Slavko Trninić, bivši hrvatski košarkaški trener, govorio je za “Večernji list” i dao uvid u deo njegovog briljantnog uma. Pričao je o radu s Tonijem Kukočom, Dinom Rađom, Krešimirom Ćosićem i Dejanom Bodirogom.
Kada pričamo o klubovima s ovih prostora i njihovim evropskim podvizima, nemoguće je ne prisetiti se zlatnog perioda regionalne košarke. Osamdesete i devedesete su potvrdile Jugoslaviju kao svetsku velesilu, a na klupskom nivou ostvarene su stvari koje je u današnjem vremenu nemoguće zamisliti.
1979. godine KK Bosna predvođena Mirzom Delibašićem osvaja premijerni evropski naslov za klubove s ovih prostora, a u godinama koje slede kreće i hrvatska dominacija. Dražen Petrović je vodio Cibonu do dva uzastopna trofeja 1984. i 1985. godine, a zatim su Toni Kukoč i Dino Rađa vodili Jugoplastiku do rekordna tri evropska pehara u nizu (Rađa je sudelovao u prva dva) što je i dan danas podvig koji nije dostignut.
Partizan je zatim zaokružio priču za klubove s ovih prostora, a Željko Obradović je potpisao svoju prvu trenersku evrotitulu. Aleksandar Đorđević je postigao trojku za večnost u poslednjoj sekundi za naslov protiv Joventuta.
Kada sumiramo utiske, sve su to velikani evropske i svetske košarke koji su predvodili svoje ekipe do naslova, ali ono o čemu gotovo niko ne razmišlja ko su ljudi koji su stvarali takve igračine. Ljude koji su u seni Bogom dani talenat pretvarali u zlato.
Jedan od njih je i “professor emeritus” Slavko Trninić, zadarski stručnjak koji je s Tonijem i Dinom, kako on tvrdi, provodio i po deset sati dnevno u dvorani. U Hrvatskoj vrlo poznat i cenjen, reč je o čoveku iznimnog znanja za kojeg je jedan od najvećih košarkaških trenera s prostora bivše SFRJ Aleksandar Nikolić kazao da je najlakše trenirati tim poslije Slavka Trninića.
“Kukoč je posedovao motoričku poeziju na unutrašnjim i vanjskim pozicijama, nepredvidivost u potezima u igri s tendencijom da razigra celu ekipu”
“Toni Kukoč imao je izraženu motoričku inteligenciju koja mi je omogućavala da s njim radim na pojedinačnim i kombinovanim veštinama, posedovao je motoričku poeziju na unutrašnjim i vanjskim pozicijama, nepredvidivost u potezima u igri s tendencijom da razigra celu ekipu. Dino Rađa je imao mentalitet beskompromisnog igrača koji je pokazivao spremnost za kontaktnu igru i jaku etiku rada. Sva trojica su bili nosioci igre i rezultata u klubovima i reprezentaciji.
S Tonijem i Dinom sam počeo raditi 1984. godine u njihovoj šesnaestoj i sedamnaestoj godini. Na pokaznim treninzima poučavao sam ih veštine, osnove igre (situacije 1 na 1, 2 na 2 i 3 na 3) i načela razumevanja igre i otvorio im vrata seniorske ekipe. Radili smo šest do deset sati dnevno na tehničko-taktičkim detaljima i finesama igre na vanjskim i unutrašnjim pozicijama. Razvijali smo istovremeno individualnost i spontanost u njihovoj individualnoj i timskoj igri” – započeo je razgovor hrvatski stručnjak.
“Uvek su radili teže i duže od ostalih igrača svoje generacije”
“Podjednako smo razvijali individualnu i timsku sposobnost, upravo ono što je preduslov za oblikovanje igrača koji mogu ostvariti vrhunsku karijeru i takmičarski uspeh. Uvek su radili teže i duže od ostalih igrača svoje generacije. Naučili su razumeti ulogu na različitim pozicijama te kako jednostavno rešavati situaciju u igri. Stekli su radne navike koje su im omogućile da zadrže koncentraciju u obavljanju zadataka u igri i da izvode veštine u visokom intenzitetu.
Poučavao sam ih da „vide” i „čitaju” igru, da stvaraju i napadaju rupe u protivničkoj odbrani te da budu sposobni nadigravati individualnu i timsku odbranu. Pritom su razvili potrebu za dominacijom u igri, entuzijazam i visoku etiku rada. Zato je za njih košarka i zabava i teški rad. S tim u vezi, naučili su disciplinovano trenirati, usvajati veštine sa izraženom koncentracijom i bili su usmereni na takmičenje sa samim sobom i drugima.”
“Obojica su bili sposobni snažnije igrače pobeđivati na finte i brzinu izvedbe te na tehničko-taktičku perfekciju, a niže igrače nadigravati na unutrašnjim pozicijama”
Nastavio je zatim zadarski stručnjak:
“Oni su prelazni period u godišnjem ciklusu konstruktivnije koristili za unapređivanje individualne i timske izvedbe od igrača njihove generacije. Pritom su naučili da im pozicija određuje ulogu u igri i da je najvažnije usvojiti znanja povezana sa košarkaškom igrom, a ne sistem odbrane i napada. Zato je selekcija vežbi bila usmerena na učenje osnovnih kretnji, pravilno izvođenje i primenu vještina koje će im omogućiti razvoj svestranosti u igri.
Takav način treniranja poticao je razvoj fizičke spremnosti, veštine šuta, dodavanja, smislenu igru bez lopte i s loptom, efikasnu igru 1 na 1, 2 na 2 i 3 na 3, znali su postavljati blokove na lopti i na igrača bez lopte pod uglom najtežim za odbranu i koristiti blokove za kreiranje otvorenog šuta.
Ta vrsta metodike treninga ih je pripremila da igraju proaktivno agresivnu obranu i da u napadu mogu kreirati vlastiti šut ili šut za suigrača. Obojica su bili sposobni snažnije igrače pobeđivati na finte i brzinu izvedbe, te na tehničko-taktičku perfekciju, a niže igrače nadigravati na unutrašnjim pozicijama.”
“Bodiroga je posedovao mentalnu brzinu i košarkašku inteligenciju kao što u današnjoj košarci imaju Dončić i Jokić”
Trninić se zatim dotakao i perioda u kojem je sarađivao sa legendom srpske košarke, Dejanom Bodirogom.
“Da biste selektivno kompenzovali nedostatak eksplozivnosti, brzine i agilnosti, nužno je učiti, uvežbavati i trenirati takav profil igrača kako biti brz u pravo vreme tokom igre. Bodiroga je posedovao mentalnu brzinu i košarkašku inteligenciju kao što u današnjoj košarci imaju Dončić i Jokić.
To su profili igrača koji imaju izraženu brzinu percepcije tako da brzo uočavaju i „kažnjavaju“ grešku u poziciji i reakciji protivnika. Zato je na treningu kod takvih igrača koji imaju profil koji se temelji na brzini obrade informacija potrebno ponavljati tehničko-taktičke i psihološke veštine koje im omogućavaju ostvarenje brzine pronalaženja selektivnih rešenja situacija, preciznu pravovremenost i tajming, razvoj taktičkog mišljenja, brzinu prepoznavanja i predviđanja situacija te kreativnost u igri” – objasnio je Trninić.
Trenirao je sedam sati dnevno, ujutru posebno sa visokim igračima, a posebno sa bekovima uz timski trening
“Bodiroga je individualno radio više na shvatanju i prihvatanju važnosti „malih“ detalja te da je veština ključ igre na svakoj poziciji i kompenzacija određenih deficita u sposobnostima koje određuju intenzitet igre. S tim u vezi, razvijao je sposobnost promene brzine u izvedbi, strategiju čekanja greške u poziciji i reakciji protivnika, te uživanje u nadigravanju odbrane. Pritom je zahvaljujući upornosti razvio veštine promene brzine u situacijama 1 na 1 i 2 na 2 te rešavanja udvajanja.
Znao je stati i promeniti ritam igre kao atipičan igrač koji je na pokaznom treningu imao „bezbrojna“ ponavljanja u radu s unutrašnjim i vanjskim igračima. Trenirao je sedam sati dnevno, ujutru posebno sa visokim igračima, a posebno sa bekovima uz timski trening.
Tako je uspeo steći automatizme u izvedbi što mu je smanjivalo vreme reakcije u igri. Iz navedenih razloga mogao je kompenzovati nedostatke eksplozivnosti i igrati na svih pet pozicija i uloga u igri. Htio bih napomenuti kako u radu s Kukočem, Rađom i Bodirogom je dao svoj doprinos i pomoćni trener Josip Grdović.”
Period s Krešom Ćosićem
Intervju je bio opsežan i kao takav vrlo zanimljiv, a istakli smo deo u kojem se pričalo o legendarnom Krešimiru Ćosiću.
“Kao blizak saradnik i prijatelj igračkog i trenerskog vizionara koji je vidio pre, više i dalje od košarkaškog okruženja mogao sam privatnim kontaktima doći do dragocenih informacija, visokih standarda vrednosti i impresivnih ideja u igri koje su većini trenera u tom periodu bile nedostupne. Tokom života imali smo kreativne i produktivne razgovore o različitim domenima života i igre.”
Zaista je sve manje ovakvih stručnjaka koji se doslovno zaključaju u dvoranu i rade do besvesti dok ne završe s brušenjem košarkaških dijamanata. Slavko Trninić je definitivno jedan od njih, stara škola.
Registruj se u Primobet kladionicu i uzmi do 35.000 RSD Bonus Dobrodošlice! Bonus kod: SREĆA