz tog tima trasirali su put ka “košarkaškom Olimpu” i kao pravi “conquiztadori” krenuli u osvajanje planete.
Među njima je i sada košarkaš Asvela, koji se u Beograd vraća kako bi u prvom kolu najnovijeg izdanja Evrolige odmerio snage protiv dobro poznatog rivala, Crvene zvezde. Koliko je sudbina ponekad čudna kada se poigra na specifičan način shvatili smo i onog trenutka kada smo pogledali raspored takmičenja. Asvel će već u narednoj rundi takmičenja ugostiti, imate pravo pogađati jednog koga? Partizan.
Emotivan povratak u Beograd i trud da se prevaziđu emocije
Neće za Francuza ovo biti prvi put da se vraća u Beograd i toga je autor ovih redova bio svestan i pre nego je postavio pitanje. Ipak, kada vam se u jedan period života nešto “uvuče u krv” i što pamtite po lepim, ali i po onim ružnim uspomenama, teško je zadržati fokus i barem na trenutak se ne prisetiti svih tih dešavanja. Ne kaže se uzalud da su emocije u ogromnom delu svih naših života otežavajuća okolnost. Tako je i u profesionalnom sportu.
“Naravno, uvek sam govorio da su Beograd i srpska košarka nešto zaista posebno za mene. Biće zanimljivo otvoriti sezonu tamo. Očekujem neverovatnu atmosferu, jer igrati u Beogradu, razlikuje se od bilo čega drugog u Evropi. Iskreno, trudim se da prevaziđem sve te posebne emocije i rivalitet koji sam imao sa Crvenom zvezdom dok sam igrao u Partizanu.
Biće poseban osećaj svakako, ali oni su kvalitetna ekipa. Imaju mnogo kvalitetnih igrača, daćemo sve od sebe kao i svaki put da pobedimo tu utakmicu. Važno je pobedom otvoriti bilo koje takmičenje. Definitivno neće biti lako, verujem da će atmosfera biti neverovatna. Mnogi od igrača Asvela nikada u karijeri nisu osetili tako nešto i to može biti šok za njih. Videćemo, u svakom slučaju na nama je da pružimo na parketu maksimum svojih mogućnosti.”
“Ponovo, nakon toliko godina…”
Joffrey Lauvergne vraća tamo gde je za njega počelo ono pravo, barem u smislu košarkaške karijere. Svakako se pamti dupla kruna u dresu Chalona pre dolaska u Partizan, ali jasno je da su ga partije u crno-belom dresu lansirale na tržište kao poželjnu akviziciju. Tu je još jedan povratnik. Iako je postao ljubimac navijača Partizana manje zbog partija na parketu, Boris Dallo je ime koje uvek izmami iskren osmeh svima onima koji podržavaju crno-beli tabor.
Ostaje urezana u sećanje posebna anegdota sa prvog zajedničkog treninga čiji su glavni akteri upravo Dallo i Saša Pavlović. Tokom treninga u teretani simpatični Francuz je prišao novopridošlom NBA asu i upitao ga “Saša, imaš milionče?”, na nagovor “namazanih” saigrača. Za veoma kratak vremenski period naučio je srpski jezik, čak i da čita. Danas, deset godina kasnije i Joffrey Lauvergne zna srpski, a iz te generacije tu je i Davis Bertans. Letonski snajper se jednom prilikom slučajno razotkrio o čemu je uz osmeh pričao i trener Vujošević.
“Ponovo, nakon mnogo godina (smeh). Boris je odigrao veoma ozbiljnu prethodnu sezonu u Francuskoj ligi. Stvarno mi je drago što je ponovo tu i što je napravio taj iskorak u svojoj karijeri. Uvek smo bili podrška jedan drugom, a mogu reći da se rado prisećamo perioda u Partizanu. Napredovao je u mnogim aspektima, on je još uvek i dalje mlad. Ima mnogo prostora da dodatno unapredi svoju igru” – rekao je uz osmeh Joffrey Lauvergne.
“Najbolji evropski igrač u Evroligi…”
Osim što je centar Asvela ponovo saigrač sa francuskim plejmejkerom, još jednom u svojoj karijeri ima priliku da deli sa ikonom Evrolige, takođe na poziciji organizatora igre. Nando de Colo i Joffrey Lauvergne se izuzetno dobro poznaju, a svima je kristalno jasno koliko je važna konekcija na relaciji plejmejker – centar.
“Igrali smo mnogo godina zajedno u dresu reprezentacije Francuske, ali i u Fenerbahceu. Sada smo ponovo u istoj ekipi. Vrlo dobro se poznajemo i on je zasigurno jedan od najboljih evropskih igrača koji su ikada igrali u Evroligi.
Po mom mišljenju, možda i najbolji. U ofanzivnom delu igre, čini košarku mnogo lakšom za vas, kada vam je saigrač. Uvek pronađe nekog slobodnog na parketu što zadaje ogromne glavobolje svakom protivniku (smeh).”
Te 2013. godine Joffrey Lauvergne je podigao i trofej namenjen evropskom šampionu u dresu Francuske, a saigrač mu je bio Nando de Colo. U istoj sezoni francuski centar je dobio šampionski prsten namenjen osvajaču ABA lige, a Partizan je pokorio i Košarkašku ligu Srbije. Već godinu dana kasnije u kolekciju je pridodao bronzu sa FIBA Svetskog prvenstva, da bi 2015. godine u trofejnoj sobi oslobodio prostor i za bronzu sa Evropskog prvenstva.
Prijateljstva za ceo život
Pred početak sezone autoru ovih redova sagovornik je bio Dragan Milosavljević. U intervjuu za “Basketball Sphere” bivši kapiten Partizana govorio je o periodu u crno-belom dresu kao najlepšem u karijeri. Identičnu “stvar” koja se ne može definisati na takav način potvrdio je i Joffrey Lauvergne. Zanimljivo da je sticajem nesretnih okolnosti po Milosavljevića i njegovom povredom, čast da postane prvi stranac kapiten Partizana dobio upravo Lauvergne.
“Slobodno vreme tokom godine koristimo da se sastanemo svi iz te ekipe. Duleta Vujoševića sam video prošle godine kada smo igrali sa reprezentacijom protiv Crne Gore u Podgorici. Ovo leto se nismo uspeli okupiti zbog reprezentativnih obaveza, ali zajedničko vreme u Partizanu nam je svima divna uspomena.
Ništa u mojoj karijeri kasnije što sam doživeo ne može da se meri s tim, nije ni blizu. Uvek sam u klubovima gde god sam igrao imao dva ili tri drugara među saigračima. Ipak, tako nešto se nikada nije ponovilo, da smo svi u toj ekipi crno-belih toliko kliknuli i ostali veliki prijatelji, zaista neverovatno.”
Emotivan odlazak i pismo o kojem se i danas priča
Na početku cele ove priče spomenuli smo da emocije mogu mnogo otežati svaku životnu odluku. Takođe, osim lepih stvari, neminovnost je da se čovek ponekad priseti i onih tužnih. Povratak na parket “Štark arene” neće biti lak za Francuza ni posle svih ovih godina. To smo shvatili i nakon što je Joffrey Lauvergne spomenuo poraz u polufinalu protiv Cedevite tokom njegove poslednje sezone u Partizanu.
Tada je Nolan Smith na neki način promenio noviju istoriju crno-belih i ostavio ih bez Evrolige. Zanimljivo, to se dogodilo na godišnjicu legendarne trojke Dušana Kecmana u Zagrebu. Rekosmo već kako se sudbina ponekad zna poigrati sa životima običnih smrtnika.
Kao uvod u nastavak razgovora nismo mogli da se ne dotaknemo emotivnog pisma s kojim je francuski centar rekao “zbogom” crno-belima i uz neverovatan osećaj pripadnosti klubu spakovao kofere. Te reči i danas odzvanjaju Humskom, a prenećemo posebno upečatljiv deo:
“Ne mogu da nađem prave reči kojima bih mogao da opišem delić onoga što osećam prema vama. Hvala vam što ste verovali u mene, radili sa mnom, nadgradili ono što sam doneo iz svoje kuće i iz Francuske, na ličnom i profesionalnom nivou, što ste mi pokazali šta su ljubav, strast i posvećenost i napravili od mene čoveka za kojeg verujem da jesam.
Partizane moj – ostani mi veliki i silan i nikada ne prestani da sanjaš! Dani slave će se nastaviti i na ovom i na evropskom nivou. Pre, tokom i posle toga, biće i teških trenutaka, kriza i manjka para, ali sve to je samo jačanje karaktera i duha, što je uslov za sve.”
Oproštaj koji teško pada
“Povratak u budućnost” doneo je tako iskren odgovor da Joffrey Lauvergne i dalje oseća gorak ukus poraza od Cedevite. Osim toga, ne krije svoje želje o povratku u crno-beli dres, ali realnost je nešto drugačija.
“Iskreno, bio sam zaista tužan. Bilo mi je teško napustiti Partizan i Beograd, iako sam znao da je to dobro za moju karijeru. Jednostavno sam to morao da uradim. Nisam ni sanjao da se tako nešto može doživeti. Posebno sam bio tužan, jer smo izgubili u polufinalu ABA lige. Shvatio sam taj poraz kao nešto lično i osećao sam se kao da dugujem klubu. Da nismo osvojili titulu u domaćem prvenstvu posle toga teško da bih mogao da napustim klub. Barem do sledećeg trofeja.
Iako sam ja pružio svoj maksimum, kao i moji saigrači, ostaviti klub na takav način da više ne igraju Evroligu nije bilo lako. Nekolicinu puta sam ponovio da bih voleo ponovo zaigrati u Partizanu. To se neće dogoditi, ali znam da bih voleo da postoji mogućnost da zaigram ponovo samo jedan dan.”
“Moja odluka je bila da se vratim u Evropu…”
Francuz je u najkvalitetnijoj ligi sveta proveo skoro četiri godine, a za to vreme skupio je 208 nastupa. Prosečno je beležio 5,6 poena uz nešto manje od četiri skoka po utakmici. U svojoj kolekciji dresova u njegovom CV-ju sa brojem “77” stoje košarkaške uniforme Denver Nuggetsa, Chicago Bullsa, Oklahoma City Thundera i San Antonio Spursa.
“To je bilo još jedno izuzetno iskustvo u mojoj karijeri. Nakon što mi je istekao rookie ugovor, promenio sam sredinu, ali imao sam minute su svakoj ekipi gde sam bio. Potpisao sam dvogodišnji ugovor sa San Antonio Spursima i posle prve sezone sam imao opciju da ja biram da li ću produžiti boravak tamo. Moja odluka je bila da se vratim u Evropu.
Moram reći da mnogo bolje ‘osetim’ evropsku košarku nego NBA. To je glavni razlog zbog kojeg sam tada došao u Fenerbahce. San mi je bio da igram Evroligu i NBA, srećan sam jer sam uspeo u nameri da ostvarim i jedno i drugo, te što sam osetio taj nivo košarke. Sveukupan utisak iz najkvalitetnije lige sveta je sjajan. Bilo je lepo biti deo toga.”
“Ispričaću vam jednu priču…”
Kada je postavljeno pitanje o tome koji igrač u NBA ligi ga je najviše “šokirao” usledeo je jedan odgovor i priča koju nikada ranije nismo imali priliku da čujemo. Uz sve “zverke” s kojima je delio parket kao što su Kevin Durant, Steph Curry, Lebron James, kako nabrajanje ne bi potrajalo, Francuza je najviše pozitivno iznenadio Nikola Jokić.
Simpatičan uvod uz rečenicu “Ispričaću vam jednu priču” stvarno je obećavao. To su oni momenti kada se neko čiji je posao da bude sportski novinar pretvori u uho, uz nagađanje čije ime će izgovoriti sagovornik. I lagao bih ako bih rekao da sam naslutio šta će usledeti…
“Ispričaću vam jednu priču. U mojoj drugoj sezoni u Denver Nuggetsima oni su na draftu birali Nikolu Jokića. Tokom jednog team-buildinga pre početka sezone, prilikom upoznavanja sa trenerom i stručnim štabom predstavili su ga ostatku ekipe. Rekli su da je iz Srbije i da neko vreme neće trenirati sa nama, jer još uvek nije dovoljno spreman.
‘Ozbiljno računamo na njega od sledeće sezone…’
Samo mesec dana posle toga, on je već bio najbolji igrač tog tima. To je bilo zaista impresivno za mene i kada vidim šta je sve ostvario u svojoj karijeri tokom godina koje su usledele, izuzetno sam srećan zbog njega” – zaključio je na kraju razgovora za naš portal, Joffrey Lauvergne.