Slaven Rimac imenovan je za novog trenera Splita. Zanimljivo i njegov otac Matan je bio trener Jugosplastike.
Malo je dobrih, velikih priča u hrvatskoj košarci, uglavnom u vreme kad se sklapaju ekipe za novu sezonu hrvatski klubovi saniraju proteklu sezonu. I ako se pojavi neka vest, ona govori o odlascima, ne o dolascima. Stoga je imenovanje Slavena Rimca za trenera Splita vest koja je uzburkala hrvatsku košarkašku scenu.
Rimac je od leta 2020. do završetka ove sezone bio pomoćnik Andrei Trinchieriju u Bayernu, poslednji je put samostalno vodio tim prvih dana 2020. godine, kada se razišao sa Cedevitom koju je kao trener vodio i u Zagrebu, ali i u Ljubljani i s kojom ima upisan i osvojen Kup Krešimir Ćosić 2019. Još ranije Rimac je, naravno, bio na klupi Cibone koja je 2014. godine osvojila ABA ligu.
Pre nego li će prihvatiti ponudu Andree Trinchierija da mu bude pomoćnik, Rimac je ozbiljno razmišljao o preuzimanju Šibenke, no poziv iz Minhena nije želio odbiti. Nakon pune dve sezone u kojoj je asistirao u evroligaškom pogonu, Rimac se vraća poslu prvog trenera. Iako, on sam na to ima drugačiji pogled…
“Rekao sam već ranije kako ja ne delim trenerski posao. Uostalom, imamo tu i primer iz NBA lige gde je normalno da neki trener jednu godinu pomoćnik, onda u sledećoj glavni trener. Ljudi kod nas na te stvari ipak gledaju malo drugačije. Ako si bio prvi trener pa onda pomoćni, neko može zaključiti kako nemaš ambicije, ili ako si duže pomoćni trener, teško o tebi neko razmišlja kao o opciji za glavnog trenera. Međutim, kažem, ja na to ne gledam tako” – rekao je Rimac za Sportske novosti.
U interesu Splita nije nevažan “link” koji Rimac imao sa Teom Čizmićem, danas sportskim direktorom Žutih, nekad Rimčevim pomoćnikom u Cedeviti.
“Najveća želja za povratkom u Hrvatsku jest moje uverenje da se ovde zaista može napraviti dobar posao. Ne utvaram si da će biti lagano, niti da je bilo što samo po sebi sigurno, ali dosta mislim da se posao može napraviti”.
Otkako je Rimac trener nikada se nije morao susresti sa skromnijim proračunom od onoga koji će se dočekati u Splitu. I dok u Cedeviti nije bilo problema sa novcem, u Ciboni ih je bilo, ali Rimac je i tada rukovodio sa ekipom koja je bila barem tri puta skuplja nego će to biti Split u sledećoj sezoni, ali i ostali naši klubovi, kako je to uostalom, već bilo protekle sezone…
Bivši reprezentativac kreće putevima pokojnog oca i preuzima Split, čeka se samo službena potvrda
“Manji budžet je nešto na šta klubovi sa ovih prostora moraju računati, pa se tome treba prilagoditi. Mislim da to sve skupa, s obzirom na trenutačno stanje naše košarke i nije loše, jer se ekipe moraju prisiliti da rade sa mladima. Naravno, ne može se igrati bez dovođenja kvalitetnijih stranca, nekih nosilaca, ali iz drugog kuta biće to veća šansa za mlade igrače i za kvalitetni rad.”
Nešto od tih mladih igrača (Runjić, Tišma, Gizdavčić, Perkušić, Dubravčić, nije star niti Kalajžić) Rimac će zateći u svlačionici Žutih, ali u svakom slučaju pokušaće se ta selekcija još malo popraviti nekim akvizicijama sa strane.
“Ma to je jasno, iako u ovom trenutku ne bih želeo govoriti o konkretnim imenima. Sasvim je jasno da moramo dovesti dva, tri nosioca, proceniti što tu ima od mlađih igrača, kako se u sve uklapaju ljudi koji su već sada pod ugovoromW.
Split je bio nadomak trofeja u poslednje tri sezone, no trofeja za Žute nema već dvadeset godina ako tu računamo na naslov šampiona, biće i okruglih dvadeset godina otkako se nije osvojio Kup sledeće godine, baš u vreme kad će se igrati završnica za Krešin trofej. Zanimljivo je primetiti kako je Slaven Rimac bio u sastavu Cibone koju je Split 2003. svladao u finalu doigravanja za svoj poslednji naslov. Odnosno, nije bio, jer je u prvoj utakmici finala doskočio na nogu Dina Rađe i nije mogao participirati dalje. Veliki cilj Splita i Slavena Rimca je vratiti trofej na Gripe već u sledećoj sezoni…
“Jasno je da je to neki cilj. Postojala je u hrvatskoj košarci dominacija Cibone, onda Cedevite, sada je to sve više-manje izjednačeno. Nije, doduše, nikako otišlo na stranu Splita, iako je bilo moguće i da u ranijim sezonama Split dođe do trofeja. Kako sada stoje stvari, ako se nešto ne promeni, čini mi se da će ekipe koje su lani igrale za trofeje tu borbu nastaviti i u novoj sezoni. Odnosno da će biti glavi konkurenti za naslove. Što se tiče nas, mi moramo napraviti sve što je u našoj moći da na kraju dođemo u poziciju za slavlje” – kaže Rimac.
Nema dileme kako će povratak Slavena Rimca dati novi zamah, ne samo Splitu, nego i hrvatskoj košarci. Split je dobio vrednog trenera, čoveka kojem nije strano promovisati mlade igrače, jer radio je to i u Ciboni, promenio tada igru Darija Šarića i doveo ga do MVP nivoa u ABA lige, kasnije radio jako dobar posao sa Cedevitinom drugom ekipom, nešto od tih svojih trenerskih vrhunaca donet će i u Split.
Doduše, sada iza sebe ima i sezone učenja kod Andree Trinchierija, pa se Slaven Rimac u hrvatsku košarku zasigurno ne vraća kao lošiji, nego samo kao bolji trener. Što je za Split odlična vest, posebno ako se uzme u obzir kako bi Žuti do kraja kalendarske godine mogli vratiti sve svoje dugove i čistog računa biti privlačniji za sveži kapital. Uz ambijent u kojem su navijači vratili na Gripe i sa Slavenom Rimcem na klupi, ili, bolje je reći, uz klupu, mogla bi ovo ispasti jako, jako dobra priča.