Uroš Plavšić, kapiten Mege MIS, u razgovoru za Basketball Sphere dotakao se toga zašto je odlučio da se vrati u klub koji je napustio pre nekoliko sezona, nakon čega se vrlo brzo otisnuo put Sjedinjenih Američkih Država.
Osvrnuo se 24-godišnji Ivanjičanin na to šta je naučio od Nikole Jokića, kako je bilo igrati sa Luguentzom Dortom, kakav je utisak na njega ostavio čovek koji je trenirao Kevina Duranta i Kevina Puntera, uz procenu da će mladost biti pokretačka snaga njegove nove-stare ekipe u narednom periodu.
Mlađe selekcije Mege, Košarkaška liga Srbije (KLS) i angažman u Smederevu, pa odlazak u SAD u srednju školu, zatim boravak na vrhunskim koledž programima, da bi posle svega toga usledio ponovni dolazak na domaću scenu. To je bio put novog pojačanja Mege Uroša Plavšića, koji se u beogradski klub vratio posle vremena provedenog preko Atlantika, ovaj put kao kapiten izuzetno talentovanog tima.
U prvom mandatu uglavnom je bio deo juniorskog pogona, ali je imao priliku da prisustvuje razvoju Nikole Jokića, koji će baš tih godina zasijati i otići u NBA. Plavšić je bio svedok procesa pozicioniranja kluba kao jednog od evropskih centara za afirmisanje mladih igrača, da bi boje istog dresa obukao i nekoliko godina kasnije, kada su pogledi internacionalnih skauta već po pravilu usmereni na ekipu za koju je sada svakodnevnica da proizvodi pickove na NBA draftu.
,,Nije bilo mnogo razmišljanja oko Mege”
Sada su Nikola Đurišič, Nikola Topić, Andrija Jelavić i ostali na tom putu. Pogotovo se mnogo očekuje od Topića, za kojeg se smatra da bi mogao da postane nova velika stvar u srpskoj košarci. Uz jednog od najtalentovanijih stručnjaka na klupi, Marka Baraća, Mega bi ove sezone mogla da cilja i ono na šta se obično gleda sa skepticizmom – razvoj igrača i rezultat u isto vreme. U ostvarivanju ambicija tima u narednom periodu, veliku ulogu imaće i Plavšić, koji je na početku razgovora za Basketball Sphere opisao koliko se klub promenio od 2016-e, kada je poslednji put bio deo Mege.
,,Klub se uzdigao na mnogo viši nivo. Sada je tu i dvorana ‘Mega Factory’ sa svim sadržajima i ljudi gledaju na Megu drugačije. Bio je tu Jokić i još mnogo dobrih igrača pored njega, koji su napravili velike karijere. Kako je odmicalo vreme, Mega je rasla, što se i prema rezultatima na parketu i prema igračima koje su proizveli može zaključiti. Ono što je isto, to je da je Mega i tada bila, a i sada je, odskočna daska za mlade igrače, kako i dalje vidim sebe“, rekao je 24-godišnji Plavšić, najstariji u ekipi.
Za razliku od ustaljenog običaja da Mega lansira talente u SAD, kapiten beogradskog kluba je imao suprotan put. Srednja škola Hamilton Heights bila je prva destinacija Ivanjičanina, nakon što je 2017-e napustio evropsko tle. Godinu dana kasnije, postao je deo koledža Arizona State, na kojem se relativno kratko zadržao, da bi usledile četiri godine na Univerzitetu Tennessee. Pre nego što se vratio u Megu, bio je deo i Letnje NBA lige u dresu Atlanta Hawksa.
,,U SAD sam završio i master, obrazovao se i spojio lepo i korisno. Nikad ne znaš kad će prestati košarka. Posle Letnje lige sa Atlantom, nisam obezbedio NBA ugovor, a ljudi u Evropi nemaju predstavu o meni, jer koledž košarka nije toliko ispraćena. Mega je veoma poznata, zbog talenata koje promoviše svake godine i video sam se u toj priči. Znam da je zdrava sredina, bio sam tu kao klinac. Presudilo je poverenje u te ljude da će me izvesti na pravi put i nije bilo mnogo razmišljanja oko toga.”
O tome šta je naučio od Jokića
Plavšić je imao priliku da trenira zajedno sa najvećim talentom kojeg je Mega proizvela, a koji će letos osvojiti NBA titulu sa Denverom i potom biti proglašen za najkorisnijeg igrača finalne serije.
,,Svi smo želeli da budemo kao Jokić. Pogotovo ja, koji igram na istoj poziciji. Dosta toga od njega je moglo da se nauči, što je meni koristilo na koledžu. Ti igrači u SAD nemaju to. Atletski su spremniji od nas. Košarkaška inteligencija koju on ima ga razlikuje.
Vidi sve na terenu, igra kao plejmejker u telu centra. Kada sam otišao tamo, oni vide jednu asistenciju, čitanje blokada, te neke stvari koje su detalji u igri, što se ne uči tamo. Ubace ih u teretanu, spreme im tehniku, odluče ko će da šutira, ko će da dribla i drže se toga. Nikola je potpun igrač. Svedoci smo toga na parketu.”
Osim košarkaške inteligencije, veoma izražene kod Jokića, pogotovo kada je reč o organizaciji napada, utisak je da se ne govori dovoljno o nekim drugim stvarima, jednako kvalitetnim u vezi sa srpskim košarkašem.
,,Ogroman je. Telo koristi na veoma pametan način. Nije preterano ateltski moćan, ali svi saigrači gledaju kako da ga iskoriste na terenu. To njemu daje još veće prilike i za poentiranje i za asistencije. Handoff situacije, pokreti koje on pravi, uglovi blokada, kada igrač prođe ispod, pa se on okrene za rescreen, šta god se tu dešava… Toliko je pametan i radi to sa lakoćom da je to fascinantno”, istakao je Plavšić.
Centar će imati nešto drugačiju ulogu, nego što je to bio slučaj u dosadašnjem delu karijere. Pogotovo kada je reč o odgovornosti koju nosi uloga kapitena.
,,Veoma smo mlad tim. Prosek godina je 19,9. Šale se sa mnom da sam sa 24 godine došao da kvarim prosek. Svi poseduju talenat i radom u poslednja dva meseca, taj talenat je podignut na viši nivo. Vidi se razlika u odnosu na prvi dan, koliko su svi ojačali.
Stručni štab i treneri su uradili odličan posao, da talenat pređe u pamet na terenu, snagu. Sklop talenta i ambicija postoji, ali sa ekipom i politikom kluba, gleda se svaka sledeća utakmica. Koristićemo brzinu, mladost i energiju i verujem da će sve biti kako treba.”
O prvim koracima u SAD
Američka epizoda krenula je od Hamilton Heightsa, srednje škole koju su godinu dana ranije pohađale buduće zvezde kanadske košarke, Shai Gilgeous-Alexander i Nickeil Alexander-Walker.
,,Mnogo lepa priča. Nešto što je meni dosta značilo kao odskočna daska u SAD. Da sam otišao direktno na koledž, bilo bi mi teže. Nisam znao engleski kada sam otišao, tako da mi je to iskustvo pomoglo. Svi su tada gledali na to kao nešto veliko, jer su oni napravili vrhunski rezultat godinu dana pre. I mi smo imali veoma dobru ekipu. Moj cimer je bio Samson Ruzhentsev, bivši igrač Mege, koji je u CSKA sada.
Živeo sam sa porodicom glavnog trenera, sa njegovom ženom i dvoje male dece. Da njih nije bilo, bilo bi mi baš teško. To uopšte nije srednja škola, kao što je nama predstavljena srednja škola u SAD. Bila je to hriščanska, privatna, mala košarkaška akademija, gde su bila dva košarkaška tima – jedan muški, jedan ženski i dvadesetak internacionalnih studenata i 40-50 ljudi koji su lokalni. Mala sredina, prijatna, kao velika porodica.”
,,Kada sam video Dorta, mislio sam da je američki fudbaler”
Nakon toga, usledio je boravak na Arizona Stateu, ali nije bilo sve onako kako je očekivao.
,,Bio sam ‘redshirt’, što kod njih znači da pauziraš jednu sezonu, spremaš se. Kada sam došao tamo, bila je jedna priča, jedna obećanja, što nije ispunjeno. Kao novajlija nisam znao šta taj ‘redshirt’ znači. Sreća pa sam imao pomoćnog trenera Srbina, Dražena Zlovarića, da malo sa njim popričam oko toga. Da nisam vukao tamo kondicionog trenera za rukav, da radim dodatno, zaboravili bi da sam tu.”
Gde god da ode, Plavšić ne može da izbegne kanadske NBA košarkaše. Ovaj put imao je priliku da se uveri u to kako se razvijao Luguentz Dort, sada prvotimac Oklahome i jedan od najboljih defanzivaca na svetu.
,,Sjajan momak, sjajan igrač. Kada sam došao, kada sam video njega, mislio sam da je američki fudbaler, ne košarkaš. Kako izgleda, koja je to fizička sprema… Do tog trenutka, nikada nisam video da neko igra odbranu tako.
To je bila noćna mora za svakog plejmejkera protiv kog smo igrali. Bili smo ‘freshmani’, druženje je bilo super. Živeli smo soba do sobe u domu. I dan danas se ponekad čujemo. Napravio je ogroman uspeh. Savršeno se uklopio u Oklahomu, poslednjih godinu dana počinje sve više i da poentira.”
Dodatno je pojasnio kapiten Mege zbog čega je Dort tek u NBA napadački napredovao.
,,Isključivo je bio defanzivac tada. Poentirao je uglavnom na protrčavanja. Neću ništa da mu oduzmem, ali kada odeš na koledž, ne možeš da se nametneš šta si ti stvarno, jer je tamo trener koji je tu godina, ima svoj sistem.
Ili moraš da se prilagodiš tome ili sediš na klupi. Ljudi rade taj posao decenijama i imaju toliko supeha da ne žele ni zbog jednog igrača da menjanju nešto. Kasnije tokom koledž karijere igrao sam četiri godine isti napad i istu odbranu. Samo se malo ulaz u napad i završnica razlikuju.”
O saradnji sa legendarnim trenerom
Plavšiću je bilo potrebno vreme da se navikne na takav način igre.
,,Jedna petorka na terenu igra jednu odbranu, druga drugu. Ako ne prihvatiš to na vreme, na klupi si. To je meni bio problem. Nisam bio potreban kao poenter tamo. Bio sam potreban da napravim blokadu, handoff, kontrolišem skok u igri. Ako dobijem loptu na niskom postu, učen sam šta da radim, imao sam dve-tri kretnje, sve van toga bilo bi previše. U suportnom bi na to gledali kao da hoću da budem iznad tima. Kada sam to sve shvatio, otvorilo mi se.”
U Tennesseeu je Plavšić proveo četiri godine. Došao je na vrlo kvalitetan program, koji vodi legendarni Rick Barnes. Sa Texasom je igrao i Final Fouru NCAA 2003. godine, da bi 2007. imao priliku da trenira Kevina Duranta.
U Tennessee je došao 2015. godine. Od tog momenta, kroz Univerzitet su prošli i igrač Partizana Kevin Punter, kao i prvotimac FMP-a Lamonte Turner. Pre nego što je Plavšić obukao narandžasti dres, Grant Williams je bio predvodnik tima koji će sezonu završiti sa skorom 31-6, što će doneti Barnesu priznanje za trenera godine.
,,Nisam razmišljao ni sekunde. Vraćao sam se nazad bliže prodici sa kojom sam živeo, i bio sam srećan jer je na istočnoj strani sve drugačije, ljudi su prijatniji. Pratio sam ih i tokom godine. I molio sam se Bogu da me oni zovu.”
Košarkaš Mege suočavao se sa izuzetno zahtevnim treninzima, što mu je u budućnosti koristilo, kada je reč o napretku u karijeri.
,,Barnes je Hall of Fame trener. Živi košarku. Nisam se susreo sa nečim takvim u karijeri. Završi se trening, on ode kući i pogleda ga još tri puta. Najsitniji detalj se pokazuje. Dešavalo se pre utakmice da gledamo film pet sati, da mora da se naprave tri pauze, jer igrač zaspi u fotelji. Nekoliko puta sam pričao sa njim zbog čega nije pokušao na NBA nivou. Rekao je da želi da stvara igrače, ne da vodi formirane. Treninzi su nenormalno naporni, 10 puta teži od utakmice, zato nam je bilo lagano.”
,,Durant jedini sa takvim mogućnostima”
Plavšić se dotakao toga i po čemu je Barnes specifičan.
,,Van terena najbolji lik kog možeš da upoznaš. Sve bi dao za igrače. Čita Bibliju, nađe nešto vezano za igrača i okrene te na FaceTime. Takav odnos treba igraču sa trenerom. Na Arizona State, završi se trening, trener odmah ode kući, isprazni se sala posle pet mintuta. Jako dobre konekcije ima, on je komunicirao sa timovima, pomogao mi oko pre draft workouta u NBA.”
Durant je baš pod njegovim vođstvom proglašen za igrača godine u koledž košarci, nakon čega je na leto biran sa drugog mesta na NBA draftu.
,,Spremamo se za utakmicu, a on nama pusti Kevinov film za vreme dok je igrao na koledžu. Pokazivao nam je dosta situacija, gde gube 12-13 razlike pet-šest minuta do kraja. ‘Ja kad ne znam šta da radim, Kevin dođe i kaže da mu dam loptu, ništa akcije. Da se svi pomere’. Jedini igrač kojeg je trenirao da ima takve mogućnosti. To nam je govorio da ne treba da radimo, jer ne može svako da bude Kevin Durant.”
Barnes je, kako je naveo Plavšić, veoma upoznat sa srpskom kulturom.
,,Dolazio je ovde, bio je u Beogradu na košarkaškim klinikama. Zaljubljen je u Beograd, u našu hranu. Vodili su ga jednom na kalemegdansku terasu. Kaže ‘jedem i čujem lavove, gledam zoološki vrt ispod mene’. Koristili smo nekoliko puta akcije ‘Belgrade’, ali je specifičan po tome što bi akcije nazivao prema igračima iz protivničke ekipe. I taj zna da ga napadamo u tom trenutku i opet je nemoguće odbraniti, koliko to savršeno postavi.”
,,Naučićemo jedni o drugima”
Američku epizodu, bar za sada, 24-godišnji košarkaš završio je nakon angažmana u Letnjoj ligi, noseći dres Atlanta Hawska, neposredno pre potpisa za Megu.
,,Prelepo iskustvo. Nisam očekivao da će da se desi. Odradio sam pet-šest treninga pre drafta i znao sam da neću biti draftovan. Atlanta je bila ogroman bonus za rad. Ove godine je bio samo rad i nisam prestao zbog spremanja za Letnju ligu. Ne žalim se, bilo je mnogo lepo. Atlanta je vrhunska organizacija.
Desilo se to da sam gledao kartu za dolazak kući i nakon 10 minuta dobio poziv da me Atlanta hoće. Igor Kokoškov je bio tamo, tako da mi je to značilo. Bio sam i sa Karlom Matkovićem, Filipom Petruševom. Lepo druženje. Nešto što bih ponovio, ako se ukaže prilika i sledeće godine.”
Sada je pred Plavšićem i Megom veliki izazov. Da u narednoj sezoni talenat i znanje pretoče u nešto opipljivo. To neće biti nimalo lako s obzirom na to kakva je konkurencija u ABA ligi.
,,Meni sve to izgleda super. Video sam timove. Imaju više iskustva od nas. Gledaće da to i iskoriste. Naša prednost je što smo mlađi i brži, imamo dobru rotaciju. Na taj način ćemo da pobeđujemo. Kada nas stigne umor u četvrtoj četvrtini, potrebno je da izvučeno svu pamet koju imamo kao mlada ekipa, da bismo priveli te utakmice kraju.
Da ne bude straha protiv ekipa kao što su Partizan i Crvena zvezde. Pokazali smo da možemo, kad smo odigrali neizvesnu utakmicu protiv crno-belih u Superkupu. U narednoj sezoni naučićemo jedni o drugima, koje su slabosti i kvaliteti. To uvek ispliva u najtežim trenucima i tada ekipa najviše raste, u našem slučaju, verujem, iz utakmice u utakmicu”, zaključio je Uroš Plavšić razgovor za Basketball Sphere.