All Star više ne predstavlja centralni događaj koji preokupira pažnju ne samo američke, već i svetske košarkaške javnosti. Barem to je kristalno jasno.
I ne želimo da istaknemo samo onu jednu stvar o kojoj se uporno priča – nepostojanje odbrane na utakmici svih zvezda. Postoji tu mnogo više elemenata koji su na neki način za sasvim osnovan stav košarkaške javnosti kojoj u velikoj meri opada interesovanje za nešto što je nekada bilo centralna tema svih sportskih medija, čak i onih čiji akcenat nije samo na košarci.
Platiš kartu za šta?
Prema podacima plasiranim u američkim medijima prosečna cena karte za All Star bila je 2 212 dolara. Prema tom parametru od 2010. godine, pa do dana današnjeg to je druga najskuplja prosečna cena karte. Jedino je u Los Angelesu 2018. godine bilo potrebno inkasirati koji dolar više (2 116 dolara).
To je prva stavka o kojoj možemo polemisati. Naravno, prosečna brojka u bilo kojim parametrima ne može da bude merilo. Najjeftinija karta za All Star prema medijima “preko bare” bila je 445$, a ona najskuplja 8 859 zelenih novčanica.
Nemojmo se šaliti
Cene karata su idealan uvod za sve ono što je tokom All Star vikenda radio Anthony Edwards. Kada neko ima renome talenta i nosećeg stuba jedne franšiza, a na kraju krajeva i glavnog igrača na prethodnom FIBA Svetskom prvenstvu, neprihvatljivo je ponašanje koje je pokazao.
Tokom takmičenja u veštinama košarkaš Minnesota Timberwolvesa šutirao je levom rukom iako je po prirodi desnoruk. Na prvi pogled pojedincima je delovalo smešno, ali ako malo pomnije obratimo pažnju postavlja se pitanje gde je nestao takmičarski duh? Pa makar se radilo i o Skills Challengeu koji služi kao uvod u sve ono što dolazi.
Anthony Edwards wasn't lying when he said he was only shooting with his left hand this weekend 😳
— The Athletic NBA (@TheAthleticNBA) February 18, 2024
🎥@BleacherReportpic.twitter.com/2PsvDdEm6W
Scottie Barnes za nijansu gori
Sve ono napisano za Edwardsa u velikoj meri važi i za pojedinca koji je prospekt za budućnost Toronto Raptorsa čiji je trener Darko Rajaković. Scottie Barnes je bio takođe deo Skills Challenga gde je u dva navrata obesmislio celo takmičenje, a još više uvredio svakog pojedinca koji je izdvojio pa makar i dolar kako bi prisustvovao ovakvom događaju.
All Star u Indianopolisu imao je posebnu LED podlogu, koja vizualno omogućuje dosta toga i spektakl čini većim. Prilikom jednog od izazova upravo na LED parketu imali smo prilike da vidimo strelice kuda pojedinci s loptom treba da idu. Barnesu je očigledno i to bilo nedovoljno, jer je skijaškim žargonom rečeno “promašio kapiju”.
Scottie Barnes. 😅
— Hoop Central (@TheHoopCentral) February 18, 2024
pic.twitter.com/Oc5STgfFLj
Da stvar bude gora, nije bio jedini. Potom je zbog izjednačenog rezultata cilj bio da jedan od timova koji čine tri igrača pre suparnika pogodi trojku s linije koja označava centar terena. Za ono što je uradio suvišno je i komentarisati:
Scottie Barnes no way. 😂
— Hoop Central (@TheHoopCentral) February 18, 2024
pic.twitter.com/ecY7JbFwLB
Jedino što je opravdalo očekivanja
Takmičenje u trojkama je već nekoliko godina za nama centralni deo All Star vikenda. Naravno, za sve one koji najbolje igrače sveta u tom trenutku žele da vide u njihovim najboljima izdanjima.
Ostaje nezapamćeno da je u prvoj rundi svih šest takmičara ostvarilo rezultat preko 20. Čak četvorica od njih zaustavili su se na 26, kada je usledeo novi propust organizatora. Naime, unapred previđenim pravilima trojica sa najboljim rezultatom ostvaruju plasman u finale. Oni su nakon nekoliko minuta većanja odlučili da svaki od kvarteta sa 26 poena u prvoj rundi šutira ponovo, ovaj put u vremenskom intervalu od 30 sekundi.
Možda ne piše na kamenu da je baš pod moranje da tri takmičara budu u finalu, ali hajde da pronađemo izgovor u tome što su želeli nastavak neizvesnosti i spektakla, jer je takmičenje u trojakama to zaista i bilo. Pobednik je po drugi put u svojoj karijeri sasvim zasluženo bio Damian Lillard. Na taj način postao je tek peti u istoriji kojem je to pošlo za rukom. Prethodno su tako nešto uradili Predrag Peja Stojaković, Jeff Hornacek, Mike Price, Jason Capono i Steph Curry.
“Cojones”
Steph Curry je prema mišljenjima mnogih najboljih šuter koji se ikada pojavio, barem na ovoj planeti. Član Golden State Warriorsa nije se takmičio u šutiranju trojki sa rivalima iz NBA karavana. Protivnik mu je bila Sabrina Ionescu, jedna od najboljih pri šutu za tri poena u WNBA i rekorder u takmičenju sa 37 poena. Na All Star vikendu koji je održan u julu pogodila je 25 od 27 upućenih šuteva za tri poena.
Curry, kao i Ionescu imali su mnogo više toga da izgube na ovom takmičenju samim pristankom nego što su mogli dobiti. Uzmite u obzir vreme interneta i medija gde bi ishod u kojem Ionescu pobedi najboljeg šutera za tri poena ikada postao viralan. Pritisak javnosti uvek postoji, to su pojedinci koji se bave takvim poslom, ali veće su šanse da Curry preko noći postane “meme” i da svi zaborave njegova ostvarenja u karijeri, nego da izađe kao pobednik, da bi se na kraju dogodio ovaj drugi scenario.
Na drugoj strani, Ionescu je pokazala da ima “cojones”. Jedino što su joj izašli u susret jeste WNBA lopta (popularna šestica), iako je šutirala sa NBA udaljenosti. Pokazala je apsolutno celom košarkaškom svetu svoj raskošni talenat i s punim pravom zaradila poštovanje košarkaške javnosti. Poenta je da je to poštovanje u velikoj meri trebalo da postoji i pre ovog takmičenja, ali u takvom svetu živimo.
Takmičenje u zakucavanjima
Svedoci smo da se u poslednje vreme izuzetno često govori o napretku u nauci, atletizicmu i gabaritima NBA igrača. Kada je takmičenje u zakucavanjima tema razgovora, postoji nekoliko elemenata zbog kojih su neophodne promene.
Kada bacimo istorijski osvrt na sve ono što se događalo u decenijama za nama, jasno je da su Aaron Gordon i Zach Lavine na neki način udarili poslednji ekser u sanduk ovog takmičenja. Njihov nastup 2016. godine probudio je nadu da se još uvek može uraditi nešto što ranije nikada nije viđeno.
Mac McClung je već sada ispisao istoriju kao dvostruki pobednik takmičenja u zakucavanjima. I to niko ne može da mu oduzme. Ipak, i dalje stoji činjenica da ovo treba da bude takmičenje igrača iz NBA lige.
Pod posebnim uslovima dopušteno je da McClung bude deo spektakla kao deo Razvojne tima i sastava Orlando Magica u tom takmičenju. Kako kruže priče u košarkaškim kuloarima, košarkaški kvalitetni nisu primarno ono zbog čega je tu, već zbog takmičenja u zakucavanjima, ali to ćemo sada gurnuti pod tepih.
Jaylen Brown je takođe neko za koga možemo reći da ima onu stvar. Naime, najveće zvezde NBA lige mnogo puta odbijaju da budu deo ovog takmičenja iz istog onog razloga zbog kojeg je Curry da je izgubio mogao postati internet senzacija. Lebron James je neko kome se najviše zamera što nikada nije učestvovao, ali očigledno i on ima svoje razloge.
All Star utakmica koja to nije
Jasno je da su se određene stvari promenila s vremenom i prosto nekada je teško odstupati od svih onih akteulnosti, ali postavlja se pitanje zašto nedostaje takmičarskog duha na All Star utakmici koja bi trebalo da bude centralni deo februarske pauze.
Opet se u žiži javnosti pronašao već pominjani Anthony Edwards:
“Za mene je to samo All Star utakmica, treba da bude zabavno. Nikada na to neću gledati kao događaj koji je super kompetitivan. Stvarno ne znam šta organizatori mogu uraditi uraditi da postane od takmičarskog značaja. To je pauza usred sezone i ne znam da iko ovde dolazi se takmiči.”
Možda je iz prizme NBA igrača koji se izgube u gustom rasporedu i mnogobrojnim utakmicama ispravno. Možda i nije. Kao najadekvatniji mogući komentar na rezultat 211:186 u korist Istoka protiv Zapada ostavićemo video prilog koji najbolje objašnjava takmičarski značaj All Star utakmice. U pitanju je 2001. godina, nekima toliko daleko, a nekima baš i ne.
NBA liga je i tada važila za najprestižniju ligu na planeti. I tada su tamo bili najbolji igrači u datom trenutku. Da li su želeli da poraze najbolje pojedince s druge strane parketa? Apsolutno jesu.
Odgovor na pitanje ko je obesmislio All Star očigledno nikada nećemo dobiti…