Vasilije Micić, plejmejker reprezentacije Srbije, u razgovoru za Mozzart Sport govorio je o predstojećim izazovima s nacionalnim timom.
Srbija će na Olimpijskim igrama u grupnoj fazi za protivnike imati Sjedinjene Američke Države, Južni Sudan i još jedan tim iz kvalifikacija. Ako se dogodi očekivan scenario to će najverovatnije biti Italija ili Litvanija, uvek neugodni protivnici. Takmičenje u Parizu Vasilije Micić i družina otvaraju 28. jula protiv favorita za zlatnu medalju – SAD.
“Nekih sedam-osam godina se osećam kao pravi profesionalac i te spoljne faktore uopšte i ne razmatram, ali mogu sigurno da kažem da nekima pomaže. Pomaže da distrakcija na mentalnom planu bude minimalna, da se združimo ispočetka i da posle toga krene sve da se razvija kako treba i u igračkom pravcu. Uvek sam bio pobornik takvih stvari, nažalost toliko su sezone postale duge da ovakva izolovanost i udaljenost od porodica ne prija, ali s obzirom da smo svi ovde zbog nekog višeg cilja, onda treba odvojiti jedan deo priprema i za Pazovu.
Nekad se igralo i više pripremnih utakmica, sada mi deluje da je to dozirano. Više će iscrpna biti ta putovanja, nego sami mečevi, ali prosto moraš da se odmeriš sa jačima ili ekipama tvog kvaliteta. Često su treneri gomilali takve utakmice kako bi se što više igralo i bilo u takmičarskom ritmu. Protivnici koji nas čekaju su realno najjači koji postoje. Francuzi su prejaka reprezentacija, Amerikanci takođe, kod Australije je neka mini smena generacije koju predvodi Josh Giddey. Ta tri duela će biti vrhunac pripremnog perioda, ali će i u ostalim mečevima biti dovoljno kvaliteta da vidimo na čemu smo” – kaže Vasilije Micić, a potom se nadovezuje na kvalitet koji donosi Nikola Jokić svojim prisustvom:
“Ne mora da znači da tako nešto može samo dobro da donese. Lično mislim da može, ali se u praksi ne pokazuje uvek tako. Ima mnogo primera gde samo kvalitet nije dovoljan. Pre svega mislim da karakterno Jokić i ja nismo ego manijaci, da želimo nešto preterano da ističemo sebe na terenu. Vredni smo, kao i svaki momak koji je ovde, u nekim smo segmenti bolji.
Ne možeš ti ni da briljiraš mnogo, niti sam ja u fazi života da treba da potvrđujem sebe u toj meri da moram da ukradem svaki sekund nekome, već prosto da budem deo kolektiva koji je ekstremno uspešan i pomognem. To mislim i za Jokića koji je najskromnija zvezda NBA lige. Ne zato što ne zna da može u svakom meču da ubaci 50 poena, već zato što uživa u homogenosti ekipe, u dodavanjima o kojima svi pričaju. Da je drugačija varijanta, da je neko izraziti skorer, ili teško adaptivan saigrač teže bi ga bilo uvrstiti u ekipu. Mislim da za nas dvojicu to neće biti problem, neki momci su prošle godine dobili zaslužen status uticajem na igru, na hemiju u ekipi…
Svi mi znamo šta je pritisak, to živimo jako dugo, ali odlazak na prvenstvo bez očekivanja utiče na spontanost, na mogućnost ispravljanja greške, a ono breme šampiona ne možeš da predvidiš unapred. Na Igrama nema toliko utakmica kao na Evropskom prvenstvu, ali opet je svaka utakmica finale. Sa te strane naš odlazak tamo ne treba da bude odraz većeg očekivanja, već samo dodatnog kvaliteta.”
Kritike javnosti nakon “preskakanja” leta s nacionalnim timom
“Mislim da je razlog tome rana situacija sa kolenom gde sam shvatio šta znači noć-dan. Promena u sekundi. Od tog trenutka sam se orijentisao ka tome da tu ništa stvarno ne leži zdravo. Ni kad te hvale, ne treba da te dižu, kao ni kad te kritikuju. Prvo zato što ne možeš da udovoljiš. Svako od nas koje u bilo kom sportu na ovom nivou nije tu slučajno.
Prosto ne možeš da dođeš do ovog nivoa, a da nemaš konstantne unutrašnje borbe, suočavanje sa izazovima… Imamo zajednički cilj uspeha, ali ono što od malih nogu stičemo je uspeh u reprezentaciji jer je to najveća radost koju dobiješ kao mlad. Nije ti bitno da osvojiš prvenstvo Srbije u kadetima koliko ti je bitno da osvojiš Evropsko prvenstvo u kadetima.
Ali, to ne mislim da je odraz pravog patriotizma. Konkretno za sebe znam da u dubini to imam kao nešto svoje. Da sad idem da kačim zastave ili vičem na sva zvona da sam patriota bi bilo prenapumpano. Nikad nisam voleo takve ljude. U dubini duše osećam patriotizam, ali ne mislim da je igranje za reprezentaciju najveća potvrda toga. Postoje mnogi drugi faktori, napunio sam 30 godina, nije više to isto telo. Radim kao lud na oporavku i fizičkoj spremi, ali svako ima biološki sat.
Ne postoji osoba koja želi da radi protiv svoje volje, ako dođeš u situaciju da moraš da kažeš da ne možeš, znači da si na nekoj pretkretnici. U mom slučaju prošle godine kada sam rekao da ne mogu da igram bio sam toliko izmoren i ishaban. Više ne znam ni koju reč da koristim jer je to bila posledica pet godina konstantnog igranja u Anadolu Efesu. Tada su rizici mnogo veliki.
Meni iskustvo iz 17. godine pokazuje da sam mnogo radio na tome kako bi prevazišao tu traumu i nastavio da se bavim košarkom. Čovek treba da bude realan prema sebi i da digne ruku kad ne može da igra. Ovog leta hoću da igram, dajem sve od sebe kao i Joka. To tako treba i da bude, u tišini. Međutim, ne mislim da su to neke stvari koje nas odlikuju kao heroje” – objašnjava Vasilije Micić.
NBA liga
“To su sve perspektive iz kojih ljudi gledaju. To šta se stvarno desilo u NBA maltene samo ja i znam. I ta Oklahoma City Thunder je bila poučna i korisna. Iskustvo sa tim momcima koji su najtalentovaniji na svetu je bilo korisno. Oni će biti u top pet ekipa narednih deset godina. Nije to ništa slučajno, ja jesam talentovan, ali dođeš do momenta realnosti kada shvatiš da ima neko bolji. Tamo sam iskoristio priliku da radim na telu, da prepoznam malo šta je NBA. Ni Charlotte Hornetsi posle nisu bili ništa nešto kao da sam skočio metar više, samo se otvorila prilika pošto je bilo povređenih na mojoj poziciji, trener prepoznao i to je to.
To što oni dovode je stvarno krem de la krem. Ti ljudi su u ovom sportu top top, svako od njih ima toliko individualnog kvaliteta i svako od njih je ekstremno posvećen. Ono što mi je najviše prijalo u NBA je to što tamo nema tajne. Taj Shai Gilgeous-Alexander trenira najviše, taj Donovan Mitchell trenira najviše, Jayson Tatum, Jaylen Brown, Jokić je prvi u Denveru. To su sve najbolji igrači na svetu uključujući ostale internacionalce. Ali, to je samo košarka, jedna utakmica, imamo i mi neke naše kvalitete i sigurno se nećemo predati unapred. Bar smo svedoci toga da je životu moguće iznenaditi, prevazići i sve ostalo” – kaže Vasilije Micić.
Olimpijske igre
“Obećavanje maksimima, srce na teren i to su mi već izlizane fraze. Ili kada čujem da neko obećava medalju, ne znam da li neko stvarno ima hrabrosti da može da obeća nešto. Svi imamo želju da budemo najbolja verzija sebe kako kao individualci, tako i kao tim. Verujem da je to dovoljno od svakog od nas. Prošle godine smo postali svetski vicešampioni, da se ne lažemo pod nerealnim okolnostima i ukrštanjima, ali koga to zanima. To je srebro koje sija zlatnim sjajem.
I ovo sve što sam do sada osvojio, ne znam kako sam osvojio. Samo znam da sam vredan, posvećen i to je minimum koji nudim. Mislim da je ta želja na konstantnosti minimalna razlika u odnosu na neke druge. Svi koji su ovde u reprezentaciji imaju takav domet. Presrećan sam zbog svega što sam uradio dosada, osećam se baš motivisano i osveženo ovom NBA sezonom, ali nikakve nemam planove, idem dan po dan. Volim da igram za reprezentaciju, tu mi je uvek lepo, ta jedna medalja koju sam osvojio na Evropskom prvenstvu mi je prelepa. I to je to” – zaključio je za Mozzart Sport Vasilije Micić.
Basketball Sphere predstavlja evroligaški podkast: Nebeska Udica
Ako volite Evroligu, onda je ovo pravi podkast za vas! U saradnji sa našim portalom, na You Tube kanalu “Nebeska udica” svake sedmice gledajte dva evroligaška podkasta: najava kola i analiza kola.
U najavi kola je tema svih devet utakmica Evrolige uz prognoze i “sigurice” za klađenje. Kada je reč o analizi kola, možete pogledati iz stručnog ugla šta su to napravili Crvena zvezda i Partizan. Tu još neke standardne rubrike poput teme sedmice, izjava sedmice, fantasy predloga i slično. Takođe, možete učestvovati u takmičenju i osvojiti evroligašku loptu i trenersku tablu.