FIBA Svetsko prvenstvo 1982. godine održano je u Kolumbiji. Na ovom šampionatu, Jugoslavija je osvojila medalju šesti put uzastopno, MVP je bio Doc Rivers, a svet je na delu video Arvydasa Sabonisa.
Kolumbija je bila domaćin svetske košarkaške smotre koja je održana 1982. godine. To je bilo deveto Svetsko prvenstvo. Za razliku od prethodna dva turnira kada je bilo 14 učesnika, vraćen je ”stari” sistem sa 13 ekipa koje će se boriti za svetski tron.
Samo prvenstvo obeležilo je nekoliko zanimljivosti. Jugoslavija je nastavila svoj niz, te je ponovo došla do medalje. Svet je po prvi put video na delu na velikoj sceni legendarnog Arvydasa Sabonisa, dok je MVP turnira bio Doc Rivers, kasniji NBA All Star i dugogodišnji trener u najjačoj ligi na svetu.
Pored toga, bilo je zanimljivih imena među selektorima. Vladislav Lučić bio je na klupi Obale Slonovače, koja je bila jedini predstavnik Afrike na Svetskom prvenstvu u Kolumbiji.
Jugoslavija nije odbranila zlato, ali je ponovo osvojila medalju
Mnogi će reći da je neuporedivo teže odbraniti titulu nego je osvojiti prvi put. Ako se gleda istorija Svetskih prvenstava, ta priča dobija potvrdu, jer se retko dešavalo da neka selekcija dva puta uzastopno dođe do zlatne medalje.
Jugoslavija je došla u veoma kvalitetnom sastavu. Za razliku od nekih prethodnih akcija, Krešimir Ćosić nije bio deo ekipe. Međutim, tim koji je došao u Kolumbiju, posedovao je ogroman kvalitet.
Legendari tandem Partizana Dragan Kićanović i Dražen Dalipagić, zajedno sa Mirzom Delibašićem, predvodio je ekipu u kojoj su se nalazili još Aleksandar Petrović, Zoran Radović, Rajko Žižić, Željko Jerkov, Boban Petrović, Zufer Avdija, Andro Knego, Peter Vilfan i Ratko Radovanović.
Selektor Ranko Žeravica kada je govorio o tim vremenima, znao je reći da su pripreme za Svetska prvenstva nekada trajala po dve godine. Ne sa aspekta uigravanja ekipe, koliko zbog prikupljanja podataka o protivnicima. Danas je to nezamislivo uz internet i sve moderne tehnologije. Međutim, nekada su bila druga vremena.
Informacije je bilo teško prikupiti. Sve se radilo ručno, zapisivali su se podaci na papir i kada bi se sve prikupilo, igrači bi bili upoznati sa vrlinama i manama protivnika. Iako je rad sa te strane bio težak, Jugoslavija je redovno osvajala medalje. Tako je bilo i u Kolumbiji. Zlato nije odbranila, ali je došla do bronze, što je bila šesta uzastopna medalja na Mundobasketu. U utakmici za treće mesto, “Plavi” su pobedili Španiju sa 119:117.
Sovjeti se ponovo popeli na tron
Sovjetski Savez dok je postojao, bio je konstantno u evropskom i svetskom košarkaškom vrhu. Čak i ako ne bi dolazili do zlata, medalje bi gotovo uvek osvajali.
U Kolumbiju su Sovjeti došli sa najvišim ambicijama. Hteli su se vratiti na tron nakon osam godina pauze, s obzirom da su poslednju titulu šampiona osvojili 1974. godine. Svoje nade polagali su pre svega u fenomenalni tandem pod košem.
Vladimir Tkachenko bio je pravi ”div” pod obručom, s obzirom da je visok 221 centimetara. Zajedno sa njim udarna snaga Sovjeta bio je Anatoly Myshkin, koji je igrao na poziciji krilnog centra. Deo tima bio je i tada mladi Arvydas Sabonis, koji će tek kasnije steći status košarkaške legende.
Sovjeti su delovali fenomenalno na terenu i videlo se da imaju kapacitet da odu do samoga kraja. Međutim, sjajne partije pružale su i Sjedinjene Američke Države. To što su oba tima igrala sjajno, dovelo je do toga da njihov obračun za zlato bude jedan od najuzbudljivijih i kvalitetnijih duela u istoriji ovog takmičenja.
Utakmica je bila izuzetno neizvesna i pitanje pobednika rešavano je u samoj završnici. Amerikanci su imali poslednji napad na devet sekundi do kraja i s obzirom da su gubili 95:94, mogli su doći do pobede.
Iskreirali su šut za Doca Riversa. Međutim, Amerikanac je bio neprecizan, te je njegov tim mogao da se zadovolji srebrom na kraju.
Dobro poznata ”faca” proglašena je za MVP-a prvenstva
Iako bi očekivali da MVP turnira bude iz selekcije koja je uzela zlato, to često u prošlosti nije bilo tako. Svetsko prvenstvo u Kolumbiji nastavilo je tradiciju toga vremena, te je to bio četvrti Mundobasket od poslednjih pet, na kome najbolji košarkaš nije došao iz pobedničkog tima.
Doca Riversa novije generacije znaju kao NBA trenera. Bio je u nekoliko klubova, ali definitivno ga je za sada obeležio mandat u Boston Celticsima, sa kojim je 2008. godine postao šampion. Još je predvodio Orlando Magic, Los Angeles Clipperse i Philadelphia 76erse, koju je napustio na kraju prošle sezone.
Rivers je igrao na poziciji plejmekera. Krasio ga je odličan pregled igre, ali i sposobnost da kreira sam za sebe i da bude prilično efikasan. Što se samog prvenstva tiče, kako je turnir tekao, bio je sve bolji.
Jeste na kraju promašio šut sa kojim je mogao donezi zlato svojoj selekciji, ali je ipak odličnim igrama u završnici turnira uspeo da se izbori za nagradu najboljeg košarkaša.
Prvenstvo u Kolumbiji je jedino veliko takmičenje gde je Rivers igrao sa reprezentacijom. Sve do Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine, Amerikanci nisu išli na takmičenja sa košarkašima iz NBA lige, te su gro tima činili igrači sa koledža.

Svet je upoznao Arvydasa Sabonisa
Često se u prošlosti dešavalo da mladi košarkaši dobiju šansu, pa i u onim najjačim reprezentacijama. Čak se znalo dešavati da selektori povedu jednog ili dvojicu mlađih igrača koji će biti na kraju klupe i koji će skupljati iskustvo za budućnost.
Iako su imali jak tim, o čemu najbolje govori osvojeno zlato, Sovjeti su pronašli način da daju šansu jednom talentovanom košarkašu. Reč je o Arvydasu Sabonisu, velemajstoru igre pod obručima.
Za one mlađe, Sabonis je bio sličan tip igrača kakav je Nikola Jokić danas. Centar sa glavom plejmekera. Često su njegovi saigrači govorili da ako sekund ne pratite šta on radi, iznenadiće vas i pogodiće vas loptom u glavu.
Naravno, u momentu kada se održavali FIBA Svetsko prvenstvo u Kolumbiji, Sabonis nije bio ni blizu na nivou na kojem će kasnije biti.
Sabonis sam nije očekivao da tada bude pozavn. Imao je 17 godina, a na njegovoj poziciji Tkachenko je bio izuzetno dominantan. To je kasnije i priznao u dokumentarnom filmu FIBA-e o istoriji Svetskih prvenstva.
”Bio sam izuzetno iznenađen što sam dobio poziv u reprezentaciju” – rekao je Sabonis kada je govorio o nastupu u Kolumbiji.
Sabonis se tada nije naigrao, pre svega radi svoje mladosti, ali i kvaliteta ekipe. Pa opet, u ubedljivoj pobedi protiv Kolumbije, psotigao je 28 poena i pokazao već tada da je pred njim velika karijera. Svoje prvo veliko takmičenje završio je sa prosekom od 9,6 poena.
MVP & najbolja petorka turnira
Na kraju je za najboljeg igrača proglšaen Doc Rivers, iako nije došao do zlata. Takođe, bio je i u idealnoj petorci turnira.
Pored njega, svoje mesto su tu našli dvojica zlatnih Sovjeta, Anatoly Myshkin i Vladimir Tkachenko. Svoje mesto među najboljima izborio je i Dragan Kićanović, dok je idealnu petorku kompletirao Juan Antonio San Epifanio.