FIBA Svetsko prvenstvo 1990. godine se igralo u Argentini, drugi put istoriji, a prvi od 1950. godine. Učestvovalo je 16 timova.
Ovo prvenstvo je obeležilo nekoliko stvari. Pre svega ovo je bio poslednji turnir za dva entiteta koja su dominarala svetskom i evropskom košarkom. Jugoslavija i Sovjetski Savez će poslednji put u istoriji nastupiti pod ovim imenom. Skoro pa poetski, ove dve košarkaške sile će se sastati u finalu gde su “Plavi” trijumfovali.
Takođe na ovom turniru su mogli da učestvuju NBA igrači. Borislav Bora Stanković i FIBA su uveli pravilo da profesionalci iz najjače lige na svetu mogu da igraju FIBA takmičenja. To se jasno odnosilo i na igrače koji nisu rođeni u SAD-u, ali su igrali u NBA ligi. Najbolji primer su Dražen Petrović i Vlade Divac.
Posle 40 godina košarka se vratila u Argentinu. Osim famoznog “Luna Parka” igralo se još i u Kordobi, Santa Feu, Rozariu, Salti i Villa Belesteru. Turnir se igrao samo 11 dana, tačnije od 8. do 19. avgusta.
Broj učesnika smanjen na 16
Posle eksperimenta u Španiji 1986. godine gde je učestvovalo 24 tima, ovaj put je samo 16 ekipa putovalo u Argentinu. Uvideli su čelnici da je kvalitet košarke opao na prethodnom turniru. Ekipe poput Malezije su gubile utakmice sa po 90 i 70 razlike.
Samo je domaćinu bilo garantovano mesto među 16 najboljih. Svi ostali uključujući i branioca titule SAD su morali da se kvalifikuju. Evropu su predstavljali Jugoslavija, Sovjetski Savez, Grčka, Italija i Španija. Preko AmeriKupa na turnir su otišli su uz SAD još i Portoriko, Kanada, Brazil i Venecuela. Aziju su predstavljali Kina i Južna Koreja, dok su sa afričkog kontinenta otišli Angola i Egipat. Učesnike je zaokružio šampion Okeanije, Australija.
Ekipe su bile podeljene u četiri grupe po četiri tima, dve najbolje su se plasirale u drugu rundu. Turnir se završio sa dva polufinala i utakmicom za treće mesto.
Jugoslovenski “Dream Team”
Ovaj tim Jugoslavije je možda bio i najtalentovaniji u istoriji. Ekipa je bila puna klupskih šampiona Evrope, a prethodne godine su bili i reprezentativni prvaci Evrope. Već u tom trenutku “Plavi” su imali igrače koji su bili deo NBA franšiza. Petrović i Divac su igrali za timove koji su bili izuzetno konkurentni u tom trenutku. Divac je bio deo “showtime” Los Angeles Lakersa, dok je Petrović igrao za Portland Trail Blazersa. Petrović je bio učesnik jednog finala gde je nažalost bio poražen od strane Detroit Pistonsa.
Na starom kontinentu dominirala je Jugoplastika, današnji Split. Taj tim je predvodio Toni Kukoč. Upravo tamo zapazio ga je Jerry Krause, generalni menadžer Chicago Bullsa. Ovaj tim su takođe krasili i Jurij Zdovc, Zoran Savić, Žarko Paspalj i jedan budući trener po imenu Željko Obradović. Selektor je bio legendarni Dušan Ivković.
Jugoslavija je nakon Olimpijskih igara u Seoulu 1988. gde su osvojili srebro, uspela da osvoji dva Eurobasketa i jednu titulu prvaka sveta. Nažalost nisu imali priliku da se sastanu sa američkim “Dream Teamom” koji je nastupao u Barceloni 1992. godine.
Put do treće titule
Jugoslavija nije imala nimalo lak put do titule. U grupi su bili poraženi od Portorika, ali su trijumfi nad Angolom i Venecuelom zagarantovali mesto u drugoj fazi gde je tim selektora Ivkovića bio impozantan.
Jugoslavija je bila u grupi sa reprezentacijama Sovjetskog Saveza, Brazila i Grčke. Sve tri ekipe su poklekle pred “Plavima”. Na svakoj utakmici Jugosloveni su trijumfovali sa deset ili više razlike. Konačno je naplaćen poraz Sovjetima iz 1986. godine i poraz iz 1988. godine u finalu Olimpijskih igara. I to višestruko. U prvom susretu na ovom prvenstvu Jugoslavija je trijumfovala 100:77.
Na tom meču je briljirao Toni Kukoč koji je ubacio 21 poen. Protiv Brazila je zabeležena podjednako ubedljiva pobeda. Iako je legendarni Oscar Schmidt postigao 34 poena, Jugoslavija je trijumfovala 105:86. Sledeća je bila Grčka i opet trijumf! Ovog puta rezultatom 77:67.
Onda je usledio meč sa reprezentacijom SAD-a. Na ovom turniru su još uvek nastupali koledž igrači, ali svakako taj tim je bio vrlo talentovan. Kenny Anderson, Alonzo Mourning, Christian Laettner su samo neki od onih koji su predstavljali Sjedinjene Američke Države.
Na utakmici protiv Amerike, Dražen Petrović je predvodio ekipu do pobede. Postigao je 31 koš. Time je “Košarkaški Mozart” doveo “Plave” do prvog finala posle 12 godina.
U tom finalu su se opet sastali sa Sovjetskim Savezom. Na ovom turniru nisu igrali igrači iz baltičkih zemalja poput Arvydasa Sabonisa, ali opet su Sovjeti imali dovoljno dobru ekipu da stignu do finala. Tamo, naleteli su na boljeg od sebe. Jugoslavija je drugi put pobedila Sovjete na turniru (92:75) i na taj način je postala treći put šampion sveta.
Bajka Portorika sa tužnim krajem
Portoriko je bio najveće iznenađenje na Mundobasketu. U grupi su pobedili Jugoslaviju, a u narednoj fazi su bili bolji od Amerike. Istorijska medalja je bila na vidiku, ali ona nažalost se nije našla oko vrata Portorikanaca.
U polufinalu su bili poraženi od Sovjetskog Saveza, ali su imali divnu priliku da se okite bronzom protiv Amerikanaca. Za mnoge je bio meč turnira. 90 sekundi pre kraja utakmice, Portoriko je imao prednost od osam poena (96:88).
Kenny Anderson je vezao četiri poena i Todd Day je ubacio loptu u koš iz odbojke za 96:94. Činilo se da je sve gotovo. Na samo šest sekundi do kraja, centar Portorika Jose Ortiz je ubacivao loptu iz out-a, ali je bio neoprezan i poklonio je loptu. Anderson je bio fauliran sekund pred kraj meča i potom je ubacio oba penala i naj način je poslao utakmicu u produžetke gde su Amerikanci trijumfovali rezultatom 103:98.
“Jednom braća”
Nažalost posle ovog turnira veliki jugoslovenski tim se raspao zbog dobro poznatih događaja. Divca je posle meča isprovocirao navijač koji je nosio zastavu Hrvatske. On ju je uzeo i bacio na pod. Nekada su Petrović i legenda srpske košarke bili vrlo bliski prijatelji. Posle tog događaja odnosi između njih dvojice su zahladneli.
“Igrali smo toliko šampionata zajedno i bili smo sjajni prijatelji. Vrlo sam tužan zbog toga. Ja sam Srbin, ali se osećam Jugoslovenom. Stvarno to nije bitno. Mi smo isti narod Srbi i Hrvati.” – govorio je tako Divac.
“Nisam bio naivan, više nevin jer sam govorio istinu. Rat su stvorile sve strane. To nije bilo vreme da krivimo jedni druge. Stvarno sam pokušao da popravim naš odnos.” – zaključio je tužni div iz Prijepolja.
Film “Jednom braća” (Once Brothers) govori o odnosu dvojice legenda i kako se generalno odnos između Divca i etničkih Hrvata. Takođe u filmu se spominje i tragična prevremena smrt “Košarkaškog Mozarta”.
Oscar Schmidt i prva petorka
Legendarni Oscar Schmidt je bio najbolji strelac prvenstva. Na ovom turniru beležio je 34,6 poena po meču, a kumulativno Schmidt je treći najbolji strelac po proseku u istoriji Svetskog prvenstva. Niko i dalje na jednom turniru nije beležio više poena u proseku od legendarnog Brazilca.
MVP je bio Toni Kukoč. Uz solidan košgeterski doprinos, bio i sjajan distributer lopte. Kukoč je draftovan te iste godine od strane Chicago Bullsa gde će biti deo tima koji je tri puta uzastupno osvojio NBA prsten.
Uz Kukoča članovi najbolje petorke prvenstva su bili i: Vlade Divac (Jugoslavija), Oscar Schmidt (Brazil), Kenny Anderson (SAD) i Fico Lopez (Portoriko).