Mario Kasun, penzionisani hrvatski košarkaš, bivši centar Orlando Magica i Barcelone govorio je za Basketball Sphere o periodu s Erginom Atamanom, neverovatnom finalu Kupa protiv Fenera, radu s Dwightom Howardom i još mnogim zanimljivim temama.
Uvijek zanimljiv i osebujan lik te kao takav interesantan za priču penzionisani je hrvatski košarkaš Mario Kasun. Malo se igrača može pohvaliti da su igrali u NBA ligi i još nekoliko evropskih velikana, a upravo on je to ostvario.
Tema je napretek, a mi smo odlučili započeti ovaj razgovor s NBA ligom. Podsetimo, Kasun je izabran kao 41. pick druge runde NBA drafta, baš kao i Nikola Jokić. Izabran je 2002. godine od strane Los Angeles Clippersa. Clippersi su ga trejdovali u Orlando Magic, a debitovao je dvije godine posle u plavom dresu.
“Igrati i trenirati sa Dwightom Howardom bilo je sjajno…”
Dwight Howard je bio ponajbolji centar svoje generacije, a Mario Kasun priča svoja iskustva s njim:
“Igrati i trenirati sa Dwightom bilo je sjajno i moram reći da smo parirali jedan drugom. Svako leto smo trenirali zajedno. Vrhunski igrač za kojeg mislim da je trebao biti Top 75 najboljih igrača NBA lige svih vremena” – započeo je bivši centar Orlando Magica ovaj intervju i nastavio:
“Odmah u startu se znalo da će biti pitanje vremena kada će eksplodirati. Već prvu sezonu je pokazao da mu je samo nebo granica.”
Zanimljivo je da je Kasun startao na petici ispred Howarda koji je sa svojih 208 cm tada igrao četvorku:
“Minute nisu bile problem za mene, jer smo startali on na visokom krilu, a ja na centru. Nažalost, mene je povreda iz Beograda izbacila iz ritma. Howard je bio veliko dete. Dan danas je takav, samo neke šale i jako treniranje. Orlando je uopšteno bio super ekipa, istaknuo bih i Hedu Turkoglua kao sjajnog tipa iz tog tima.”
Na NBA parketima se susreo s mnogo velikana ovoga sporta, a nas je zanimalo ko je na njega ostavio najveći utisak:
“Puno igrača… Grant Hill, Kobe Bryant, Allen Iverson, Shaquille ONeal, Gilbert Arenas, LeBron James. Grant je bio čudo od igrača, po mom mišljenju, da nije bilo povreda, bio bi na nivou Jordana ili Bryanta.”
Povratak u Evropu i nesuglasice s Duškom Ivanovićem
Nakon NBA epizode vratio se u Evropu, u katalonskog velikana Barcelonu. Saigrači su mu bili kolega iz reprezentacije Roko Leni-Ukić, današnji trener Barcelone Roger Grimau, Jaka Laković, te jedan od najvećih evropskih bekova svih vremena, Juan Carlos Navarro.
“Period s Navarrom bio je super, fantastičan igrač u svakom smislu. Jedino što smo imali trenera za ne osvojiti ništa” – rekao je bez ustručavanja Mario Kasun.
U emisiji “Podcast Inkubator” rekao je opširno kakvu je kalvariju prolazio s crnogorskim trenerom u tom periodu, pa je na naše pitanje dao vrlo jasan odgovor.
“Duško… Nema uopšte reči za njega! To je prošlost.”
Podsjetimo i na izjavu iz Podcasta:
“Meni je Duško Ivanović rekao da nisam u formi i da svako jutro idem u brdo i trčim sat vremena pre treninga. Izgubio sam 12 kilograma u sedam, osam dana, prepolovio sam se. Na početku mi je govorio na našem, a posle samo na španskom jeziku.”
Kasun kaže da ga je Ivanović tjerao da igra povređen. Hrvatski košarkaš se srušio usred jedne utakmice.
“Iživljavao se nada mnom. Poslao me u drugi tim, a onda se dogodilo to sa srcem. Vrhunska utakmica na Kanarskim ostrvima, ja nikad bolji, osećam se super, a ovaj se dere, je*** sve po spisku. Dobio sam neki mali udarac u prsa i samo mi je pao mrak na oči i spavanje. Stavili su me na nosila i u bolnicu.
Oporavak je trajao sedam dana, Duško, koliko me voleo, naterao me da se vratim za sedam dana. Sad kad razmislim, oterao bih ga u tri one stvari…”
“Ergin Ataman je čovek koji zna napraviti sistem, bio je gušt raditi s njim, pogotovo nakon Duška Ivanovića”
Nakon nesretne epizode u Barceloni, gdje je igrao solidnu košarku, zaputio se u vatreni Istanbul, u ekipu Anadolu Efesa gde ga je dočekao trener – Ergin Ataman.
“Ergin Ataman je čovek koji zna napraviti sistem i ukopiti sve igrače da odrađuju super posao. Bio je gušt raditi s njim, pogotovo nakon Duška.”
Ataman je danas poznat kao osebujan lik, preferira igru s više bekova na parketu, a zanimalo nas je kako se Kasun kao teretni centar uklapao u njegovu viziju.
“Ergin je imao dobar odnos s igračima. Zato je i to napravio što je napravio. Nekad malo nerealan u nekim situacijama, ali to je sve u žaru borbe. Odličan lik.”
Tuča s navijačem Fenerbahcea
Mnogima je nepoznata utakmica finala turskog Kupa iz 2008. godine kada su epsku bitku imali Anadolu Efes i Fenerbahce. Tada je Efes na krilima Kasuna okrenuo deficit 0-2 u seriji.
“Najluđe finale mog života! Ergin Ataman je htio raširiti teren za četiri niska i četvorku na petici, umesto klasičnog centra. To nas je dovelo do zaostatka 0-2, a ja sam do tog trenutka igrao sjajno. Posle prve dvije utakmice tražio sam raskid ugovora. Ataman i moj bivši menadžer su me nagovorili da ostanem, a Ataman je pitao šta da napravi za naredne četiri utakmice. Ja sam mu rekao da me pusti da igram i osvojićemo titulu. Tako je i ispalo, dobili smo zadnju utakmicu u njihovoj dvorani i slavili.”
Utakmicu je obeležila velika tuča u kojoj se Kasun obračunao s navijačem Fenera kojem je poraz teško pao:
“U međuvremenu svi navijači uleću na teren i kreće tuča. Ma sve su to lepe uspomene” govori nam uz osmeh Mario Kasun.
“U Beogradu je bila najbolja hrvatska ekipa, ali nije bilo suđeno. Zna se i zašto”
Evropsko prvenstvo 2005. godine odigrano u Beogradu hrvatskim navijačima ostaće zauvek urezano u sjećanje. Podsetimo se, Hrvatska je prošla grupa kao drugoplasirani tim iza Litvanije s omjerom 2-1. Zatim je došla utakmica knock-out faze s Italijom, Hrvatska je pobedila tu utakmicu upravo na krilima Kasuna koji je ubacio 20 poena uz sedam skokova, a bio je nepogrešiv s linije penala (8-8).
Usledeo je susret sa Španijom kojj je imala mega tim (Rudy, Rodriguez, Garbajosa, Navarro, Calderon, Reyes, Jimenez…). Hrvatska je imala osam poena viška na poluvremenu, ali u napetoj završnici nekim kontroverznim odlukama Luigi Lamonice meč je otišao u produžetak koji su Hrvati izgubili s nestvarnih 28-12. Juan Carlos Navarro je postigao 36 poena, a šutnuo je čak 21 slobodno bacanje na tom susretu.
Mario Kasun je bio drugi strelac ekipe na tom turniru s 11,4 poena, odmah iza Gordana Giričeka.
“U Beogradu je bila najbolja ekipa Hrvatske, ali nije bilo suđeno. Zna se i zašto. Istaknuo bih ipak da je prvih pet, šest mesta u Evropi uspeh. Mala smo država, a koliko se ulaže toliko i niče. Što se tiče hrvatske košarke, bolje da se bavimo šibicarenjem” – u svom stilu rekao je Kasun.
Na tom Eurobasketu 2005. godine vodio ih je današnji trener Venezije, Neven Spahija, o kojem Mario Kasun ima samo reči hvale.
“Neven Spahija bio je po mom mišljenju najbolji hrvatski trener i znao nas je u dušu. Nikola Vujičić, Nikola Prkačin i Zoran Planinić su igrači s kojima sam se najbolje razumio na terenu te s kojima je bio istinski gušt igrati, to je razlog zašto smo igrali dobro na tom turniru.”
Grčka je osvojila turnir, a savladali su Nemačku Dirka Nowitzkog u finalu. Nowitzki je završio kao najbolji strelac turnira s 26,1 poena u prosjeku, te je dobio i MVP nagradu. Rezultat je bio 78-62, a Theodoros Papaloukas je briljirao s 22 poena, dok je Nowitzki s druge strane imao 23 poena.
“Ja sam najveći ‘what if’”
Dosta su povrede mučile kroz karijeru Kasuna. Ostaje osećaj da je imao više konstante u igri da bi time i karijera bila upečatljivija.
“Kako se ono kaže, ja sam najveći “what if”. Takav je Bog izabrao put za mene. Ne žalim za ničim, tako je moralo biti.”
Povreda ga je na kraju zaustavila od dolaska u Cibonu.
“Da, Cibona… Povreda desne šake u Sieni gdje su govorili da nije ništa. Ta situacija me odvela na operaciju i devet meseci rekuperacije i treniranja na Gonzagi. Bilo je pitanje hoće mi ruku moći vratiti u prvobitno stanje, te hoću li moći sve prste osetiti. Mislim da sam mogao puno bolje da nije bilo nekih povreda i malo boljih okolnosti.”
“Treneri koji nisu mogli niti seosku zadrugu voditi…”
Dotakli smo se i perioda u KK Zagrebu s kojim je zaigrao i Evroligu. U ekipi su bili Kruno Simon, Damir Mulaomerović, Mario Hezonja, Dario Šarić, Luka Žorić, Dominik Mavra, Damir Markota.
Kasun je tada statistički odigrao svoju najbolju sezonu karijere – u devet utakmica igrao je 25 minuta u proseku, postizao je 12,2 poena, 6,6 skokova, 0,9 asistencija i blokada te 0,7 ukradenih lopti po utakmici (sve najbolje brojke u karijeri). Šutirao je iz igre 53%, te za centra sjajnih 80% s linije slobodnih bacanja. Prosečan indeks korinosti mu je bio 13,3.
“Atmosfera je bila čudo u Zagrebu, ali uprava je zeznula stvar i naravno neki pod navodnicima treneri koji nisu mogli niti seosku zadrugu voditi. Ekipa iz snova je bila Babić, najbolji bek Mula, Žora, Kruno. Ne zaboravimo i kašnjenje s platama u tom periodu…”
“Hezonja i Šarić su bili klinci, ali se već tada znalo da će imati čudo karijere”
“Igranje s Krunom je bilo stvarno super. Jedno lepo iskustvo i da, statistički najbolja sezona u karijeri, ali smo to morali tako, jer nije bilo drugih opcija. Hezonja i Šarić su bili klinci, ali se već tada znalo da će imati čudo karijere” zaključio je za naš portal Mario Kasun.