Miloš Gligorijević radi kao pomoćni trener u stručnom štabu Obale Slonovače. Pred FIBA Svetsko prvenstvo na kojem će njegov tim nastupati, govorio je za Basketball Sphere.
Pored primarne teme i Mundobasketa koji će početi za dve sedmice, Miloš Gligorijević je za Basketball Sphere govorio o radu u reprezentacijama Gruzije i Srbije, te o periodu koji je proveo u Partizanu.
Od ove godine, naš sagovornik je deo stručnog štaba Obale Slonovače, koja će se takmičiti na predstojećem Svetskom prvenstvu. Tamo ih čeka veliki izazov u vidu grupe G gde će im rivali biti Španija, Iran i Brazil.
“Igrom slučaja došlo je do mog angažmana u Obali Slonovače. Glavni trener Dejan Prokić koji ih je odveo na Svetsko prvenstvo me pozvao, da pre svega njemu pomognem u radu sa igračima. S obzirom da sam bio slobodan u tom trenutku, ja sam pristao.”
Obala Slonovače se uveliko sprema za FIBA Svetsko prvenstvo. Deo priprema je već odrađen, a deo je tek u planu, kako bi nacionalni tim iz “zemlje slonove kosti” što spremniji otišao na planetarnu smotru.
“Prilagođavamo se okolnostima koje su promenjive. Zbog problema sa povredama i vizama igrača iz lokalnih klubova, oni su se sukcesivno priključivali nama, koji smo već bili na pripremama u Španiji. Priključivali su nam se igrači iz lokalnih klubova i stariji košarkaši, kojima smo dali slobodno.
Imali smo dve nedelje priprema u Španiji, poslednjih nekoliko dana smo bili kompletni. Osvojili smo turnir u Portugalu, malo i iznenađujuće. Pobedili smo Portugal i Češku, a izgubili od Jordana. U istom sastavu smo došli na Vlašić, gde smo odigrali dve utakmice sa Bosnom i Hercegovinom.”
Gligorijević se dotakao ciljeva Obale Slonovače, te je naveo kako ima dosta otkaza u reprezentaciji i da verovatno neće imati naturalizovanog košarkaša.
“Ne možemo reći konkretne ciljeve. Voleli bismo kada bi mogli biti najbolje plasirana reprezentacija iz Afrike. To bi nam automatski donelo plasman na Olimpijske igre. Veliko je pitanje koliko je to realno, pre svega jer nam je sastav dosta drugačiji od planiranog.
Imamo jako puno otkaza. Alex Poythress bio je naturalizovani igrač u jednom prozoru i bio je značajan u sistemu. Međutim, dobar deo sezone nije igrao radi povrede i neće moći da dođe. Pre toga, bili su igrači poput Matta Costella i Deona Thompsona. Ako se nešto ne promeni, idemo bez naturalizovanih igrača.
Još neki igrači koji igraju u Nemačkoj i Grčkoj nisu mogli da se priključe. Mo Bamba ima pasoš Obale Slonovače, ali uz svu želju nije mogao da bude sa nama. Mi ćemo se potruditi da se ciljevi ne menjaju pa ćemo videti.”
Naš sagovornik radio je sedam godina u Gruziji, gde je bio deo stručnog štaba reprezentacije, te je bio koordinator za mlađe selekcije.
“U Gruziju sam došao na poziv Igora Kokoškova. On, kondicioni trener Aleksandar Čvorović i ja smo dobro funkcionisali u stručnom štabu. Kada je otišao sa mesta glavnog trenera, ja sam ostao u funkciji koordinatora svih mlađih selekcija.
Onda je novi selektor Ilias Zouros došao, a ja sam ostao u stručnom štabu. Saradnja sa njima trajala je sedam godina. Jako sam zadovoljan radi toga, jer to pokazuje kontinuitet, stabilnost i dobre odnose.”
Igor Kokoškov je u jednom trenutku preuzeo Srbiju. Nakon poraza u kvalifikacijama za Olimpijske igre, napustio je klupu ”Orlova”. Sa našim sagovornikom porazgovarali smo o razlozima radi kojih saradnja dve strane nije duže potrajala.
“Malo nezahvalno pitanje. Možda sticaj okolnosti u tom trenutku je doveo do toga da se ne ode na Olimpijske igre. Onda možda neko nestrpljenje i taj rezultat su uticali da se ne nastavi u nekom kontinuitetu. Verovatno je sticaj okolnosti uticao. Sećate se da je situacija u reprezentaciji bila specifična što se tiče povreda i rostera.
Dovoljna je jedna utakmica kao ta sa Italijom… Šta bi se desilo da smo se plasirali niko ne može da zna. Možda bi osvojili medalju, koja bi bila okarakterisana kao veliki uspeh pa bi trener nastavio sa svojim sistemom u kontinuitetu.”
Gruzija i Obala Slonovače nisu jedine reprezentacije u kojima je Gligorijević radio. Tokom leta 2013. godine, bio je deo stručnog štaba Dušana Ivkovića, koji je vodio Srbiju na Eurobasketu u Sloveniji. Radio je u Norveškoj, gde je došao do titule 2014. godine. Pored toga, svakako da je značajan period u životu našeg sagovornika vezan za rad u Partizanu.
“Ja sam u Partizanu bio ukupno 12 godina. Ta dugoročnost i kontinuitet mi imponuju. Ja sam osam godina radio u mlađim kategorijama. Duško Vujošević bio je šef stručnog štaba, a Vlade Jovanović asistent. Pošto me Vlade vrlo dobro poznavao pre toga, priključen sam stručnom štabu i četiri godine bio tu, kada je Partizan rastao i došao do visokog nivoa u Evroligi.
Govorimo o Final Fouru i nizu vrhunskih rezultata bez velikih sredstava jer to tada nije bilo moguće. Ponosan sam na tako dugačak period u Partizanu. To mi je bila velika škola, dosta sam naučio.
Nadam se i da sam doprineo svojim radom i provedenim vremenom tamo, jer su rezultati bili fascinantni. Dobro sam se osećao i mislim da je moj angažman tamo dobro ocenjen, pre svega od ljudi sa kojima sam sarađivao. Ta dugovečnost je pokazatelj dobro saradnje.” – zaključio je Gligorijević.