Vanja Marinković, najmlađi kapiten u istoriji Partizana vratio se u crno-beli tabor, a tim povodom govorio je za Basketball Sphere.
Dok je srpski bek u prethodnih pet godina proveo “na službenom putu” u Španiji gde je branio boje Valencije i Baskonije, dosta toga se promenilo u prestonici Srbije kada je Partizan tema razgovora.
I ono što je na neki način zajedničko crno-belima, ali i Vanji Marinkoviću svakako je boljitak na svim poljima. Srbin je u velikoj meri nadogradio svoj repertoar, o čemu je i sam govorio u razgovoru za naš portal, dok je Partizan treću godinu u nizu član najelitnijeg evropskog takmičenja – Evrolige.
Povratak na dobro poznato mesto
“Ono što sam bio kad sam otišao iz Partizana, to je verovatno bila najbolja moguća verzija mene u tom periodu kada sam imao 22 godine. S obzirom na sve što sam prošao u klubu i broj trenera, mislim da je to nekako tada srazmerno mojim godinama bilo najbolje izdanje koje je moglo da bude. Srećan sam zbog načina na kojima sam otišao. To je bilo onda kada nismo osvojili titulu u Košarkaškoj ligi Srbije posle čudne završnice.
Moj maksimum koji sam mogao da pružim u Partizanu u tim godinama s obzirom na okolnosti. Zadovoljan sam kako sam otišao, a još više sam srećan zbog načina na koji se vraćam. Sa velikim iskustvom koje sam stekao za vremenski interval dok nisam bio tu” – započinje razgovor Vanja Marinković.
Njegov prvi stepenik u karijeri posle Partizana bio je Valencia, a problemi s povredom i operacija ramena doprineli su njegovom sazrevanju. Baskonia je tim gde se etablirao kao klasan evroligaški igrač u stanju napraviti razliku na oba kraja parketa. Upravo to je i on sam izdvojio kao najveću razliku u odnosu na period kada je i otišao iz Srbije:
“Primarna razlika je što sam sazreo psihički. Fizički to dođe s godinama ako si posvećen i ako vredno radiš. Dosta mi se stvari desilo u životu otkad sam otišao, i privatno i košarkaški. Promenio sam dva kluba, neke malo teže godine, operacija ramena… Bio je period kada nisam igrao, ali to je proces koji sam morao da prođem kako bi bio tu gde jesam.”
“NBA liga i Evroliga ne mogu da se porede…”
S obzirom na činjenicu da Vanja Marinković posle pet godina provedenih na Pirinejskom poluostrvu ima iskustvo igranja velikog broja zahtevnih utakmica, zanimalo nas je kako to izgleda iz njegovog ugla.
Nedavno smo u intervjuu za Basketball Sphere slušali kapitena reprezentacije Srbije, Bogdana Bogdanovića, koji je govorio o tome koliko mu bilo kakva pauza između klupskih i reprezentativnih obaveza ustvari i ne odgovara, pa nije ni prekidao trenažni proces. Sličnog stava je i povratnik u redove Partizana:
“Dosta je teško, ali NBA liga i Evroliga ne mogu da se porede. To su dva sveta, potpuno druga dimenzija. Mnogo je lakše njima prilagoditi stvari jer je u pitanju jedna zemlja. I meni je ovo najteža sezona u smislu broja utakmica i koliko često su se one igrale. Bilo je dosta duplih kola, kada završiš Evroligu, pa igraš Endesa ligu nije lako. U Španiji ne postoji lagana utakmica ni kući ni na strani. Moraš da budeš na 100% kako bi pobedio.
Što se tiče rada, trudim se koliko mi telo dozvoljava koliko sam bio umoran ili odmoran. Nastojao sam da dolazim pre treninga i da radim na nekim svojim stvarima koje mislim da su mi dosta donele, mimo timskih treninga. Dosta puta sam ostajao posle utakmica da radim teretanu, jer sam znao da ću posle toga neću imati vremena sedam dana kako bi to obavio. Igraš utakmice, ali nije to ta vrsta treninga. Održavam tonus mišića teretanom posle samih utakmica, što nije ni malo lako, ali na taj način sam se prilagođavao.”
![Vanja Marinković](https://basketballsphere.com/wp-content/uploads/2024/03/Screenshot_4-3.jpg)
“Ako si tu, moraš da znaš da te to sleduje…”
Kristalno je jasno zašto je već godinama najviši rang košarke u Španiji “numero uno” kada je Stari kontinent u pitanju. Zahtevnost fizičke i psihičke prirode da iz utakmice u utakmicu isporučiš maksimum je deo posla. Ukoliko uzmem u obzir prethodnu sezonu, srpski bek u redovima Baskonije nije imao problem s tim.
“Endesa liga je fantastično takmičenje, Barcelona, Real Madrid, Baskonia, Gran Canaria, jednostavno nema loših timova. Svako može da dobije svakoga. Real Madrid je do Nove godine bio neporažen u Evroligi, a u Španiji su već tada imali tri poraza. Zato je Endesa liga najbolja na svetu posle NBA lige. Za sve igrače je to fenomenalno, teško je fizički i psihički, ali to je deo posla i zato si došao tu gde jesi. Ako si tu, moraš da znaš da te to sleduje” – objasnio je Vanja Marinković.
Velika trenerska imena u karijeri
Duško Vujošević, Andrea Trinchieri, Joan Penarroya, Duško Ivanović, Svetislav Pešić – to su trenerska imena s kojima je u svojoj karijeri do sada radio Vanja Marinković. U celoj toj hijerarhiji sada će sarađivati sa čovekom koji je devet puta pokorio Evroligu, a Partizan vratio na onaj prepoznatljiv put – Željko Obradović.
“Imao sam tu sreću da radim sa velikim trenerima, a sada je tu i Željko Obradović. To je neka stvar koju nemaju mnogi. Mislim da je to iskustvo za ceo život, kako košarkaški tako i privatno. Hteo to ili ne, stičeš iskustvo. Svaki trener te nešto nauči, što tek kasnije iskoristiš. Tako je bilo i sa Duškom Vujoševićem i Duškom Ivanovićem, kao i sa Svetislavom Pešićem iako s njim provodim dva meseca godišnje. Tu mogu da stavim i Andreu Trinchijerija, jer to je neka privilegija koju sam imao i koju ću imati.
Košarka je nešto što neizmerno volim i svaki od tih trenera mi je nešto dao. Na tome sam im neizmerno zahvalan. Svaki od njih mi je nešto dao što ja verovatno u tom trenutku nisam shvatio, ali vremenom to dođe na svoje. Tada shvatiš koliko si bogat košarkaški.”
“Ova godina mi je ako ne gledamo brojke možda i najbolja…”
Velika većina pojedinaca koji tokom leta nastupaju za reprezentacije, na neki način mnogo spremniji i s više elana ulaze u klupsku sezonu. Posebno ako u toku leta ostvare neke zapažene rezultate sa zemljom čiji grb nose. Posle srebra na FIBA Svetskom prvenstvu, Vanja Marinković je kako i sam kaže odigrao svoju najkompletniju sezonu:
“To sam imao i kada sam bio mlađi igrač dok sam igrao za U18 i U19 reprezentacije Srbije. Uvek mi je davalo više samopouzdanja na terenu. Ova godina mi je ako ne gledamo brojke možda i najbolja, jer sam se dobro osećao fizički i psihički. Odigrao sam kompletnu sezonu, došao je i novi trener Duško Ivanović, čije sam imao puno poverenje, verovao mi je i neizmerno sam mu zahvalan na tome.
Poneo sam to sve sa Svetskog prvenstva što sam mogao da ponesem od igrača Srbije i trenera Karija, kao i činjenica da smo se takmičili protiv najboljih na svetu. Kada igraš celo leto, nisi imao pauzu i u igračkoj si formi, lako je dobro ući u sezonu. Nemaju mnogi taj luksuz, jer većina i ne igra za reprezentacije. Meni je uvek bilo lakše igrati posle leta sa reprezentacijom.”
![marinković](https://basketballsphere.com/wp-content/uploads/2022/09/marinkovic-33.png)
Markus Howard
Saigrač Srbina u Baskoniji bio je jedan od najboljih šutera u Evroligi, Markus Howard. S obzirom na to da je šut za tri poena jedno od najopasnijih oružja Vanje Marinkovića, zanimalo nas je da li su se ikada takmičili na treninzima kao dva “snajpera” van linije za tri:
“Nisam ni jednom vodio šuterski obračun s njim. On je uvek ostajao kasnije da šutira, a ja sam išao u teretanu, dok sam ja dolazio ranije kako bi odradio svoju rutinu. Nikada mi to nije palo na pamet. Markus Howard je izvrstan šuter, mnogo sam naučio od njega. I da smo se takmičili, ne verujem da bih imao neke šanse (smeh).”
Zašto broj 9?
“Taj broj sam ceo život voleo. Rođen sam devetog januara, kao i moj rođeni brat. Broj devet je u našoj kući veliki dan. Kada sam upoznao svoju devojku, sada ženu, ona je živela na devetom spratu. Ne znam iz kojeg razloga, ali uvek sam viđao taj broj, mnogo je devetki u mom životu. Kada sam ušao u prvi tim, Leo Westermann je bio povređen, pa ja sam uzeo njegovu devetku i nastavilo se tako.”
![Marinković](https://basketballsphere.com/wp-content/uploads/2023/01/Marinkovic.jpg)
“Odmah u srž!”
“Olimpijske igre kao vrh sportske piramide u košarci. Idemo da se takmičimo protiv najboljih i treba da apsolutno svi uživamo u tom uspehu” – rekao je za Basketball Sphere Bogdan Bogdanović.
Kapiten reprezentacije Srbije ponovo će biti tu, i to u društvu trostrukog MVP-ja NBA lige, Nikole Jokića. Zanimljivo da su u ovoj generaciji upravo Bogdanović i Jokić dva pojedinca s Olimpijskom medaljom. Jasno je da je san svih ostalih da prošire svoju kolekciju za to parče “gvožđa”, ukoliko je moguće onim koje nosi simbol “Au” u periodnom sistemu elemenata. Put do medalje počinje na najteži mogući način – utakmicom protiv Sjedinjenih Američkih Država.
![Srbija Bogdanović Jokić](https://basketballsphere.com/wp-content/uploads/2023/04/Srbija-Bogdanovic-Jokic.png)
“Odmah u srž, protiv SAD. Trudim se da ne mislim mnogo o tome. Nastojim da razmišljam samo o tome što počinje danas. Okupljanje mojih drugara, saigrača, mogu da ih nazovem prijateljima. Svako leto smo tu, sličnih smo godina, najstariji je Bogdan (smeh). Svi se dobro znamo, funkcionišemo zajedno i sjajna je atmosfera među nama. Igračkim kvalitetom kojim posedujemo kao pojedinci, a onda i kao tim, uz ljudske kvalitete imamo puno pravo da težimo ka uspehu na Olimpijskim igrama.
Trenutno sam fokusiran na ono što sleduje, treninzi, pripreme, prijateljske utakmice i pripreme za najveću smotru. Tako je bilo i na Svetskom prvenstvu. Bili smo mnogo daleko i na neki način nismo bili svesni toga što smo uradili dok se nismo vratili u Srbiju. Uzbuđen sam, ali u granicama normale. Biće mi privilegija igrati sa svim momcima iz ove ekipe. To su sve vrhunski igrači, kvalitetni ljudi i mislim da u tome nema greške nikakve” – zaključio je Vanja Marinković na kraju razgovora za Basketball Sphere.