Partizan nastavlja svoje izazove u Evroligi, a tokom narednih par dana očekuju ih dva “ljuta” protivnika, Barcelona i Olympiacos.
Kada su u pitanju imena košarkaških velikana kao što su katalonski tim i sastav iz Pireja, uz protivnika na drugoj strani parketa koji nosi crno-beli dres, uvek postoji motiv više. Raspored takmičenja kreirao je sudbinu na takav način da u rasponu od svega par dana Partizan odmeri snage protiv Barcelone, ali i protiv Olympiacosa.
Barcelona kao uvodni izazov
Nakon što su na startu sezone poraženi dva puta od madridskog Reala ništa nije ukazivalo na to da će Barcelona imati ovakav start u Evroligi. Delovali su nepovezano i bez jasne ideje u igri, a onda je usledele pobede protiv Anadolu Efesa i Olympiacosa u Pireju.
Barcelona nakon dva odigrana susreta poseduje četvrti najbolji napad u Evroligi. Od aduta koje i te kako vredi istaknuti, to su svakako procenti za dva, ali i za tri poena. Posle dve utakmice, Willy Hernangomez i družina beleže najbolje procente u obe kategorije.
Nicolas Laprovittola je izuzetno bitna figura pred ovu utakmicu. Ukoliko se prisetite prošlosezonskog duela protiv Partizana u “Štark Areni”, jasno je zašto ga izdvajamo. Argentina diktira tempo igre Barcelone, a redovno popunjava sve statističke kolone.
Beograd kao posebna uspomena za trenera
Zanimljivost: Roger Grimau predvodi Barcelonu s klupe nakon što je nekoliko godina bio trener nižeradnog španskog tima. Upravo on bio je deo poslednje generacije Barcelone koja je podigla trofej Evrolige. U toj sezoni 2009/2010 katalonski klub je osvojio elitno takmičenje uz samo jedan poraz.
Upravo taj poraz bio je od crno-belih, tada na parketu hale “Aleksandar Nikolić”. Sve je odlučeno posle gledanja snimka, a ostaće upamćen razgovor koji su vodili Luigi Lamonica i trener crno-belih Duško Vujošević.
“Dule, nemoj to da radiš, ovo je utakmica moje karijere” – rekao je tada upečatljivi sudija na šta je dobio odgovor: “I naših karijera…”
Trijumf je na kraju pripao Partizanu rezultatom 67:66. Oba tima završili su na Final Fouru u Parizu. Crno-beli su tada izgubili od Olympiacosa u polufinalu, dok je Barcelona otišla do samog kraja.
Šta kaže istorija?
Na evroligaškim utakmicama Partizan je Barcelonu poslednji put pobedio upravo u pomenutoj utakmici koja je odigrana trećeg februara 2010. godine. Nikada katalonski tim nije “ležao” crno-belima, što potvrđuju i brojke.
Naime, na 12 međusobnih okršaja, beogradski tim pobedio je samo dva puta. Prvi put 2007. godine takođe na domaćem parketu kada je bilo 61:57, a drugi put u istorijskom susretu o kojem se i danas prepričavaju anegdote onih koji su bili na licu mesta.
Olympiacos da u potpunosti “začini” izazov
Tim koji su u prelaznom roku napustili dva prošlosezonska lidera, Kostas Sloukas i Sasha Vezenkov, pronašao je način da se izdigne i na delu definiše reč “sistem”. Trener Georgios Bartzokas očigledno ima “tajni način” da njegov tim bez obzira na pojedince igre dopadljivu i pre svega efikasnu košarku.
U rasponu od svega sedam dana dva puta su nadigrali velikog rivala, Panathinaikos. Na taj način su “servirali hladnu osvetu” Sloukasu i novoformiranoj družini atinskih “Zelenih”. Prvo su podigli trofej namenjen osvajaču Superkupa, a potom i slavili u prvom kolu Evrolige protiv istog rivala.
Ipak, “osakaćeni” povreda u drugom kolu poklekli su protiv prvog Partizanovog rivala u ovom duplom kolu takmičenja. Luke Sikma i Shaquille McKissic su povređeni, dok je upitno stanje u kojem se nalazi Nigel Williams-Goss.
Tri značajne figure uprkos odsustvima
Ono što je primetno barem na startu sezone svakako je sjajna forma u kojoj nastupa Alec Peters. Maksimalno je iskoristio izostanak pojedinaca da se nametne i da preti iz svih pozicija. Na do sada dva odigrana evroligaška duela značajno doprinosi popunjavajući sve statističke kolone.
Osim njega, naturalizovani Grk, Thomas Walkup, predstavlja stub Olympiacosa na oba kraja parketa. Kao što je već jednom rekao trener Bartzokas: “On je san svakog trenera.” Treća i ključna figura za ovu utakmicu svakako je Nikola Milutinov, za kojeg će utakmica protiv Partizana na neki način biti od posebnog značaja.
Knjige istorije i poraz koji i danas boli
Na istom Final Fouru gde je Barcelona podigla pobednički pehar učestvovao je i Olympiacos. Upravo u polufinalu pobedili su Partizan posle produžetka. I danas se pamti način na koji su došli do dodatnih pet minuta. Vodili su crno-belih u samoj završnici sa dva poena viška.
Miloš Teodosić je imao nameru da pogodi trojku za pobedu, ali njegov “airball” završio je u rukama Josh Childressa koji je zakucao za produžetak. Uz veliku dozu samopouzdanja, tada je Olympiacos prošao u finale, a Partizanu ostaje veliki žal za propuštenom šansom.
Statistika
Partizan je u prethodnoj sezoni igrao dva susreta protiv Olympiacosa i svako je pobedio po jednom. Upravo u finišu regularnog dela sezone igralo se 30. kolo kada su crveni-beli došli put Beograda, a tim trenera Željka Obradovića demonstrirao je silu i nadigrao rivala rezultatom 90:75.
U susretu pre toga, tokom duela sedmog kola Evrolige grčki sastav je slavio rezultatom 87:58, a Partizan je tada odigrao možda i najlošiju četvrtinu u sezoni. U poslednjem kvartalu bilo je 19:4 za Olympiacos, pa je ubedljiv poraz prošao uz “so na ranu”.
Kada se pogleda veći uzorak utakmica, Olympiacos je slavio šest puta, a crno-belima je pripalo četiri okršaja. Ukoliko izdvojimo samo utakmice u Pireju, Partizan je tamo slavio samo jednom, i to 2002. godine.