Shane Larkin je rekao da mu je Turski savez rekao za ozbiljnu zabrinutost za njegovo zdravlje koja bi ga sprečila da igra. Igrač je iskazao ljubav prema turskom narodu i obećao da će im vratiti veru u njega na terenu.
Turska je izgubila od Hrvatske na Olimpijskom pretkvalifikacionom turniru u Istanbulu i izgubila sve šanse za plasman na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Nakon poslednjeg zvižduka, Turski košarkaški savez počeo je tražiti krivce.
TBF je izdao suspenzije i novčane kazne za dvojicu prethodno naturaliziranih američkih igrača – Scottie Wilbekina i Shanea Larkina – koji su se povukli iz trening kampa ovog leta, navodeći različite razloge.
Bekovi su suspendovani na pet utakmica Turske košarkaške lige (BSL) i kažnjeni su sa 90.000 turskih lira (~3140 evra).
Na dan kada je TBF izrekao kaznu, Larkin je odgovorio objavom na Instagramu i nizom Instagram priča, gde je objasnio svoju stranu priče i nazvao ponašanje TBF-a nepoštovanjem.
“Ostao sam nem na situaciju sa reprezentacijom ovog leta iz poštovanja prema igračima koji su vredno radili i spremali se da se takmiče u kvalifikacijama, ali osećam da sada moram.
Srceparajuće je kako se sve ovo rešava i nepoštovanje prema mom karakteru kao osobe zasnovano na ISTINI onoga što se dogodilo.
Dakle, istina je: reprezentacija me je zamolila da se pridružim timu za kamp iako se već znalo da je moje telo umorno i da bi bilo rizično da igram u kvalifikacionim utakmicama.
Bio sam u SAD radeći na svom telu i pokušavajući da se oporavim od sezone pune povreda i da treniram za narednu sezonu.
Reprezentacija me je i dalje zamolila da dođem da se prijavim u kamp i da dođem na magnetnu rezonancu kolena da postavim odgovarajuću dijagnozu.
Leteo sam iz Majamija u Istanbul i doktor reprezentacije mi je rekao da sam u lošem stanju i da ću, ako se budem gurao, biti u opasnosti od ozbiljnog oštećenja kolena kratkoročno i dugoročno
Od reči do reči, rečeno mi je da ‘Ako se naterate i ne date mu vremena da zaceli, potencijalno će vam trebati operacija koja će vas držati van kuće mesecima.’ Obavijestili su me da ne klečim i da prestanem raditi bilo šta na donjem delu tela.
Zatim sam počeo da se lečim različitim lekovima kako bih sebi pomogao da se izlečim i zamoljen sam da se vratim nedelju dana kasnije na još jednu magnetnu rezonancu.
Uradio sam tačno ono što se tražilo od mene i kada sam se vratio na drugu magnetnu rezonancu, kost je zarasla, ali još uvek ne na mestu gde bih mogao da idem i igram utakmice.
Povrede su sastavni deo košarke i neke su neizbežne. To je žalosno, ali rizik uvek postoji.
Jedan od mojih saigrača, Dogus Ozdemiroglu, pretrpeo je poderanu prednje klisnu zglob, a upravo danas je još jedan igrač koji je nedavno potpisao ugovor u Turskoj, Raul Neto, pretrpeo poderanu patelu.
Nisam siguran kakvo je njihovo zdravstveno stanje uticalo na turnire, međutim, obojica će sada propustiti veliki deo sezone, a takve povrede nikada ne želite.
Obojici želim puno sreće na putu ka oporavku i nadam se da ću ih uskoro videti na terenu.
Kažem to zato što bi moje koleno trenutno na 70% izložilo mnogo veći rizik od njih ako bih se izložio.
Prošle godine, igrajući za reprezentaciju, imao sam dva pokidana ligamenta na ruci i rečeno mi je da mogu da nastavim da igram.
Odigrao sam još TRI utakmice sa tom povredom i do kraja zadnje utakmice nisam mogao pomeriti dva prsta na desnoj ruci – ruci koja je šutirala – i nisam mogla osetiti loptu jer mi je ruka utrnula.
Ipak, učinio sam sve što sam mogao – injekcije, tablete, tretmane – kako bih bio tamo za tim. Nisam imao šta više da dam, jer sam sa 50% bez desne ruke samo još više povredio tim, pa sam odlučio da odem na operaciju.
Tada sam propustio četiri meseca sa Efesom i na kraju smo imali užasnu sezonu, čemu smo svi svedočili.
Zaista mi je žao svim navijačima koji su želeli da me vide kako igram za reprezentaciju ovog leta i povredilo me što nisam mogao biti tu da pomognem timu.
Uvek sam bio zahvalan na prilici da budem u reprezentaciji. I vodio sam razgovore sa različitim ljudima unutar federacije o budućnosti i koliko mislim da bismo mogli biti dobri.
Zaista je srceparajuće videti kako me sada bacaju pod autobus kada sam uradio sve što se tražilo od mene osim da odem i dovedem svoje zdravlje u opasnost igrajući sa kolenom na 70%.
Zaista cenim sve što je ova zemlja značila za moj život.
Osećam se kao da mi je ovo drugi dom i iskreno se ne mogu naterati da shvatim kako smo trenutno u ovoj situaciji, ali pretpostavljam da stvari tako funkcioniraju. Volim Tursku i uvek ću voleti Tursku.
I bez obzira na to kako se sve ovo odigralo, i dalje ću dati sve od sebe da vratim zemlji. U ovom trenutku, moja ljubav prema Turskoj prevazilazi košarku. Nikakva novčana ili kazna to ne mogu promeniti.
Moje srce je ovde i sa ljudima i OBEĆAVAM da ćete to videti” -završio je Larkin emotivno izlaganje.
I Larkin i Wilbekin su igrali za Tursku u okviru kvalifikacija za FIBA Svetsko prvenstvo, ali nisu pomogli glavnom treneru Erginu Atamanu na Olimpijskom prekvalifikacionom turniru.
Larkin je predstavljao Tursku na EuroBasketu 2022, dok je Wilbekin igrao na FIBA Svetskom prvenstvu 2019.